Vitomir Lukic ( 1929 Zelenika kod Herceg Novog - 1991 Sarajevo)
je, uz Vuletica i Kovaca, najsnazniji hrvatski autor narativne proze iz Bosne i Hercegovine posljednjih desetljeca. Knjiga novela Soba za prolaznike (1965), roman Album (1967), zbirka pjesama Praznik stvari (1970) upozorili su na ovog kontemplativnog pisca, koji je tek romanom Zaustavljeni kalendar (1970), tiskanim u Zagrebu, zajamcio svoje umjetnicke mogucnosti. Zagonetnu sudbinu jedne zene, koja nam je sve tajnovitija sto je vise upoznajemo, ispricao je s obiljem psiholoskih nijansi i diskretnom crtom profinjenog artizma.