RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Borba Svjetla i Tame

Napisano 05.03.2010. 12:52
Svjetlo i Tama

„U svakom stepenu masonerije, mason traži da dosegne Svjetlost“ (Liturgy of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, str. 109) ... „Masonerija je marš i borba na putu ka Svjetlosti“ (Morals and dogma, str.32) ... „Smiluj nam se, ti predstavljas Svjetlost, Ti upravljaš našim koracima i uputi nas na pravi put, o Gospode naš Bože, smiluj nam se i svojom velikom Svjetlošću odagnaj sile Tame!“ (molitva tijekom rituala 24. stepena, Liturgy of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, str. 99) ... „Lucifer, Svjetlonoša! Čudno i tajanstveno ime za duha Tame!.. Lucifer, Sin jutra! Nosi li on Svjetlost? Ne sumnjajte u to!“ (Morals and dogma, str. 321)

Ovo su riječi odnosno citati iz knjiga autora Alberta Pikea, generala južnjačke konfederalne armije, odvjetnika, pisca, i sto je najvažnije, najpoznatijeg masona u povijesti masonskih loža. Pike je bio pripadnik najvišeg, 33 stepena, masonske lože i član vrhovnog savjeta masonskog pokreta iz Washingtona. I danas važi za najcjenjenijeg autora i mislioca masonskog pokreta, moze se reći i duhovni otac današnjih masona. Svjetlost je kao put i cilj često uzimana od strane ovih i onih političara, mislilaca, filozofa, kroz povijest je Svjetlost u mnogim narodima i kulturama bila simbol postojanja, Sunce kao uzvišena sila je čak i u kršćanstvu prisutno kroz njegovanje nekih paganskih običaja poput proslavljanja dana rođenja sunca odnosno datuma od kojeg u zimskom solisticiju dan ponovno počinje rasti a noć kopniti, što se približno slaže sa datumom Božića. Sukladno logici, svaki protivnik tih i takvih sljedbenika Svjetlosti, bivao bi proglasen vojnikom Tame. Zanimljivost je i da smo u bivšoj drzavi imali svojevrsni praznik Svjetlosti, 25. svibnja kada bi baklja bila nosena kroz sve republike i dobijala svoju centralnu svečanost na stadionu JNA u Beogradu.

Najnoviji takav primjer, famozne borbe Svjetla i Tame, je posljednja predsjednička kampanja za predsjednika Republike Hrvatske, u kojoj se kandidat pobjednik koristio sličnom retorikom. Kompletna predizborna kampanja temeljila se na borbi Svjetlosti protiv Tame, dobra protiv zla, onako teatralno i prilično holivudski, ali očigledno i uspješno. Uz ogradu da ne mislim porediti gore navedene misli jednog masonskog filozofa, sa predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, tek se radi o zgodnoj koincidenciji. Posebno ako se uzme u obzir šira slika, kada se u obzir uzmu sve činjenice na hrvatskoj politickoj sceni u zadnjem desetljeću, gdje se odredjene strukture konstantno medijski i na svaki drugi način predstavljaju kao ultimativno dobro, dok su svi njihovi protivnici logično ultimativno zlo.

Ultimativno zlo obavijeno vječitom misterijom, koja zapravo i privlači široke narodne mase i rađa povjerenje u navedene teze. Dvjesto obitelji opljačkale Hrvatsku, peti ortak, tajanstveni tajkuni, heroji Domovinskog rata ubijeni „sa leđa“ od strane nepoznate hrvatske ruke, državni udar od strane generala, sudac ustavnog suda silovao nepoznatu bošnjakinju, ljudi se i poimence optužuju za nešto zbog čega se nikada ne procesuiraju ali uz pomoc „neovisnih“ medija bivaju i optuženi i osuđeni bez suđenja.Ultimativnim zlom na isti način, bez suđenja i prava da se brane, predstavljaju se i sve tradicionalne vrijednosti kojima teže mnogi Hrvati, kršćani prije svega, na čelu sa njihovom Crkvom koja se etiketira kao retrogradna institucija sa moralno sumnjivim klerom, i to upravo od strane onih koji nemoral propagiraju kao pozitivno prevazilaženje tradicionalnih gledišta. Koji nonsens. Institucija braka dovedena je na nivo sprdnje, pod plaštom zaštite ljudskih prava propagiraju se homoseksualnost, „različitosti“, opći nemoral, i svatko tko digne glas protiv toga, etiketira se kao zaostao i retrogradan, nesposoban da prati „moderne tokove“ i kao takav u konačnici treba biti maknut sa puta. Novog puta, puta u zajednicu nekakvih „slobodnih“ naroda, u zajednicu u kojoj je gubitak svakog identiteta, najprije onog osobnog, dozvoljeno čak i poželjno.

U onu širu sliku o kojoj je gore bilo govora, spada i jedna zanimljivost u svezi tog Novog puta. Naime, malo (ili više, kako za koga) je poznato da se ta europska zajednica naroda gradi na jednakim postulatima i temeljima jednog davno unistenog carsta, ciji su gospodari mislili da su jaci od Boga, kojeg zapravo nisu ni priznavali. I gradili su svoj grad tako velik i tako grandiozan samo iz razloga da Bogu kojeg ne priznaju za svoga, dokažu da su jači i veći od njega. Na kraju su bili unisteni. Arhitekte nove zajednice naroda čak i ne skrivaju svoju oduševljenost idealima starog Babilona, tiskaju se plakati sa kulom Babilonskom kao simbolom nove Europe, iznad kojeg lebde europske zvjezdice. Ili jos interesantnije, u odredjenoj mjeri i komično, zgrada Europskog parlamenta u Strazburu po svojoj konstituciji neodoljivo podsjeća na nedovršenu Babilonsku kulu. Slika govori više od tisuću riječi.

U tu i takvu zajednicu „sljedbenici Svjetla“ vode hrvatski narod. U zajednicu u kojoj se kroz školske programe propagira homoseksualnost, dok u Njemačkoj određene vladine agencije izdaju pamflete skandaloznog sadržaja, u kojima se očevima sugerira da kćerkama „masiraju klitoris“, i da se na taj način potiču njene seksualne slobode i samosvjest na seksualnom planu. Dakle oni koji Crkvu institucionalno optužuju za nemoral i pedofiliju, kroz državne institucije propagiraju incestoidne pedofilske odnose očeva i kćeri.U tu i takvu moralno uništenu zajednicu se vodi hrvatski narod, po cijenu gubitka osobnog identiteta, svaka hrvatska ili kršćanska svetinja je bačena u blato. Hrvatski narod se vodi u zajednicu sa drugim narodima, od strane istih onih koji sve čine nebi li Hrvate medjusobno zavadili, podijelili, rastavili brata od brata. Jedinstvu sa drugim narodima teže oni koji bi Hrvate podijelili uz granicu od Dinare do Neretve, nevjerovatna nedosljednost u općeproklamovanim stavovima. Sa jedne strane se propagira ujedinjenje, sa druge se sam hrvatski narod razara i razjedinjuje u svom biću.

U toj i takvoj zajednici hrvatski narod će možda biti jedinstven sa drugima, ali ne i sam sa samim sobom. Najnoviji nacrt prijedloga EU parlamenta sugerira Hrvatskoj da promisli trebaju li BiH Hrvati i općenito iseljena Hrvatska, imati hrvatsko državljanstvo. Danas da promisle, sutra će Brisel vec zahtjevati ukidanje hrvatskog drzavljanstva Hrvatima izvan Hrvatske. Hrvatska država će, sukladno već nametnutom trendu saginjanja kičme i povinovanja zahtjevima bjelosvjetskih nedobronamjernika, zahtjevu udovoljiti.Uz aplauz mase beskičmenjaka koji hrle u novi svijet, u kojem su svi njihovi moralni ponori zaštićeni kroz institucije, i u kojem će svi oni koji im stoje na putu biti etiketirani kao mračna dekadencija i kao takvi uništeni u konačnici.

V.M./HercegBosna.org


Nema komentara

Anketa

Ustavi