Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Kolumna: U laži su kratke noge ali nos raste

Kolumna: U laži su kratke noge ali nos raste

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 18.02.2010. 11:24

Sigurno se svaki čovjek sjeća gradnje neke nove kuće ili nekog zida, kad čeljad odluči da nešto promjeni, uljepša ili jednostavno učini neki prostor ili objekt funkcionalnijim, ugodnijim za život. To je ona snaga u čovjeku, inventivnost, želja za prosperitetom koja je za rezultat dobila to da su se ljudi odmakli od vlažnih i mračnih pećina gdje su komunicirali isključivo samoglasnicima i preko stoljeća napretka doveli sebe u velike i svijetle gradove, uređenih parkova sa bogatim i lijepo uređenim knjižnicama, tim skladištima ljudskog uma.

I uvijek u takvim prigodama posla, muke i znoja bez kojega nema napretka, nađu se neki pametnjakovići, koji uvijek zanovijetaju i sabotiraju napredak i promjenu, sjede negdje u prikrajku i lamentiraju "...to neće valjati ništa, ono staro je bilo bolje, svi smo se navikli, ovaj stari zid je svima prirastao srcu, stara kuća je bila taman, ne vrijedi to toliko truda, ništa neće valjati..i sl". Zaustavljaju prolaznike i znatiželjnike pa se rugaju poslu. Povlače ljude za rukav da im potvrde kako rabota koja se radi ne valja ništa.

Ti vječiti dosadnjakovići i zgubidani koji nekad ne žele sudjelovati u izgradnji a nekad je i otvoreno opstruiraju i sabotiraju, začudo uvijek su prvi kad se treba smjestiti u toj novoj blještećoj kući ili zasjesti na novi zid. Gurnu u drugi plan majstore i neimare koji su im prije malo vremena govorili.." OK, ne moraš raditi, samo se makni, ne smetaj..jednom rječju..odjebi dok se radi". Idi tamo, puši, češkaj jaja, samo te molimo.. odjebi, ne smetaj". Imat ćeš svoju sobicu u novoj kući, ne zato jer si je zaslužio nego zato jer nam je žao da crkneš, takav nikakav i smotan.

I sad ti isti majstori graditelji moraju gledati kako krelac prvi ulazi u kući tražeći pravo da odlučuje o interijeru, o rasporedu namještaja, o bojama na zidovima, raspoređuje tko će gdje spavati i za sebe želi najbolju sobu. Zinu u čudu, ne vjeruju da je to moguće, odkud takva drskost, bezobrazluk da netko tko nije malim prstom mrdnuo za kuću, želi preuzeti gospodarenje njom. I tako ostanu zijevajuć u čudu jer se nisu navikli da može postojati tako podlo biće.

Zašto pišem ove prispodobe. Pomalo dosadno.

Pišem zato jer se u Hrvatskoj pojavio soj ljudi koji ovu državu nije želio, koji nije prstom mrdnuo za nju, koji je opstruirao njezinu gradnju a sad su sebi uzeli za pravo da je uređuju, da govore kakve bi najbolje zavjese bile za hrvatsku kuću. Guraju se, viču, zapomagaju, naređuju. Iako se svi sjećaju kako su oni opstruirali gradnju te kuće. Jedan od takvih negraditelja-uzurpatora je Ante Tomić. Čovjek rođen u imotskoj krajini čiju je granicu odredio domet mletačkog topa i da je kojim slučaju venecijanski tobdžija to jutro spavao, možda bi se Antiša dugonosi rodio u Hercegovini. Bože me sačuvaj takve primisli ali moguće je.

Antiša dugonosi je opstruirao izgradnju hrvatske kuće i govorio da je njemu svejedno jel živi u Hrvatskoj ili Jugoslaviji. Iako je njemu Jugoslavija draža. Nije podnosio vrijeme kad je građena nova kuća. I sad, ponekad, dođe mu to u san pa mu je loše. Mrzio je majstore koji su gradili. Ali nije smio ometati radnju. Plašio se. Majstori su bili jaki, alatom su baratali kao olovkama. Pogledavao bi u njihova napeta, isklesana tijela, pa onda u svoje rahitične ručice. Osjećao se podređeno, neravnopravno, bijedno. Volio je tu staru kuću Jugoslaviju. Pitao se, šta je falilo staroj kući. On bi ionako bio pisac. Loš doduše, ali pisac. Ali sad, odjednom, Antiša sa šeširom iznad ružnog nosa želi uređivati hrvatsku kuću koju nije želio. Neki ljudi koji su povrijeđeni njegovim pisanjem poželjeli su Antišu bidnoga istamburati. Ja ne bih, ja bi ga samo pitao. Zašto ti Antiša želiš uređivati kuću u čijoj gradnji nisi sudjelovao. Ha! Odakle ti to pravo. Primili smo te kao podstanara, iz sažaljenja, jer si cili jadan i nesposoban. Nisi tu po zasluzi nego zbog našeg sažaljenja.

Nisi li ti Tomiću jecao kako ovaj prostor mora biti otvoren. Bez granica. Da Balkan bude ceo i Hrvatska njegov deo. Odakle ti sad potreba da budeš na braniku Avnojevskih granica. Ti i sva ona šankerska četa iz konobe "Kod Fife". Vi koji ste zaglumili mučenike a nitko nije smio povisiti ton na vas. Odmah bi dotrčali kerberi da vas brane. Nafutrali ste se parama bez ikakvog rizika. Bili ste zaštićeniji od bijelih medvjeda. I sad ste se našli pozvanima da nekome dajete savjete. I dosta je pristojnosti, da vam se pušta da uređujete kuću koju niste željeli i koju ste mrzili. Nema druge nego da vam se fino i lijepo kaže..mrš u pičku materinu. Primamo savjete samo od ljudi koji su stvarali hrvatsku državu.

Antiša živi u Splitu. Srami se svog zavičaja i želi izgledati drugačije. Nosi boemski šešir koji sjeda na njegovu ćoškastu glavu kao sedlo na magarca. Ali Antišu iskompleksiranog to ne smeta. On ionako zna da je karikatura, sa šeširom ili bez njega. Pa zašto ga onda ne staviti. Dobro dođe kad zvizdan upeče, da se nos ne oljušti. Antiša je jednom poželio održati književnu večer u svom rodnom selu. Potjerali su ga kao šugavog psa. Antiša je zato još ljući na bliži i širi zavičaj. Njima zainat zakitio se šeširom. I s njim se upriličio nedavno na nacionalnoj televiziji kao sekundant odlazećem predsjedniku. Kojega je prije par mjeseci nazivao budalašem kojemu je vrijeme da odjebe. Upriličio se Antiša sa sve šeširom. Nije pisalo u novinama ali priča se da su mnogi stolovi bivali poprskani nedjeljnim ručkom kad su ljudi to vidjeli uprizorenje nečega sa šeširom. Pričao je na nikad viđen način. Tupog, blekastog pogleda, ritmom, riječ u minuti. Otvorena usta i iskolačene oči, zjapile su ekran širom hrvatskih domova. Jel on napušen, ima li neku manu. U pet minuta uspio je izreći misao..predsjednik je bio dobar, najbolji. Aj dobro. Prije par mjeseci ga je nazivao imbecilom. Nema veze.

Antiša je nedavno napisao kolumnu. "Branio" je hercegovce. Kao nemojte ih tući, ja ću. Ne bih se previše osvrtao na njegove budalaštine jer je sličan onome debelom cirkusantu, današnjem Dodikovom čmaroliscu koji je proglasio falsifikatom neki dokument jer je na njemu tobože krivo napisan poklič kojim muslimani kreću u rat. To je ta razina. Uređivača hrvatske kuće. Koji odlučuje kakvu će politiku prema selu voditi hrvatska kuća. Do jučer su govorili kako kuća ne treba a danas? Antiša negira mudžahedine i njihove zločine iako su stoputa dokazani a s njihovim ostatcima danas se po Bosni natjeravaju slabo plaćeni bosanski policajci.

Stari most. Antiši i ekipi oko njega jezivo djeluje činjenica da ga ipak izgleda Hrvati nisu srušili. I zato oni u užasu ponavljaju.." Hrvati su ga srušili, Hrvati su ga srušili..haški suče, molim te ko Tita dokaži da su ga Hrvati srušili..pliz.pliz, pliz..". Zamisli koji je to plus, da imaš uvijek tog asa u rukavu. Vojni analitičari odkurca uvijek izvuku Stari most kao opsjenar zeca iz šešira. Čista magija. Čovjeku dođe žao njihovog jezivog užasa, toliko da bi ga srušio, samo da im srce bude na mjestu.

Antiša pati, Antiši je zlo. Antiša je nesretan. Sama činjenica postojanja hrvatske države njemu je sitan kamen na dnu cipele. Ide mu na kurac čak i to što mu je dato da uređuje kuću čiju je radnju sabotirao. On bi je najrađe srušio. Ali za srušiti nešto treba malo znoja, malo opotiti muda. Zato je i dalje nesretan što mora uređivati kuću koju nije želio i koja mu je mrska. Svo ovo riganje Tomića, Dežulovića, Kuljiša i ostale bagre nije ništa drugo nego nezadovoljstvo poslom koji ih je dopao. Sređivati mrski objekt. Oni belaj bageri JNA nisu u blizini, a nisu se nešto pokazali kad je trebalo, pa kako onda rušiti golim rukama. Ne ide brate. Opasno je. Teško, znojno, neizvjesna je to rabota. Bolje se zakititi šeširom i rigati žuč. A ako je istina da od laži raste nos, onda će Ante Tomić morati uskoro kupiti sombrero.

Delminium Vulgaris i HercegBosna.org