Nakon hrvatsko-bošnjačkog rata u Mostaru bila je popularna uzrečica „Brato, ‘ko zavadi“. Njome je ironizirana povijesno ljekovita metoda pomirbe nakon sukoba, kojom se abolira odgovornost za rat sukobljenih strana, svaljivanjem krivnje na nekog trećeg- makar i imaginarnog. Na tu mostarsku „ljekovitu travu“ neodoljivo je podsjetila izjava Bakira Izetbegovića kako su odnosi DF i SDA „u početku bili dobri, a onda ih je netko namjerno trovao“. On nije, veli, povrijedio Komšića, netko je drugi- odnosno treći.
Zar krovnoj instituciji Hrvata u BiH i njenim zastupnicima nedostaje hrabrosti jasno i glasno izjaviti: Hrvati u BiH žele svoju teritorijalno-administrativnu jedinicu unutar BiH u kojoj će prava svakoga naroda i pojedinca biti ustavom zajamčena, ali koja će biti nužan otklon od sarajevocentrične politike većinskog naroda u BiH?
Bošnjaci se trebaju dobro upitati je li politika Mostara i Banja Luka kriva što se od grada Sarajeva napravila kasaba koja je prekrivena grafitima i smećem, u kojoj voze tramvaji iz Titinog doba, dok u centru grada svakih 30 metara za komad kruha prose umirovljenici!
HNS je zadržao ulogu zbog koje je prvotno i formiran; to je izraz hrvatskog političkog bića u BiH koji je nastao, tj. revitaliziran, onog trenutka kad hrvatski narod preko svojih izabranih predstavnika više nije mogao ostvarivati svoj suverenitet u savezu s druga dva naroda u BiH. Najprije se to desilo zbog formiranja Alijanse s početka tisućljeća, pa ponovno zbog formiranja notorne neustavne, nelegalne i nemoralne platformaške vlasti u FBiH početkom 2011. godine. I jedan i drugi projekt, podsjećamo, vodili su pod krinkom ''građana'' politički velikobošnjaci iz SDP-a, uz jaku podršku drugih bošnjačkih stranaka i američkog veleposlanstva u BiH. Katalizator procesa su bili visoki predstavnici.
Na spomenutom skupu Nermin Nikšić je izjavio: „Moramo se ujediniti protiv zahtjeva HNS-a za etnički utemeljenom federalizacijom BiH jer to dijeli zemlju i to je fašizam". Nikšić se pri tom uopće ne zamara činjenicom da su zahtjevi HNS u potpunosti legitimni politički zahtjevi koji su u skladu ne samo sa suvremenom politološkom teorijom, nego i s demokratskim standardima i modelima političkog ustrojstva koji vrijede i primjenjuju se kako u samoj EU , tako i u njezinim zemljama članicama poput Belgije, Španjolske ili Velike Britanije.
Argument DF-a u radnoj verziji glasi da je ta stranka osvojila veći broj glasova od HDZ-a BiH i da stoga treba imati najmanje isti broj ministarstava kao i HDZ. Takav zahtjev je zasnovan na unitarističkoj matrici primjenjivoj u mononacionalnim državama kakva je većina država u Europi i neposrednom okruženju, ali ne i BiH kao višenacionalna državna zajednica. Bosna i Hercegovina je s te strane specifična (drugačija od većine ostalih zemalja), jer su njen ustav utvrdili konstitutivni narodi i ostali građani koji kao takvi figuriraju i kao nositelji suvereniteta.
Isticanjem suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH u prvi plan, a stavljanje u drugi plan konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, naglašavanje samo one točke Deklaracije Hrvatskog narodnog sabora BiH koja govori o privrženosti bh Hrvata Bosni i Hercegovini, a distanciranje od zahtijeva HNS-a za simetričnom federalizacijom BiH, nova predsjednica Hrvatske ispunila je taj potrebni minimum da Sarajevo njezin posjet ocijeni prolaznom ocjenom- sjedi dva.
Danas u 5 sati u Bristolu u Mostaru saziva se sijelo bošnjačke najrigidnije desnice, koja se u zajebanciji prozvala ljevicom, one koja u ime građanskih i antifašističkih spinova provodi nacionalni i profašistički program s ciljem ostvarenja Velikog Begovata. Nakon Soc Lagumdžije iz Bošnjačkog Instituta ulogu bošnjačkog primus nacionaliste preuzeo je Emir Suljagić pod patronatom Reufa Bajrovića, sandžaklije albanskih korijena. To je onaj Emir koji HDZ u RH naziva Jobbikom dok po Sarajevu provodi vlastiti nacionalistički Jobbik.
U doba kada Hrvati u BiH nemaju svoju javnu radioteleviziju, i kada je njihova jedina dnevna tiskovina BiH izdanje hrvatskog Večernjeg lista, portali poput Poskoka su zadnji bastioni medijske slobode i jedina opcija za informiranje na hrvatskom jeziku za mnoge Hrvate u BiH. Ovakva apsurdna tužba protiv Šušnjara nije samo napad na njega osobno, nego i napad na sav njegov rad, koji je često i aktivistički. Poskokovi članci se uglavnom bave problematikom položaja Hrvata u BiH, koji zbog očitih razloga nema medijski prostor koji zaslužuju u BiH, ali ni u Hrvatskoj.
SDA pokušava da prodaje maglu takozvanim ustupcima, tako što će kao bošnjačka unitaristička stranka ustupiti jedno svoje mjesto drugoj bošnjačkoj unitarističkoj stranci DF-u. S druge strane očekuju da hrvatske stranke se odreknu jednog mjesta u korist istih bošnjačkih unitarističkih stranaka.
„Ljevičarenje" je samo maska iza koje se kriju interesi političkih aktera iz reda većinskog naroda da složenu višenacionalnu državu jednakopravnih konstitutivnih naroda praktično pretvori u svoju jednonacionalnu unitarnu državu utemeljenu na političkom načelu „jedan čovjek - jedan glas".
Center for Documentation of Hate Speech in Social Networks, Mostar, led by L. Zovko, reports on growing Anti-Semitism among the Muslim population of Bosnia-Herzegovina.
No, ne pišem ovo zbog sebe, nego zbog mladih kojima lažima o krasnoj prošlosti otimaju njihovo vrijeme i njihovu mladost. Život nije nigdje drugdje, on je tu, i Vi ste u njemu: iskoristite svaki dan i svoje vrijeme. Dišite punim plućima. Ne ćete vjerovati, ali ovo je najbolji od svih mogućih svjetova jer je jedini kojega imamo (makar dok smo ovdje na zemlji).
Dvije prominentne američke firme za eksport demokracije i slobode, milom ili silom, National Endowment for Democracy (NED) i Radio Slobodna Europa, sklepali su zajedno patetičan dokumentarni uradak pod naslovom "Perspektive", koji je zadnjih dana ponovo skrenuo pozornost javnosti na Mostar kao "grad slučaj".
Radijske i televizijske emisije RSE uredništva u BiH kada su programirane iz centrale zrcale trenutačnu vanjsku politiku i interese SAD-a. Ako se prepusti lokalnom osoblju da nešto kreativno urade (u okvirima ideologije neoliberalizma, ljudskih prava itd.) onda dobijemo priloge koji pune tipične sarajevske NVO ideologije koja veliča društveni poredak kasnog socijalizma osamdesetih, negira kolektivna politička prava u korist navodnih prava pojedinaca i površno se obračunava sa svim nacionalizmima, ali s onim bošnjačko-bosanskim samo površno jer u dubini imaju slaganje oko načela „jedan čovjek – jedan glas“.
Kontaktirajte nas