Ako nas je financijska i ekonomska kriza nešto naučila onda je to činjenica da ideja slobodnog tržišta u sebi sadrži ogromne probleme, i da je jači nadzor (od strane državnih situacija) itekako potreban. Kolaps Bear Stearns, Lehman Brothers, Fortisa, AIG, i ples na rubu Merrill Lyncha, Morgan Stanleya, UBS-a, kolaps Islanda i potpuno zamrzavanje kreditnih tokova je jednostavno dobra lekcija svim koji i dalje vjeruju u korektivne mehanizme tržišta i princip "nevidljive ruke".

No to je sve mislim svima poznato. Ono što možda i nije najbolje obrađeno su sramotne radnje Bernard Madoffa, Allen Stanforda kao i uloga Goldman Sachsa u svakoj krizi i "bubble".

U posjedu sam vrlo zanimljivih članaka, na žalost na engleskom je sve pa će neki od vas možda biti i zakinuti.

No idemo redom.

"Sir" Allen Stanford

Sir Robert Allen Stanford, KCN[2] (born March 24, 1950) is a prominent financier, philanthropist,[3][4] and sponsor of professional sports, who has been charged with fraud.[5][6] Stanford is the chairman of the privately held, wholly owned Stanford Financial Group of Companies. A fifth-generation Texan who resides in St. Croix, U.S. Virgin Islands, he holds dual citizenship, being a citizen of Antigua and Barbuda and a United States citizen. Stanford was the first American to be knighted by that Commonwealth nation[7] and was presented with the honor by the then Governor-General of Antigua and Barbuda, Sir James Carlisle.
In early 2009, Stanford became the subject of several fraud investigations, and on February 17, 2009, was charged by the U.S. Securities and Exchange Commission with fraud and multiple violations of U.S. securities laws for alleged "massive ongoing fraud" involving $8 billion in certificates of deposits.[5][8] The FBI raided three of Stanford's offices in Houston, Memphis, and Tupelo, Mississippi.[9] On February 27, 2009, the SEC amended its complaint to describe the alleged fraud as a "massive Ponzi scheme".[10] He was arrested by the FBI on June 18, 2009.[11][12]

http://en.wikipedia.org/wiki/Allen_Stanford

Goldman Sachs - najpoznatija i najuspješnija investiciona banka na Wall St. Članak je iz magazina "Rolling Stone" (malo čudno mjesto za financijske članke), no čovjek je napisao sjajan članak, gdje je na jednostavan način objasnio djelatnosti Goldman Sachs (sve začinjeno sa mnoštvom psovki) i njihove uloge u "tech ili dot.com" bubble, real estate bubble, oil bubble itd, i njihove veze sa američkom vladom kroz mrežu svojih bivših uposlenika.

Po meni je problem, što ideja slobodnog tržišnog gospodarstva i zakonitosti nevidljive ruke tržišta prepoznate od Adama Smitha, kod nekoliko sektora pokazuje devijaciju.

Kod financijskog sektora povratna reakcija tržišta - koja je u pravilu sa vremenskim odmacima - zna biti vrlo bolna. Financijska tržišta povlače realno gospodarstvo za sobom u propast.

Znači neosporno je da je Adam Smith imao pravo i da se tržište samo pobrine za gospodarstvo, ali kad se tržište pobrine da banka, koja je imala lošu strategiju i propadne, onda nastaju problemi. Pogotovo ako je velika i još k tomu ako je grupacija.

Financije su doslovce krvotok gospodarstva. Od ljudi, pravnih osoba, institucija, koje su sklone akumuliranju novca i bogatstva transferiraju novac onim koji su u businessu ili investicijama ili tek običnoj povećanom konzumerizmu građana. Sve što je na bankama po tekućim transakcijskim računima, a vista ili oročeno, banka se služi s tim uz zadržavanje obveznih rezervi, koje država propiše. Nikad svi ne investiraju ili ne troše, nikad svi ne štede ili zadržavaju novac. Svi ostali proizvodi se većinom deriviraju iz toga, osim običnih neutralnih poslova.

Tržišta kapitala imaju primarnu funkciju za prikupljanje novca pri emisijama dionica, obveznica, komercijalnih zapisa, trezorskih ili blagajničkih zapisa. Tek bi trebao biti sporedna funkcija špekulacija u zarađivanju na razlici cijena.

Financije su znači jedna od strateških grana, koje se moraju regulirati.

Ostale dvije su mediji i politika/vlast. Bez regulacije navedenih sektora, gospodarstvo će izgledati kao moderni Divlji zapad.

Kako se ponašati, kad si menadžer, a vlasnici od tebe na Skupštini dioničara ili preko Nadzornog odbora samo traže brojke, pozitivne brojke, volumene i još i još. Može bolje nego prošle godine, daj rast, a ti uz sve plaćen kao vrhunski nogometaš.

Menadžeru ne preostaje ništa nego da pumpa portfelje. Ne branim ih, jer su i sami često slični gadovi, ali razumijem ponašanje.

Trebalo bi malo sustav drukčije postaviti.

Ne znam koliko je Adam Smith imao pravo-ili krivo.
Meni se čini da je pojam "tržišta" 1780. označavao nešto savim drugo
nego 2009. To su različiti svjetovi.

I ne vidim zašto sad neko čuđenje ovoj krizi.

Meni izgleda trivijalno da se kapitalizam kreće između
dva pola: liberalno-tržišnog, koji neminovno rezultira u
jakim krizama i lomovima, i državno-vlasničkoga (počeo
Roosevelt, izgradili Skandiji) koji rezultira u sklerozi gospodarstva
zbog socijalne sigurnosti.

Jedini put je negdje između ta dva ekstrema. Nije
liberalno-tržišni model, ekstremni, umro sada. On je
krepao još 1929., samo su ga Reagan i Thattcherica
oživjeli, nakratko, u drugim uvjetima- i bjelodano pokazali
njegovu dugoročniju neodrživost.

Pročitaj članak o Goldman, ne radi se o običnom fokusu na kratkotrajnu dobit nego na svjesno kršenje zakona (zarade milijarde a kasnije plate kaznu od 50ak milijuna), nepoštivanje etičkog i moralnog kodeksa, i pipke koji zadiru duboko u američku vladu i administraciju.

Glede konflikta, jeste da dioničari zahtijevaju ne samo pozitivne godine poslovanja nego pozitive kvartale, ali je sistem kompenzacije za rad i rizik (bonusi) previše favorizirao zaposlene nauštrb dioničara. Zaposleni trader je na raspolaganju imao ogromne svote kapitala i mogućnost da rizikuje sve to u znanju da u najgorem slučaju gubi posao a ipak puno vjerojatnije da će te godine napraviti profit i izvući ogroman bonus koji mu nitko kasnije ne može oduzeti. No i to se mijenja, a najdalje je otišao UBS koji bonus drži kod sebe na tri godine, i svake godine (pod uvjetom da taj uposleni i dalje stvara dobit firmi, i da je sam UBS profitabilan) zaposlenom da 33%. To je nužnost, uskladiti interese zaposlenih sa dugoročnim interesima dioničara - to će malo stabilizirati stvari.

Da podignem.