Hrvatska politika je na sve to već peti dan nijema. Nakon što je Milanović, predsjednik stanke koja nije baš poznata po senzibilitetu za Hrvate u BiH, svojevremeno došao u Mostar kada je tamo za bošnjačkog proljeća doslovno gorilo i pridonio tom gestom smirivanju situacije točnije obeshrabrivanju nasilnika, Predsjednica i novi premijer Plenković bi načinili veliki korak unatrag ako uskoro ne posjete Stolac i time pokažu kako Hrvatska neće tolerirati nikakvo (izvan)institucionalno nasilje nad tamošnjim Hrvatima.
Za razliku od Stolačkog prekida izbora, Abdićeve pobjede u Kladuši i srpske pobjede u Srebrenici, prava iznenađenja lokalnih izbora su pobjede Fuada Kasumovića u Zenici i Zdravka Maroševića u Varešu!
Salmir Kaplan krenuo je u osvajanje Stoca još u svibnju 2015. Već tada bilo je jasno kako bivši federalni ministar kulture s kulturom i demokracijom nije baš na ti.
Ako je Bosna i Hercegovina pravna država, onda bi Salmir Kaplan morao završiti u zatvoru budući da je fizički napao predsjednika Općinskog izbornoga povjerenstva Stolac, tj. predstavnika države. Zamislite što bi vam se dogodilo da pretučete prometnog policajca jer vam se ne sviđa što vas je zaustavio.
Kažu da noj kad mu zaprijeti opasnost zabode glavu u pijesak pa mi se sve više čini da bi se hrvatska politička elita i u Hrvatskoj i u BiH mogla opisati po sličnoj matrici, ako nam se ne sviđa ono što vidimo dobro je napraviti se kao da toga i nema. I dok se svi drže realiteta nama ponestaje iluzija (makar kad je BiH u pitanju). Znano je već od dvije tisućite da Srbi imaju republiku u kojoj imaju vlast sa svojom većinom i Bošnjaci imaju Federaciju (u kojoj imaju vlast sa svojom većinom) i Hrvati imaju Visokog Predstavnika, ambasadu (teško je reći veleposlanstvo) Republike Hrvatske (i onu na Ciglanama, a poneki i još koju, imamo čak i nuncija koji, pitanje je zna li uopće tko su katolici u BiH) i nešto lokalne vlasti i nadpamet koja se ne smije niti komentirati, jer je sve uredu (ovako nam i treba).
Uvijek nas raduje kada čujemo da se mladi i sposobni ljudi vraćaju u BiH. Jedan je takav primjer Ivo Čakarić, koji je rodom iz Dobretića, a veći dio života proveo je u Hrvatskoj. Po struci inženjer građevine s radnim mjestom na Sveučilištu u Rijeci, ovaj dvadesetšestogodišnjak odvažio se vratiti u svoj zavičaj i dati svoj doprinos razvitku svojega kraja i opstanku našega naroda.
Vrlo jednostavno: ovaj je referendum odmjeravanje snaga u BiH i pozicioniranje domaćih, regionalnih i svjetskih političkih aktera za sljedeću fazu daytonskog procesa. A sljedeća faza je novo državno ustrojavanje BiH. Tempiran je prije lokalnih izbora u BiH (2. listopada) kako bi maksimalno mobilizirao srpske, ali i bošnjačko/muslimanske birače da lokalno zacementiraju svoja postignuća u političkom ovladavanju entitetima u kojima dominiraju: Republikom Srpskom i Federacijom BiH.
Ovih dana neki mediji iz RH gotovo pa optužuju Hrvate u BiH kako oni podržavaju referendum koji se održava na području polovine BiH koji kontroliraju Srbi, i to da misle da će tako lakše doći do svoga entiteta. Nismo baš primijetili da Hrvati u BiH podržavaju taj referendum, ali ne bi bilo ni čudno kada bi ga i podržali, s obzirom na to što im se sve događalo u ovih zadnjih 20-ak godina.
No, dok god se Bošnjaci ponašaju kao da je država samo njihova u BiH neće biti napretka. Nastavlja li Bakir politiku svoga oca Alije Izetbegovića koja se sažeta u poviku ''spremni smo žrtvovati mir za državu'', misleći pri tom na Bošnjake i njihovu viziju države? Na verbalnoj razini nije, no na praktičnoj i te kako jeste.
Ja evo već godinama hvatam samog sebe u razmišljanju kako je mainstream politiku bošnjačke elite i sarajevske čaršije nemoguće opisati konciznije i tačnije negoli starom poslovicom “Tjerali lisicu, istjerali vuka”.
Položaj je takav da danas Hrvati nemaju jednako sudjelovanje u izvršnoj vlasti (5 od 17 mjesta u Vladi FBiH), nemaju ni približno jednako sudjelovanje u zakonodavnoj vlasti (15 od 98 u ZD i 15 od 52 u Domu naroda) s tim da sve Hrvate i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti mogu birati Bošnjaci. Uradili su to dva puta, vjerojatno će opet.
Jedna od vječitih hrvatskih predizbornih tema su Hrvati u Bosni i Hercegovini, odnosno "skrb za Hrvate u BiH" koju počesto možemo svesti na skrb o retardiranom mlađem bratu i počesto posluži kao siguran pomoćni ulaz u hrvatski Sabor za nepopularne i potrošene HDZ-ove kadrove.
Da im je doista bilo stalo samo da podupru generala, bez da osobno profitiraju na njegovoj popularnosti i karizmi i dočepaju se saborskih klupa i plaća mogli su to učiniti na sto načina u kampanji bez da budu na Glasnovićevoj listi. Ovako su otkrili ono što javnost, a vjerojatno ni oni sami nisu znali -koliko su politički nisko pali. Toliko nisko da bi trebali ozbiljno razmisliti o nastavku bavljenja politikom.
EU nije nirvana koju ako dosegneš automatski sve postane savršeno. Posebno ne za područja u kojoj se i elite i građani sukobljavaju (centrifugalnost), nauštrb surađivanju (konsocijaciji). Ovdje nije riječ o euroskepticizmu, nego o realnim pojavama unutar Unije.
Najjači pucanj u koljeno Glasnović je napravio nedolaskom u najavljenu emisiju na Našoj TV. Nakon što je Ljubić prethodno otkazao gostovanje, Glasnovićev stožer je upregnuo sve moguće medijske alate na raspolaganju, počev od portala do Dnevnog lista, kako bi Ljubića pokazao „kukavicom“.
Kontaktirajte nas