Rezolucija o BiH, koju je nedavno usvojio Europski parlament, svojim sadržajem šalje poruku da se Europa budi iz diplomatske ali i geopolitičke uspavanosti u vezi stanja na Balkanu. Tekst Rezolucije prožet je, po mojem shvaćanju, trima ključnim neuralgičnim točkama s kojima se suočava BiH, a to su: neravnopravnost Hrvata, geopolitičke ambicije Rusije i bujanje (geo)političkog islama.
Očekivati iskrenu borbu protiv terorizma u zemlji u kojoj zastupnik u Parlamentu Šemsudin Mehmedović traži raspravu na temu puštanja na slobodu Abu Hamze, glavnog logističara odreda El Mujahid i jednog od financijera prvih vehabijskih zajednica u BiH, kojeg se pored toga dovodi u vezu sa ponajvećim svjetskim teroristima? Očekivati iskrenu borbu protiv terorizma u državi u kojoj informativnim medijima dominiraju teme poput „dvije škole pod jednim krovom" a vijest o ravnatelju jedne mostarske osnovne škola koji se fotografira sa strojnicama, dugim cijevima i učenike podučava tko su neprijatelji, a tko prijatelji Bosne ne bude niti spomenuta?
Zanimljiva je ta Bosna i Hercegovina. Ovih dana se vodi kampanja protiv uporabe grba Kantona 10, kako ga nazivaju atentatori na heraldičku slobodu izražavanja, a također se diskriminira i grb mog Posušja zbog simbola hrvatskog naroda i crkve koja je simbol ovog divnog grada (čitaj: općine). Bosanskohercegovačka politička elita sustavno degradira pravo na nacionalnu pripadnost. Svojevremeno je u bližoj nam prošlosti neustavnim proglašen i grb Banja Luke, gdje se najveća polemika vodi oko pitanja trebaju li na grbu biti dva ojača bika ili ne. E to ja zovem put u budućnost.
Što su nam donijeli sabori HDZ-a BiH, SNSD-a i SBB-a te kako će se odraziti na političku stvarnost u BiH, analizirali su Dražen Pehar, Marko Tokić, Tvrtko Milović i Milan Sitarski.
Priča kako se Hrvatima mora vratiti jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima treba se i pričati i obistiniti u Sarajevu. Deklaracija HNS-a, ma kako uznemiravala brojnije ukućane, nudi rješenje za pravljenje tronošca. Bez njega i najnovija englesko njemačka inicijativa neizmjerno podsjeća na nastavak Churchill-ove politike: što manje brige to bolje. Svako odgađanje onoga što se ne smije i ne može odgađati samo je još jedna prevara Hrvata u nizu..
U kontekstu sve češćih trzavica između autoritarnih režima poput Rusije i Turske s jedne te zapadnih saveznika EU-a i SAD-a s druge strane svjedočimo zanimljivim raspravama koje u ovu igru uključuju i vječni spor oko današnje Bosne i Hercegovine. Kompleksnost tog spora, čini mi se, olako se prepušta raspravama u kojima se najčešće želi nametnuti ‘etiketa nečeg/nekakvog’ drugome. Najosnovnije etiketiranje kad je u pitanju BiH, kojem smo bili svjedoci u Hrvatskoj sve do članstva u EU, etiketa je o ‘hrvatskim nacionalistima’ koji žele uništiti tu BiH.
I nigdje snage da se rekne unijeli smo Herceg Bosnu u Washingotonu, kao ratni pobjednici sudjelovali smo u Daytonu i hrvatske oružane snage (Hrvatska vojska i HVO) tamo su u tom mirovnom procesu na mapama označavale određeni prostor na temelju kojega se pregovaralo i dogovaralo i ne možete nas tek tako izbrisati ili ako već to činiti nemojte od nas tražiti da o tome šutimo i gledamo kako u vašem redizajnu množite nas sa ništicom. To nije samo nepravedno i nije samo razlog za politička upozorenja to je poziv na otpor tim i takvim procesima i mi smo ga spremni organizirati.
Proboj »hrvatskog pitanja u BiH« u Europski parlament i uopće na međunarodni teren trajao je godinama, a tek se u 2014., u izvještaju ICG-a naslućuje kako su opravdane težnje Hrvata za federalno uređenje i decentralizaciju države na principima koje prakticiraju moderne europske demokracije konačno detektirane.
Na kraju sela nalazila se kuća u kojoj su živjela trojica braće. Većini dio dana provodili su u svađi, pa im je ostajalo jako malo vremena baviti se onim “od čega se živi”. Kuća je bila sve zapuštenije, a braća sve siromašnija. Njihovi susjedi pokušavali su u početku dovesti braću u red, no nakon svakog njihovog uredovanja bivalo bi sve gore, a svađe sve žešće.
Ako će netko doći glave ovoj i ovakvoj BiH, bit će to branitelji Bosne iz tzv. ujedinjene ljevice. Toliko odoše lijevo u obrani Bosne, da su napravili cijeli polukrug i izbili ekstremno desno. Oni propovijedaju građansku ideologiju Bosne (bez Hercegovine) kao države građana, pa tek onda naroda, negirajući ustavnost nacionalnog predznaka.
Jewish community leader and the secretary for Jewish culture and religious affairs, Eli Tauber, was attacked yesterday evening in a caffe in the Old City of Sarajevo, Bosnia-Herzegovina.
Slight decrease in the support for ISIS among Bosnian Muslims?
Bio je čovjek. A ubijen je samo zato jer je bio Hrvat (i nije htio popustiti). Ima li ulicu u bilo kojem gradu gdje Hrvati žive? Ima li je u mome i njegovu Duvnu?
Imaju li Dragan Čović i Milorad Dodik u sarajevskoj, da ne kažemo bošnjačkoj, javnosti status „domaćih izdajnika“, što je sintagma koju su u bivšoj, propaloj, državi komunisti koristili za ustaše i četnike. Znate ono, “trebamo uvijek biti budni jer domaći izdajnici i vanjski neprijatelji nikad ne spavaju”.
Nakon posljednje sjednice Glavnog odbora SDA na kojoj su glatko diskreditirane i odbijene kao neprihvatljive sve ideje koje bi vodile ustavnoj jednakopravnosti bh. Hrvata, stranka Bakira Izetbegovića je jasno naznačila koju će politiku (nastaviti) voditi.