RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Fundamentalizam naš svagdanji

Napisano 14.10.2016. 20:16

„Srebrenica je pala, Stolac ne smije pasti!“, „U Stocu se osvaja, u Srebrenici brani država“, „Borba za Stolac se nastavlja“. Nisu ovo naslovi partizanskih filmova, nego samo dio brojnih izjava i naslova kojih su ovih dana puni federalni i ini mediji. 

Autori su redom političari, novinari, neovisni analitičari i intelektualci, poklonici fundamentalističke ideje BiH. Kod jednih (SDA i sateliti) je to fundamentalizam otvorenih karata, umotan u begovski celofan zlatnih kašika, kod drugih (SDP i derivati) on je skriven iza tobožnjih univerzalnih vrijednosti i ljudskih prava.

I jedni i drugi su isključivi vlasnici jedne i jedine istine, jao onim fašistima, nacionalistima koji se usude i pomisliti dovesti je u pitanje.

Obratimo pozornost na  izjave nekakvog Kongresa Bosanskih intelektualaca: „Kada su shvatili da ove godine nema otimačine u Stocu, HDZ-ovi kriminalci su krenuli i fizički na gosp. Kaplana. Sada se napadač izležava u bolnici, nastojeći da pomoću nečasnih HDZ doktora dobiju lažne nalaze o povredama, da bi na taj način HDZ eliminisala Kaplana.“

 

Što se dogodilo u Stocu?

Dogodilo se isto što i u svim drugim sredinama. Velike stranke, u konkretnom slučaju, SDA, SDP & co i HDZ BiH, putem biračkih odbora, biračkih popisa, općinskih izbornih povjerenstava i dr., pripremali su se mjesecima kako bi namjestili što bolji izborni rezultat.

Odavno su u nas izbori više-manje borba sa vjetrenjačama, jer po onoj Staljinovoj „nije bitno tko glasuje, nego tko broji“. Ovi što se ovih dana međusobno časte uvredama i optužbama, prije nekoliko mjeseci izglasovali su „reforme“ izbornog zakona koje nisu ništa reformirale, dapače, zacementirale su „brojački“ duh izbora. No, vratimo se Stocu.

Više od godinu dana traje „bošnjačka“ ofanziva na Stolac. Izbora u Mostaru nema, nije ih bilo, neće ih biti, zašto ne prijaviti ljude iz Mostara prebivalištem u Stolac? Prijave prebivališta su plaćane novcem, uslugama, obećanjima (mrtvima je sve bilo gratis). Sadašnje traženje alibija za Kaplanovo nasilje preko svih medija u vidu tobožnje obrane legitimiteta samog izbornog procesa mogu komotno zavezati mačku o rep. Sve što govore da je HDZ radio, radili su i oni, i to u znatno većoj mjeri.

Kaplan je sa ekipom izabrao nasilje kao sredstvo kada je shvatio da gubi, unatoč mjesecima priprema.

Plan B u vidu stolice preko leđa i šutanja biračkih kutija je krenuo u trenutku kada se shvatilo da „Stolac, kao Srebrenica pada“. Uzalud prijave prebivališta, uzalud zombiji. Sad su sve snage i resursi uključeni u traženje alibija i stvaranje heroja novog „bosanskog“ doba.

 

„Bosanski“ fundamentalizam na djelu

SDA/SDP i kompanija očigledno nas drže niže inteligentnim bićima pa nam po tko zna koji put prodaju gluposti (da ne iskoristim vulgarniji, ali primjereniji, izraz) pod istinu.

Pravdaju Kaplana i zlostavljače, javno ih i medijski podržavaju, jerbo noga u glavu i šaka u vrat su suvremena sredstva širenja demokracije. Drže kako je „Inicijativa za Stolac“ inicijativa svih građana Stoca, iako je na njoj od 21 kandidata, 20 Bošnjaka i jedan „Ostali“, a Hrvata nema. Podsjeti me to na sastav Kluba „Ostalih“ Doma Naroda gdje sjede Aner, Rasim, Emir, Edin, Sejo, Amil i Segmedina. Sve redom Poljaci, Česi, Talijani, itd.

Prešutnu potporu ovom fundamentalističkom pristupu dali su OSCE, OHR i slične međunarodne organizacije. Govore o incidentu, reakciji ugnjetavanog, skoro pa „opravdanom građanskom neposluhu“. Incident u Stocu, uopće nije incident, nego posljedica godina i godina prodavanja gluposti (opet bi primjereniji bio vulgarniji izraz) pod istinu, uz potporu svih ovih organizacija.

Pitam se samo kakva bi reakcija bila da je neki Hrvat u Travniku, ili Srbin u Srebrenici napravio isto što Kaplan sa „momcima“ u Stocu. Čemu otvaranje ureda OSCE-a u Stocu nakon izbora? Nije sporna eventualna međunarodna supervizija izbornog procesa, ali zašto samo u Stocu?

Izborne malverzacije su rađene praktično u svim općinama, bez iznimke, jer jednostavno takav je izborni zakon i sustav da te tjera na varanje ako želiš rezultat. K'o Mujo kad je u Japanu igrao turnir u pokeru, pa gubio sve redom ruke, dok nije shvatio da se u njih poker igra „na povjerenje“, pa ga najednom krenula karta.

Kada se radilo na nedavnim izmjenama izbornog zakona, bio je prijedlog video nadzora biračkih odbora, prozirnih kutija, elektroničnog načina glasovanja, ali je sve to, uz prešutnu suglasnost OSCE-a, glatko odbijeno, jer u tada ne bi izbore odlučivali brojači, nego glasači.

S druge strane, za čudo, po prvi put smislena reakcija iz Republike Hrvatske. Mislim prvenstveno na Božu Petrova. Hrvatska je potpisnica Daytonskog sporazuma i to je legitimira da se informira i zauzima o događanjima u ovoj zemlji.

Nemoguće je da netko opravdava bilo čime nasilje i ne osuđuje ga, a sve kao posljedica begovske i „patriotske“ sarajevske politike, što je Petrov izvrsno naglasio. Kovač, s druge strane, je pokazao tipično hdzovsku površnost i neinformiranost u BH prilike, spominjući u istom kontekstu Referendum u RS-u i slučaj u Stocu.

 

Koje pouke izvući iz cijelog ovog cirkusa?

Najvažnije je to da bošnjački politički establishment, mora shvatiti da ne postoji univerzalna „bosanska“ istina i apsolutno vlasništvo nad njom, u čiju službu se moramo staviti svi koji živimo u BiH (u protivnom smo fašisti).

Taj fundamentalizam nas vuče ka dnu i pitanje je dana kada će eskalirati. Uzmimo slučaj Stoca.

Stolac je jedno od mjesta, ne samo u BiH, nego i šire sa najvećim povijesno turističkim potencijalom. U samo nekoliko četvornih kilometara mogu se naći povijesne lokacije od perioda paleolitika (Badanj), antike (ostaci Daorsona, ilirske gomile), preko srednjeg vijeka i nekropola, do ostavština Turaka, te znakovitih lokacija Prvog i Drugog Svj. rata.

Po broju sunčanih dana, stolački kraj je dar od Boga za sve kulture autohtonog ljekovitog bilja i vinove loze, itd. Da je ta „inicijativa za Stolac“ uistinu to za što se predstavlja, u kampanji bi razradila programe za realan razvoj ovih resursa, koje lokalna vlast godinama zanemaruje, a ne retoriku 1993., logora i zločina.

Ako ćemo se sjećati zločina, možemo se vratiti i više desetljeća unatrag kad su neki drugi činili daleko masovnije i krvoločnije zločine, ali čemu sve to? Umjesto da se traže stvari na kojima graditi i razvijati zajedništvo i budućnost, traže se isprike u prošlosti za rušenje i ovo malo zajedništva što imamo. Zašto ne gledati u budućnost? Traženjem alibija za nasilje „patriote“ negiraju institucije zemlje za koju se tobože grčevito bore. Da stvar bude tragikomičnija,  ovih dana žale što institucije „najednom“ rade svoj posao i dižu optužbe protiv nasilnika. Ne valja im kad rade, ne valja kad ne rade. Sami oni ne znaju što bi.

Stočani su ostali tako zarobljeni na ničijoj između u prošlosti zarobljenih fundamentalista i autistično samodopadnih hdz-ovskih struktura koji od Stoca prave grad duhova. A paradigmatski, paralela se može povući i na cijelu BiH, iz čega bi Hrvati morali izvući pouku.

I mi smo zarobljeni na istoj ničijoj zemlji između istih aktera, istih osobina, dok se ubrzanim korakom približava 2018. Ukoliko ne dođe do ustavnih promjena i izmjena izbornog zakona, a Bakir Izetbegović otvoreno govori kako do toga neće doći, širom su otvorena vrata za neke nove Platforme i Alijanse. Prošle su dvije godine ove HNS-ovske legitimne vojske, a da se ništa po ovom pitanju uradilo nije. Prođu li još dvije u neradu, nema tih mrtvih koji bi nas svojim glasovima i živih koji bi svojim prebrojavanjima mogli spasiti.

Slaven Raguž/HSPF


Nema komentara

Anketa

Ustavi