Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Depeše iz Sarajeva: Cikotić između Bugojna i Washingtona

Depeše iz Sarajeva: Cikotić između Bugojna i Washingtona

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 17.09.2011. 10:47

Depeše iz Sarajeva: Cikotić između Bugojna i Washingtona

Bugojanski slučaj je duže od jedne decenije sastavni dio Cikotićeve biografije

■ „Oslobođenje“ objavljuje depešu američke ambasade od 17. aprila 2007. godine, koja je napisana dan nakon što je uhapšen Enes Handžić
■ „Naša diskusija sa Draganom Čovićem (HDZ BiH) i Martinom Ragužom (HDZ 1990). sugerira da oni nisu usmjerili tužitelja da ponovno otvori bugojanski slučaj“

Piše: Esad Hećimović, Oslobođenje

Završna riječ tužiteljice Slavice Terzić postavila je sadašnjeg ministra odbrane Selmu Cikotića među "velike ribe" u bugojanskom slučaju "udruženog zločinačkog poduhvata na planskom progonu Hrvata u Bugojnu 1993. godine". Bugojanski slučaj je duže od jedne decenije sastavni dio Cikotićeve biografije. Oslobođenje objavljuje depešu američke ambasade od 17. aprila 2007. godine, koja je napisana dan nakon što su uhapšeni Enes Handžić, u međuvremenu osuđen na 8 godina zatvora, na osnovu sporazuma o priznavanju krivice i Senad Dautović, kroz čiju je individualnu odgovornost tužiteljica Terzić elaborirala tvrdnju o udruženom zločinačkom poduhvatu članova Ratnog predsjedništva Bugojna.
Depeša pokazuje da su američke diplomate tada vjerovale Cikotiću da nema dokaza ni o njegovoj umiješanosti ni o njegovoj komandnoj odgovornosti za ratne zločine na području Bugojna, pa su provjeravale da li postoje personalni i politički motivi za istragu protiv njega.
"Hapšenja (Handžića i Dautovića) su povećala zabrinutost da je stvarna meta obnovljene istrage u bugojanskom slučaju novi ministar obrane Selmo Cikotić, koji treba da preuzme dužnost krajem sedmice", piše u sažetku depeše.

Neuspjele istrage

"Optužbe protiv Cikotića se ponavljaju gotovo deceniju. Svaki put kad je problem postavljen, Cikotić je bio oslobođen. Kada je 1997. služio kao bosanski vojni ataše u Washingtonu, Cikotić je onemogućen da prisustvuje američkom vladinom programu zbog optužbi, za koje je kasnije Vlada SAD-a utvrdila da nisu osnovane. COMSFOR je 2004. blokirao postavljenje Cikotića, kao prvog komandanta Zajedničkog štaba novih združenih Oružanih snaga BiH i naredio njegovo penzioniranje iz službe, uglavnom zbog bugojanskih tvrdnji. Naknadno iscrpno ispitivanje slučaja od Štaba NATO-a, koje je uključivalo provjeru dokaza u Haškom tribunalu i na kantonalnom nivou, dovelo je do potpunog oslobađanja Cikotića. Ranije ove godine, kada je predsjednik SDA iznio ideju o nominiranju Cikotića na mjesto ministra odbrane, Vlada SAD-a i NATO su poduzeli reviziju svih raspoloživih dokaza i nisu našli razlog za prigovor njegovom postavljenju", navodi se u depeši.

"Provjerili smo status slučaja sa Šefkom Halilovićem, šefom Odjela za ratne zločine SIPA. Halilović nam je rekao da je tužilac izdao nalog za hapšenje Dautovića, Handžića, Cikotića i bivšeg gradonačelnika Mlaće. Jučer, prije izvršenja naloga, tužilac je instruirao Halilovića da uhapsi samo Dautovića i Handžića i pretraži Mlaćinu kuću. Halilović je rekao da ne može spekulirati da li će dobiti instrukcije da uhapsi Cikotića kasnije, ali kaže da je to malo vjerojatno narednih sedmica", piše u depeši.

Oslobođenje je dobilo izjave tri službena izvora, uključena u ovu istragu, koji tvrde da tada uopće nije postojao nalog za hapšenje Selme Cikotića. Šefko Halilović, na upit Oslobođenja šta je istina, kaže da "nema pojma o tome". Izvori bliski bugojanskoj istrazi tvrde da je Halilović udaljen i penzioniran sa ove pozicije u SIPA upravo zbog uspjeha bugojanske istrage.

U depeši se potom navode Cikotićeve izjave američkim diplomatima. Cikotić je ponovo porekao „direktnu ili praktičnu odgovornost“ ali je ostavio mogućnost da neprecizirani „novi dokazi" mogu ukazati da je neko od vojnog osoblja mogao da bude umiješan u slučaj. Rekao je da "ne zna za širu zavjeru protiv njega", te da vjeruje da državni tužilac Marinko Jurčević djeluje samovoljno. Cikotić je spekulirao da Jurčević pokušava da namiri neke stare političke račune sa Cikotićevim političkim mentorom Tlhićem, koji je pokušao da blokira Jurčevićevo postavljenje dok je služio u tročlanom Predsjedništvu. Pretpostavljajući da će „konačni ishod biti dobar“ Cikotić je rekao da će „ako proces bude pravni a ne politički, ponovo biti oslobođen" piše u depeši.

U komentaru depeše, američki ambasador Douglas McElhany polazi od pretpostavke da nema novih dokaza protiv Cikotića zbog čega propituje druge, pa i političke motive za obnovu istrage.
„Znajući da je bugojanski slučaj godinama mirovao, nedavno obnavljanje fokusa na njemu, poslije Cikotićevog postavljenja daje vjerodostojnost spekulacijama da je riječ o pokušaju onemogućavanja Cikotićevog postavljenja. Pretpostavljajući da nema novih dokaza o Cikotićevom sudjelovanju ili komandnoj odgovornosti za događaje u Bugojnu, postavlja se pitanje zašto se vodi ovaj proces.
Naše diskusije sa višim bosansko-hrvatskim liderima, uključujući Dragana Čovića (HDZ BiH) i Martina Raguža (HDZ 1990), sugeriraju da oni nisu usmjerili tužioca da ponovno otvori bugojanski slučaj ili da oni imaju bilo kakvu političku želju da onemoguće Cikotićevo postavljenje. U tom svjetlu, Cikotićeva tvrdnja da Jurčević djeluje samostalno izgleda uvjerljivo, iako postaje nejasno što ga motivira da dalje vodi slučaj. Pratićemo blisko svaki daljnji razvoj u ovom slučaju".

U depeši od 25. septembra 2007. godine, američka ambasada izvještava o stanju u bugojanskom slučaju poslije podizanja optužnice protiv Gasala i Kukavice. Navodi se razgovor sa neimenovanim tužiocem i kontaktom u državnom Tužilaštvu koji navodi da „postoji mogućnost da Cikotić bude optužen, ali da je suviše rano da se kaže da li će i biti optužen". "Tužilac je dodao da Cikotić nije imenovan u optužnicama protiv Gasala i Kukavice ali da izgleda da je imao komandnu odgovornost nad logorom na stadionu NK Iskra ili barem tokom dijela perioda u kojem su se navodni zločini dogodili. Tužilac je objasnio da on razumije da je Haški tribunal rekao NATO-u prije nekoliko godina da Haag nema dokaze protiv Cikotića. Dodao je da to ne znači da dokazi ne postoje ili da neko drugi ne može pokrenuti istragu protiv njega".
U komentaru depeše navodi se da je mogućnost da će suđenje Gasalu i Kukavici dovesti do inkriminirajućih dokaza protiv Cikotića zabrinjavajuća.
„Iako je prethodno u više navrata oslobađan sumnje za ratne zločine, Cikotić treba da bude procesuiran ako se pojave dokazi koji ga povezuju sa ratnim zločinima" kaže se u komentaru depeše.

Hapšenje?

Poslije trogodišnjeg suđenja Dautoviću, Gasalu i Kukavici i Handžiću, očito je da je u bugojanskom slučaju postojalo dovoljno dokaza za procesuiranje i „većih riba“ nego što su ova trojica optuženih. Upravo pretres Mlaćine kuće u aprilu 2007. godine doveo je do otkrića ratnog dnevnika, za kojeg je tužiteljica Terzić jasno rekla da je dokaz plana udruženog zločinačkog poduhvata članova Ratnog predsjedništva Bugojna, u čijem radu je učestvovao i od njega dobivao zadatke i sam Selmo Cikotić. Odluku o hapšenju donosi jedino nadležna državna tužiteljica Slavica Terzić.

| Oslobođenje | HB.org |