Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Izetbegovićev neoosmanizam najbrži put do Trećeg

Izetbegovićev neoosmanizam najbrži put do Trećeg

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 12.08.2014. 11:07

Sluganski stav prvog u Bošnjaka u Predsjedništvu BiH Bakira Izetbegovića, na predizornom skupu partije prema aktuelnom i ponovo izabranom predsjedniku Turske Tajipu Erdoanu, kojom prilikom ga je nazvao „muslimanskim liderom“, „našim vođom“ pred kojim „mirno stojimo“, čija je pobjeda i „naša pobjeda“ pokazuje da bošnjačka politička elita ispod skuta SDA nije ništa drugo do filijala neoosmanskog projekta u BiH, iz čije vizije nije iščezlo nastojanje njihovog gurua, počasnog predsjednika Alije Izetbegvića, Bakirovog oca, da utope bosanske muslimane u neku buduću globalnu muslimansku državu, sa jakim liderom, kakav je Erdoan.

Nije teško zamisliti kakav bi tretman bio predviđen za nemuslimanske, odnosno nebošnjačke narode u BiH, u takvoj državi, kakvu zagovara Izetbegović mlađi. Osmansko naslijeđe još je živo u svijesti balkanskih kršćanskih naroda, kao sjećanje na jaram, harač i građanstvo drugog reda.

Ugled starog Izetbegovića u Turskoj je vanredan, a Turci ga uvrštavaju među svoje najveće teologe, mislioce i filozofe, iako se Bošnjacima, protivnicima politike iz ere Izetbegovića, zbog toga diže kosa na glavi.

Po njemu se zovu trgovi, ulice, džamije. To mlađi Izetbegović zna i vješto koristi brend svoga oca da produbi simpatije neoislamističkih i neoosmanskih krugova, oličenih u Tajipu Erdoanu i njegovoj partiji AKP.

Ukoliko bi Bošnjaci podržali proerdoanovsku i proosmanističku politiku Bakira Izetbegovića i na predstojećim izborima u BiH, to bio bio više nego jasan signal Hrvatima u FBiH da više nemaju šta da traže u zajedničkom entitetu s Bošnjacima, koji bi izborom Izetbegovića potpuno otkrili svoje karte i sva zaklinjanja u cjelovitu, demokratsku suverenu, multietničku BiH, prokazali kao lažna, odnosno kao sredstvo majorizacije nad nemuslimanima, kojima su u nekom zamišljenom muslimanskom kalifatu, namijenili ulogu drugorazrednog građanstva.

U Izetbegovićovoj eventualnoj pobjedi, a koji je dobrano izgubio veze, povjerenje i podršku američkih i evropskih političkih krugova, Hrvati bi mogli da pronađu svoju šansu, jer bi onda zapadne saveznike, Njemačku, EU, pa i same Amerikance, koji su uvijek „poklapali“ svaku ideju o formiranju entiteta sa hrvatskom većinom, mogli lako uvjeriti da sa proislamističkim, proosmanskim i proerdoanovskim Bošnjacima, suživot u FBiH, na dosadašnjim ustavno-pravnim principima, više nije moguć.

Politička mimikrija građanske, proevropske BiH, u kojoj vrijedi opće demokratsko pravilo – jedan čovjek, jedan glas, koju su promovirale tzv. probosanske, građanske partije, odgovorne za skandal u kojem su Bošnjaci u dva mandata Hrvatima izabrali člana Predsjedništva BiH, do sada su američkim i evropskim zvaničnicima mogli da zamazuju oči, svojom verbalnom, unitarnom propagandom, ali Izetbegović ne bi imao taj kvazidemokratsko-pluralistički zastor, jer se javno deklarirao kao Erdoanov vazal, neko ko bi, ako bi ikada zaživjela islamska država na čelu s Erdoanom, bio njegov namjesnik u osmanskoj provinciji Bosni.

Stoga bi Izetbegovićev izborni uspjeh, više nego ikada, legitimirao težnje najvećeg broja Hrvata da u svom entitetu uređuju život, u skladu sa najvišim standardima EU, u pogledu ekonomskog razvoja, kulturne, obrazovne, jezičke i medijske politike.

Hrvatima bi, paradoksalno, dakle odgovarala Izetbegovićeva pobjeda, jer bi to bio dokaz evropskoj i američkoj javnosti da Bošnjaci misle ozbiljno provoditi erdoanovsku neoosmansku politiku, te bi Hrvatima bio olakšano dostizanje cilja – ustroj entiteta u BiH sa hvratskom većinom i rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja.

Zina Kulenović/poskok.info