RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Bilo jednom na brdovitom Balkanu

Napisano 31.07.2010. 17:08
Kvisling Sejdo i tri praščića

Piše: Bobovac

Potaknut traženjem pojedinih osoba koje uglavnom žive u inozemstvu i koje ne poznaju dovoljno političku situaciju u BiH, te nekih osoba koje su u izvjesnom smislu iznenađene mojim oštrim kritikama Željka Komšića na njegovom blogu, osjetio sam potrebu da ovim putem jasno i otvorenu iskažem svoje mišljenje zašto je spomenuti gospodin za Hrvate u BiH, ali i za cijelu Bosnu i Hercegovinu jedna izrazito negativna politička figura.

Neki tvrde da je ta osoba, Željko Komšić, jako pozitivna za Bosnu i Hercegovinu.. U svojoj sljepoći ili bezobraštini čak tvrde da je on pozitivan i za BiH Hrvate, jedni ga nazivaju novim hrvatskim Sejom Bajramovićem i prodanom dušom, dok ga pak drugi nazivaju novim Titom nalazeći u toj komparaciji sa nekadašnjim  komunističkim diktatorom samo njima poznat kompliment. Sam Željko Komšić kaže za sebe da je on osobno oduvijek za sebe tvrdio da je Hrvat, osim do 1992 kada sa izjašnjavao kao Jugoslaven, što i nije neka značajna negativnost s obzirom da u tomu nije bio jedini, te da je bio katolik, sa naglaskom na ovo –BIO.

Međutim da bismo pravilno procijenili njegov značaj potrebno je prije svega utvrditi što to Hrvati i cjelokupno drugo pučanstvo BiH s njime dobivaju, a što gube. Krenimo dakle od Hrvata, što njma zapravo znači Komšić. Mogli bismo slobodno reći – ništa. Što je to pozitivno on učinio za Hrvate – ništa. Ako pogledamo u prošlost i osmotrimo neke bivše članove BiH  predsjedništva iz reda hrvatskog naroda vidjeti ćemo da oni uz sve svoje mane i slabosti ipak su činili bar jednu stvar – govorili su ono što Hrvati BiH doista misle i što im na srcu leži, vidjeli smo da su obilazili hrvatske kulturne i nacionalne manifestacije, obilazili hrvatske povratnike itd. dakle sve ono što Komšić ne čini ili pak čini u granicama Sarajeva. Postoji li za Komšića bilo što izvan Sarajeva?

Zna li Komšić koliko je besmisleno njegovo hvalisanje da je on prvi hrvatski član predsjedništva iz nebodera, misleći valjda da van Sarajeva nema ništa osim pećinskih ljudi. Shvaća li Komšić koliko je apsurdan njegov potez da iz svog ureda izbaci zastavu naroda kojeg nominalno predstavlja nazivajući tu zastavu zločinačkom (!!!), dok ju je zamijenio portretom Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora, krvoloka onog naroda kojeg Komšić «predstavlja» i koji je prema podacima Amnesty Internationala i nekih drugih organizacija među 10 najvećih zlikovaca XX stoljeća. Shvaća li taj čovjek svoju bezobraštinu kada bezočno laže  da je pobijedio u nekim mjestima sa hrvatskom većinom, spominjući čak i rodno mjesto Ive-Mire Jovića, Trebižat, i što mu je značila ona igra da će se povući sa mjesta člana predsjedništva ako ga ne potvrde Hrvati u Domu Naroda- rekao pa porekao, u stilu onog vica o  Richardu III koji je rekao da daje kraljevstvo za konja ali se kasnije predomislio kad je istog dobio.

Ali krenimo kroz prizmu ustava. Što naime kaže ustav BiH glede njegove situacije i političkih prava jednog naroda, u ovom slučaju hrvatskoga da biraju svoje predstavnike u tijela vlasti. Još u preambuli (koja je sastavni i punovažan dio ustava) se kaže
 
Predani miru, pravdi, toleranciji i pomirenju…

Promotrimo, da li je pravedno da jedan konstitutivan narod nema temeljna politička prava da bira svoje predstavnike, da li su određeni krugovi prema Hrvatima dovoljno tolerantni i da li  pridonosi pomirenju Komšićev izbor za člana BiH Predsjedništva. Naravno da je za sve navedeno odgovor – Ne. Taj moment će samo produljiti tenzije između naroda koji žive u BiH, a ne će te narode pomiriti. Zapravo, političko djelovanje Hrvata se spušta na nižu razinu djelovanja, na pokušaj ostvarivanja političke tolerancije a ne ravnopravnosti kako bi logično bilo da imaju, odnosno na koju formalno-pravno imaju pravo.

Nadahnuti Općom deklaracijom o ljudskim pravima,
Međunarodnim paktovima o civilnim i političkim pravima,
odnosno o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i
Deklaracijom o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili
etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava…

Ovo ne treba detaljnije ni pojašnjavati, jasno je svim koji se elementarno razumiju u političke procese od kolike je političke štete  Komšićev izbor i što u suvremenom svijetu prema ovim međunarodnim aktima predstavlja gušenje političke volje jednog naroda.

Podsjećajući na Temeljna načela usuglašena u Genevi 8. rujna
1995. i u New Yorku 26. rujna 1995.,Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao
konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), i građani Bosne i
Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine…

Ovaj isječak nam omogućava uvid u intenciju ustavotvorca da ukaže na konstitutivnost i jednakopravnost 3 naroda koja u BiH žive kao i svih njenih građana. Tu je očito da Hrvatski narod sa druga 2 nije ravnopravan jer ostali imaju predstavnike koji su sami izabrali a samo hrvatski onoga kojeg su izabrali predstavnici bošnjačkog naroda i koji predstavlja i zastupa taj  bošnjački narod i zagovara bošnjačku politiku, tako da praktički Bošnjaci imaju 2 člana predsjedništva, Srbi jednog a  Hrvati nijednog, a to priznati ćemo nije u načelu ravnopravnosti i konstitutivnosti 3 BiH naroda.

Moram samo dodati za one koji možda ne znaju, - Ustav je temeljni akt jedne države i svi zakoni i niži propisi moraju biti sukladni njemu, a preambula ustava je sastavni i punovažan dio ustava kao i svaki drugi njegov članak. To dalje znači da je ovo što je u preambuli navedeno jače od bilo kojeg zakona  i podzakonskog akta u BiH.

Znači, imajući u vidu navedeno, shvaćajući da je preambula sastavni dio ustava i da je  na temelju nje utvrđeno  da postojeći izborni zakon koji regulira izbor za člana predsjedništva, jeste neustavan, samim tim možemo reći da je i izbor člana Željka Komšića neustavan, odnosno u suprotnosti za važećim pozitivnim zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini, a sam Komšić s obzirom da je po struci pravnik i to mu nije niti mu smije biti nepoznato, svjesno krši propise ove zemlje.
          
Prema ustavu BiH kako smo vidjeli sva tri konstitutivna naroda su ravnopravna, Svaki od ta 3 naroda ima svoju vjeru, svoju tradiciju i kulturu, svoje specifičnosti i običaje i duhovne vrijednosti. Svaki od ta tri naroda je tijekom povijesti ugrađivao djeliće sebe u mozaik zvan  Bosna i Hercegovina. Svaki od ova 3 naroda je i fizički dio ove države i htjeli mi to priznati ili ne dok živimo u zajedničkoj državi svi mi imamo u velikoj mjeri i zajedničke interese. Udar na BiH Hrvate izborom Komšiča od bošnjačke strane stoga nije udar samo na Hrvate, već sukladno navedenom to je automatski udar i na cijelu Bosnu i Hercegovinu, jer udarom na sastavni dio cjeline udaramo i na svu cjelinu. Upravo stoga oni koji olako prelaze preko ove problematike nisu svjesni razmjera i posljedica koje mogu iz svega ovoga proisteći.

Zapravo što je najžalosnije i najiritirajuće, najveći broj onih koji je dao svoj glas za Komšića nisu ni najmanje svjesni negativnosti tog čina već smatraju da je to jedan korak naprijed ka demokratizaciji Bosne i Hercegovine. Biračko tijelo koje je za njega glasovalo  je dakako, u najvećem dijelu tradicionalno SDP-ovsko biračko tijelo, znači osobe iz mješovitih brakova kao i  izrazite (uvjetno rečeno) nacionalne manjine na područjima gdje su drugi u izrazitoj većini – zajedničko im je što kroz anacionalnost i prihvaćanja određenih, u tim društvima poželjnih ideologija pokušavaju pronaći svoje mjesto u tim lokalnim društvima smatrajući da je to jedini način da budu ravnopravno tretirani i prihvaćeni u tim lokalnim zajednicama.

Prihvaćanjem u toj zajednici ustaljenih društvenih vrijednosti u očima drugih izgleda kao da su se odrekli svojih, a po mišljenju drugih – negativnih i neprihvatljivih socioloških i ideoloških vrijednosti te na taj način osiguravaju svoju sociološku kohabitaciju sa zajednicom u kojoj žive (primjerice veličanjem Tita se izražava negativni odnos prema npr. Franji Tuđmanu kao njegovom ideološkom neprijatelju i pretpostavljenom antipodu) . Treća grupa njegovih glasača su komunisti odnosno njihovi simpatizeri od kojih je preko 90% Bošnjaka. Mogli bismo dakle reći da su Bošnjaci izborom Komšića i Silajdžića dobili predstavnike svojega i lijevog i desnog krila.
 
Dakle, čini se da većina njegovih glasača i nije svjesno išlo da naudi Hrvatima već je bilo pod vrlo suptilnom promidžbom određenih političkih krugova u BiH, te su mnogi iskreno smatrali da je njegov izbor na dulji rok dobar i za same Hrvate. Znači to nisu bile osobe koje su razmišljale da svjesno naude Hrvatima u stilu: – «vidjećete vi svog Boga kad vas poklopimo», već su to osobe, u prosjeku mlađe dobi,  koje su indoktrinirane na načIn da im se od određenih krugova moći, potpomognuti izdašno od nekih međunarodnih čimbenika, svesrdno potpomognuta medijima, osobito uvijek bošnjački pro-lijevo orjentiranoj RTV FBIH, da im se usadi ideja o moralnoj ispravnosti toga čina, mada svaki, ali ama baš svaki od njih svjesno ili nesvjesno zna da je time jedan narod preglasan i time je teško politički oštećen.

Između ostalih, jedan od načina je stvaranje moralne opravdanosti toga čina je isticanje svih negativnih strana Komšićevog protukandidata na izborima Ive-Mire Jovića, kao pretpostavljene sušte suprotnosti Komšića, Jovića kao jednog starog, ružnog, zaostalog nacionaliste, debelog, zadriglog i opasnog mafijaša i udbaša zaboravljajući pri tom da svaki narod ima pravo da bira po svom nahođenju, a osobito zaboravljajući činjenicu da je Jović pored mnogih svojih loših osobina doista govorio ono što Hrvati misle i osjećaju, aktualizirao njihove probleme i najveći dio svog mandata proveo na kotačima obilazeći skoro pa svaku župu gdje Hrvati u BiH žive.

Naravno oni smatraju da to nije njihova briga i u svojoj političkoj sljepoći misle da je čak i za Hrvate bolje na dulji rok da Jović nije izabran i ne poimajući koliko će izbor Komšića učiniti da se Hrvati udalje od BiH, da je zamrze, a to može u budućim turbulentnim vremenima kojih na ovim našim prostorima, nažalost, nikad nije manjkalo, da se katastrofalno odrazi i na budućnost cijele Bosne i Hercegovine.

Zapitajmo se i komu treba Željko Komšić

Hrvatima svakako ne. Pored političke štete koja ima karakter i  bezrazložnog poniženja jednog cijelog naroda, tog osjećaja poniženja koji se vremenom javlja u revolt protiv BiH, Hrvati se ostali i bez simbola jednakopravnosti sa drugim narodima,  ostali su onemogućeni  sudjelovanja u kreiranju vanjske politike svoje zemlje uključujući utjecaj na postavljanje diplomata , djelomično onemogućavanje u sudjelovanju u radu nekim međunarodnih organizacija i tako dalje.

Srbima također nije potreban a doista nije im ni pretjerano simpatičan jer ih sadašnji položaj Hrvata podsjeća na to kako bi im bilo kada bi izgubili Republiku Srpsku. Mada realno govoreći od njega i nemaju nikakve štete a niti naravno ni koristi. Već sam naveo pripadnike mješovitih brakova i manjine.

A je li je potreban Bošnjacima? E tu treba razlučiti onu tvrđu struju, kao što sam ranije naveo - desnu bošnjačku opciju koja je jače vjerski osviještena i koja daje svoj glas za SDA ili pak SBiH. Njima također u ovom trenutku Komšić nije potreban, ili se to samo tako čini, jer nije isključeno da se iza retoričkih neslaganja krije jedan veoma veliki interes da Komšič obavi svoju prljavu ulogu pa da bude odbačen kada ne bude potreban sve u cilju sprovedbe «Velikog Plana» (o čemu se radi mislim da je svima jasno). Izgleda ipak da je trenutačno ponajviše potreban lijevoj struji kod Bošnjačkog naroda, pripadnicima i simpatizerima  SDP-a, sljedbenika Tita, komunizma i Jugoslavije, svih onih koji o periodu 1945-1991 govore kao o nekom zlatnom dobu Bosne i Hercegovine, a koji ne razumiju da su decenijama živjeli u iluziji, na umjetno stvorenom prividu raja i bratstva i jedinstva, te koji ne shvaćaju da je i  jedan Ratko Mladić također produkt toga vremena, da je sustav trunuo i išao ka svom prirodnom kraju, da se iz godine u godinu sve gore živjelo,  te da je sjeme zla koje  je upravo u tom razdoblju posijano svoje krvave plodove donijelo početkom 90-ih, zaslugom i Tita i partije i JNA – svih svetinja iz vremena komunizma.
 
Njima je Komšić potreban kao neka udaljena nada i nostalgija za prošlim vremenima (zato mu i tepaju Tito – jer vjerovali ili za njih je kompliment porediti nekoga sa Titom), trebaju im kao neka nada, kao neka spona, kao neka iluzija boljeg vremena. Toliko im treba da su spremni i da sudjeluju u gaženju prava jednog konstitutivnog BiH naroda, stavljajući se svjesno ili nesvjesno time u službu ništa manje ekstremnih nacionalističkih krugova nego onih protiv  koje misle da se bore. Tako da njihova borba na koncu ispada borba jednog nacionalizma protiv drugog, borba svog nacionalizma , koji je dobar, najbolji (tako svaki nacionalist doživljava svoj vlastiti nacionalizam), protiv njihovog (a njihov je naravno loš),  možda smatraju da sve što je dobro za bošnjake jeste dobro za cijelu BiH i da je bošnjački interes jedini interes za BiH. Sve to u konačnici dovodi do hvatanja u isto ono krvavo nacionalističko krvavo kolo zajedno sa svojim najljućim neprijateljima, jer ne shvaćaju da su samo marionete i objekti političke, medijske i svakojake druge manipulacije, obične žrtve u nesvjesnom služenju gospodarima mraka.

Na samom kraju, je li je Komšić pozitivna osoba? Naravno da nije. Što je on učinio za vrijeme svojega mandata? Ništa, nemoćan je da išta promjeni a oni koji vjeruju da išta može promijeniti su politički slijepci, dok je istinska politička šteta učinjena bosanskohercegovačkim Hrvatima enormna (narod bi rekao klanje vola za kilu mesa, a u ovom slučaju političko masakriranje jednog naroda bez ikakvih konkretnih koristi ni za koga osim za materijalni boljitak Komšića). On jedino ima priču koja pali kod politički neosviještenih i ideološki fanatičnih pojedinaca. On je i zapamćen jedino po verbalnim ispadima i ni po čemu drugom.

On je populistički pragmatik koji se ne libi koristiti sva sredstva koja su mu na raspolaganju da bi ostvario  svije ciljeve, a najjače mu je oružje upravo davanje izjava koje imaju odjeka u javnosti a koje ga podsjećaju da je možda nekomu važan i neophodan, te da ih koristi u za podgrijavanje popularnosti kod jednog gore navedenih pristalica. Od tih izjava apsolutno nitko nema koristi a mnogi štetu, zapravo nitko od njega nema nikakve koristi osim što se podgrijava iluzija promjene, njegovi istupi su manje-više postali i jednonacionalni, ali što je jednako loše i jednostranački.

U svom obraćanju na svom blogu on promovira stranačke interese tako da možemo na kraju zaključiti – jedna stranka (SDP) je izvršila udar na temelje ustavnosti jednog naroda u BiH. U ovoj zemlji jednostranački interesi postanu važniji od interesa države i u kojoj se živi i to je realnost. Međutim za razliku od prije bilo je uobičajeno da se ti jednostranački interesi  postižu i ostvaruju na račun naroda iz kojeg je ta stranka sastavljena, a sada imamo pak slučaj da je jedna stranka sastavljena velikom većinom od jednog naroda nametnula svoj jednostranački interes nauštrb pripadnika drugog naroda. U svakom demokratskom društvu bi takav potez izazvao buru negodovanja u raznim sferama života, jer je riječ o tihom nasrtanju na ustavni poredak koji zaslužuje bar moralnu usudu, ali naravno ne i kod nas, jer je jedino kod nas bitno da susjednu crkne krava i jer vlada sustav – što je njima gore to je našim bolje. A da to i nije bilo baš racionalno promišljanje pokazati će budućnost.

Izvrsno, samo ne znam da je ispao negativan za ideju unitarističke BiH.

Da je došlo do neke hrvatske pobune ili izvaninstitucionalnog djelovanja koje bi oslabilo BiH, onda DA.

Ovako mi se čini da je samo uspješno pomaknuta granica prihvatljivog, odnosno šaptom pade još jedna institucija i simbol ravnopravnosti Hrvata.

Pobjeda pincer zahvatom udružene muslimanske ljevice i desnice.

Autor: Ministry of Sound | Napisano 01.08.2010. | (24) Sviđa mi se Ne sviđa mi se(23)

Članak je dobar i napisan dosta profesionalno, samo hvali jedan dodatak a taj je tko je OMOGUĆIO da nam drugi biraju predtavnike koji su ustvari naši NEPRIJATELJI.

komšić=SEJDO jeste neprijatelj Hrvata uopće i to je pokazao DIJELIMA.

Da se vratim na nedostatak članka, SEJDO je došao, pored svih zakonslki mogućnosti da ga muje izaberu, za člana predsjedništva ZAHVLAJUJUĆI isključivo ČOVIĆU i ljubiću.
Zbroj glasova ljubića i Ive Mire Jovića, VEĆI je od SEJDINIH ne računajući jurišićeve glasove , jer je i on PROGRESIVNI IZDAJNIK bio kandidat za člana predjedništva nakazne BiH

To se ponavlja i sada jer je ČOVIĆ napravio DIL sa lagumđijom i tihićem, a zašto to on zna tj. čoviću je POLITIKA osobnog interesa , jedina politika koju on zna i vodi a ostvaruje je pod maskom polike za hrvatski narod

ČOVIĆ je namjerno za člana predjedništvo kandidirao Borjanu da IZGUBI i stoga nije predložio odgovaruječeg kandidata primjer. Vrankić min. finacija ili njegovog brata koji je bio min.MUPA HNŽ-a poslje rata.
Ima isto tako dosta kadidata kojeg bi prihvatili svi politički čombenici međutim ČOVA je to najerno uradio poradi DILA kojeg sam pomenuo.

Isto tako je dovoljno je pogledati IZBORNE liste HDZ BiH pa da čovjeku bude sve jasno.

ZLO je , a ide nam GORE s čovićem , ljubićem , jurišićem PROGRESIVNIM IZDAJNICIMA.

Autor: sred.bosna | Napisano 01.08.2010. | (30) Sviđa mi se Ne sviđa mi se(24)

Moram da pojasnim malo gornji tekst komentara,
do pravljenja lista HDZ BiH i ja sam vjerovao tj. želio vjerovati da je Dragan Čović pored svih pritisaka, kriminala kojeg i jeste uradio i kojeg nije trenutno prihvatljivo riješenje za predsjednika i stranke a ako želi i države , jer trenutno bolje reč odavno nemamo bolje PONUDE na političkoj s ceni. Naravno da ima dosta sposobni ljudi kao i pošteni da predstavljaju Hrvate ali nema JAVNO na političkoj s ceni.
Ali poslje DILA kojeg je napravio s lagumđijom i tihićem i poslje LISTA HDZ-a i BUDALI je je jasno da je čović ZLO za hrvatski narod.

Autor: sred.bosna | Napisano 01.08.2010. | (29) Sviđa mi se Ne sviđa mi se(26)

Anketa

Ustavi