RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Jesu li Čović i Dodik krivi što je Sarajevo najgori grad za život u regiji?

Napisano 06.03.2015. 21:22
Omer Čevra

Poznata svjetska konzultantska grupa Mercer napravila je interaktivnu mapu svjetskih gradova po kvalitetu življenja, stavljajući  u odnos 39 različitih faktora, od standarda života, odnos cijena i primanja, zaposlenosti, zagađenosti, sigurnosti, infrastrukture, zaštite ljudskih prava, razine demokratizacije, itd.

Kao najgori grad pozicioniran na posljednjem 230. mjestu nalazi se Bagdad, dok je glavni grad BiH rangiran nedaleko od Bagdada  na 161. mjestu, Ljubljana na 75. mjestu a Zagreb na  97. po kvalitetu života. Što se tiče jugoistočne Europe prijestolnica BiH Sarajevo pozicionirana je uvjerljivo na posljednjem mjestu.

Kako je to moguće, da je glavni grad Bosne i Hercegovine, u kojem posljednja dva desetljeća vladaju isključivo bošnjačke stranke, poput SDA, SDP ili SBiH, grad u kojem nema ni Dodika ni Čovića, ni nacionalističkih Srba i Hrvata koje sarajevski mediji često predstavljaju kao fašiste koje koče sve procese u ovoj zemlji, postao crna životna  i ekonomska rupa Europe?!

Nije namjera ovog teksta braniti politiku Dodika ili Čovića, nego ukazati na činjenicu da su SDA, SDP i DF, te pojedini sarajevski mediji, ali i Federalna televizija  koja je na račun obaveznih pretplatnika postala simbol neprofesionalizma i  tendencioznog, subjektivnog  i stranačkog izvještavanja, te političkog obračunavanja, svoju energiju u potpunosti usmjerili na podgrijavanje bošnjačkog nacionalizma, istovremeno u potpunosti amnestirajući politiku onih bošnjačkih stranaka koji su od grada Sarajeva napravili divlji zapad u kojem je pljačkaška vlast grad prepustila opasnim revolverašima, koji svakodnevno pucaju i ubijaju, bacaju bombe i pale auta, oslobođeni od nadležnih institucija od bilo kakve krivične odgovornosti.

Bošnjaci se trebaju dobro upitati je li politika Mostara i Banja Luka kriva što se od grada Sarajeva napravila kasaba koja je prekrivena grafitima i smećem, u kojoj voze tramvaji iz Titinog doba, dok u centru grada svakih 30 metara za komad kruha prose umirovljenici!

 

Nužan dijalog o uređenju BiH

Prije par dana, bivši visoki predstavnik u BiH Lord Paddy Ashdown, koji se za vrijeme i poslije svog mandata pokazao kao istinski prijatelj države BiH i njenih građana,  izjavio je u sklopu konferencije o Balkanu koja se održavala na elitnom engleskom sveučilištu Oxfordu,  kako je „BiH krenula tračnicama kojima se sve brže kreće ili prema raspadu ili statusu europske najdublje i najnepredvidivije crne rupe“, te ukazao da BiH nije moguća kao centralizirana država, ali i da ekonomske reforme koje predlaže EU nisu moguće, bez  prethodno sačinjenih temeljitih ustavnih reformi koje trebaju ići u smjeru da se BiH uredi na sličan način kao i Belgija, dakle federativna država sastavljena od triju autonomnih regija, gdje u zajedničku nadležnost spadaju vojska, monetarna i vanjska politika, dok se sve ostalo prenosi na regije.

Možemo se složiti ili ne složiti oko tog rješenja, ali je očigledno postalo neophodno da se o tome otvori dijalog, da se napravi neka vrste konferencije koja bi kreirala jednu vrstu „procesa ustavnih reformi“, kao što je npr. to urađeno u Južnoafičkoj Republici, koja je kao država mnogo kompleksnija u svom etničkom sastavu nego BiH.

Problem je u tome da danas imamo situaciju da se svi konstitutivni narodi, u svojoj svijesti i svojim zahtjevima prema državnom uređenju objektivno nalaze na istom mjestu na kojem su bili pred sami rat. Dakle, konsenzus između naroda i dalje apsolutno ne postoji.

Dok mi Bošnjaci slavimo Dan nezavisnosti, svi Srbi i dalje vjeruju da je to dan kada su brutalno preglasani i koji je ovu zemlju odveo u rat. Dok Hrvati žele da se poštuju principi o konstitutivnosti naroda na što su i predstavnici Bošnjaka svoj potpis stavili u Daytonu, političko Sarajevo i njene kvazigrađanske ljevičarske stranke već osam godina namjerno narušavaju te principe, prvo dva puta izborom bošnjačkim glasovima bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva, a zatim izbacivanjem  legitimnih predstavnika Hrvata u vlasti na razini Federacije za vrijeme Lagumdžijine platforme, što je ustvari potez koji je otvoreno dao do znanja da ćemo mi Bošnjaci govoriti Hrvatima koliko oni mogu dobiti i koliko mogu prava konzumirati, iako su prema Ustavu konstitutivni.

 

Kako do funkcionalne BiH?

Dakle, to je činjenično stanje, svidjelo se to nekome ili ne. Samo na osnovu principa, slova, ali i duha onoga što je potpisano u Daytonu može se izgraditi uspješan i dugoročan državni temelj koji može omogućiti funkcionalnu europsku BiH.

Svaki pokušaj da se političkim nasiljem dovede do toga da jedan narod ima više prava nego drugi, da se narušava slovo ili duh onoga što je potpisano, da jedan narod kroz neku pravnu zavrzlamu ili ustavnu nejasnoću ili nedorečenost prevari drugi narod, jedini je garant raspadu, a što će zapravo biti rezultat dugotrajne nefunkcionalnosti države.

Zbog težine te historijske odgovornosti koja lidere i građane ove zemlje čeka u dolazećem razdoblju, a uzimajući u obzir da su stranke koje čine koaliciju već pokazale dijametralno različite ideološke orijentacije, čak neprijateljske i  ratno-huškačke međusobne odnose,  može se bez sumnje zaključiti da ta koalicija nema kapacitet ni mogućnost konsenzusa koji je neophodan da bi se napravio bilo kakav značajan iskorak ka stvaranju funkcionalnije države, što su u konačnici stranke koalicije (zbog rovovske borbe za foteljama) kašnjenjem pet mjeseci pri formiranju vlasti  već demonstrirale.

Zaslijepljenost  SDA i DF-a za foteljama i očiglednoj uvjerenosti da se političkim nasiljem od države koja je etnički definirana o preambuli svog Ustava može napraviti građansko društvo po principu jedan čovjek jedan glas, jako je opasan smjer zbog kojeg su se vodili mnogi ratovi i raspadale mnoge države,  između ostalog i bivša Jugoslavija.

Omer Čevra,

blog komentar glasnogovornika SBB-a


Nema komentara

Anketa

Ustavi