Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9570
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » I ja mogu postati CIPSić

I ja mogu postati CIPSić

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 14.08.2010. 11:58

Piše: Junuz Blećina

Izbrčkali smo se na moru, zasluženi urlaub je došao na tapet, nego što...

Dolazi blagdan, Velika Gospa, vrijeme kad ex Hrvati BiH imaju ferodpolaagosto prema nekadašnjoj domaji. Vrime je za boćanje navečer u Livnu, provjeriti je li što novo na Kravicama, vrijeme da nam povjetarac negdje na obali Ramskog jezera donese miris šipaka, ili da drmnemo nešto s roštilja na splavi koja pluta u Lašvi, a možda i pokosimo travu negdje oko Tramošnice i uživamo u mirisu otave koja nas vraća u neke tamo godine.

Vrijeme je da se obiđe silna rodbina i da se uvjerimo da je mala Ivkica, unuka Mandina, doista prohodala sa devet mjeseci, provjeri ko od starih u selu je još živ, čuje kome je došla prinova, te kojeg nekadašnjeg susjeda je šlag strefio, i naravno obiđu grobovi. Vrijeme kad zastanemo negdje „doma“, gledamo oko sebe, i kad nam naviru uspomene, a herc steže li steže. Vrijeme kad pokazujemo, više sebi nego drugima, kako smo "uspjeli", automobilima, mobitelima, vječno frustrirani jer se navik pojavi onaj mali Ivo, Tomin, s boljom makinom. Slušamo kako se teško živi i kako svijet nema para, kako lopovi kradu a uokolo sve propada, kako je nekad dobro bilo a sad, sad je crni vakat. Slušamo iste priče koje i sami pričamo na našoj dijasporskoj lokaciji.

No ako se čovjek malo okrene oko sebe, vidjet će da je infrastruktura podjednaka ili bolja nego u tzv. "dobra“ jugoslavenska vremena, da je u selu novi asfalt i rasvjeta, da škola izgleda nikad bolje, da su u brojnim gradovima, gdje Hrvati nisu imali službenika u općini za Juge, brojni Hrvati u vlasti, da se u BiH, unatoč preglasavanju Hrvata, ne mogu brojne odluke donijeti bez suglasja i Hrvata, što nije ravnopravnost ali je puno bliže tome negoli je bilo za Juge. Vidimo da postoje brojni obrtnici, trgovci, turistički radnici, profesori, zubari, liječnici… koji žive bolje nego vi tamo negdje, iako brojke u eurima kod nas možda bolje zvuče. Vrijeme je kad bi čovjek, koji je vidio svita, trebao pogledati silnu zemlju koju ima i razmisli: „a što bih ja mogao od nje napraviti“, možda farmu ili plantažu malina, kada bi čovjek mogao promotriti svoju „vukojebinu“ od koje je pobjegao i zamislio sportskorekreacioni centar, kada bi mogao zamislit kako ima vlastiti pogon za proizvodnju dijelova za na pr. audije kad ionako cijeli život radi slično, kada bi mogao zamisliti da mu djeca postaju ugledni školovani ljudi, a ne njemačka radnička klasa što je nažalost najčešće slučaj.

Vrijeme koje možda može bit i naše, prvi korak k tom vremenu je vađenje osobne iskaznice, za CIPS-ovu doista ne treba puno vremena, ona vam može biti ulaznica za zaboravljeni svijet iz kojeg ste izišli, a ne moramo nužno zalupiti vratima na odlasku, pričuvni ulaz/izlaz je uvijek dobro došao. S njom možete glasati, riješiti imovinskopravne odnose u vezi nekretnina, dobiti poticaje za pokretanje poljoprivrednih, stočarskih, obrtničkih projekata, a možda ima rođo Jure kakav unosan posao s kantonom i samo mu fali partner…

Recite sami sebi: „I ja mogu postati cipsić“ i potrošite tih sat vremena. U zlu vam ne trebala a u dobru vam pomogla.