Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9569
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » RETROVIZOR

RETROVIZOR

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 29.03.2010. 17:25

Razjedinjeni protiv Sejde, Josipović i Tadić, Madridska Deklaracija, SBB i Radončić...

Ili što se događalo prošli tjedan u hrvatskoj politici u BiH. A i šire.

redinu prošlog tjedna obilježio je Čovićev vrlo nezreli potez.
Izjava da će "HDZ imati svog kandidata bez obzira" dočekana je u javnosti s nevjericom i razočaranjem.
Teški gaf nije uspio ispraviti ni smirujući ton nove političke zvijezde Ljiljane Lovrić (HSS-NHI), o čijoj stranci se u zadnje vrijeme govori kao o mogućem koalicijskom partneru HDZ-a, a njoj kao ministrici u novoj vladi.
Potpuno ignoriranje predloženog modela po kojem bi sve hrvatske stranke stale iza jednog kandidata je u ovoj situaciji definitivno nezrelo od strane Čovića i predstavlja potez čovjeka kojem je više stalo do stranačkih negoli elementarnih nacionalnih interesa.
Pri tom uopće nije bitno što je HDZ najjača stranka. Takvo ucjenjivačko nastupanje oko elementarnih interesa Hrvata nije dopustivo.
Potkopavati kreševsku platformu, koja je jedna od najkonstruktivnijih stvari u hrvatskoj politici u BiH uopće, zaista bi očekivali jedino od Lijanovića.

Na kraju se dotaknimo Čovićevog susreta s Dodikom, koji je očekivano odjeknuo u sarajevskim medijima, kojima se ne sviđa zatopljavanje odnosa Hrvatske i Srbije, odnosno približavanje Hrvata i Srba u BiH. Iako je jačanje suradnje s Banja Lukom definitivno poželjno (kao uostalom i sa svakim tko želi razgovarati), teško je proniknuti smisao SNSD-ove fantomske podrške kod izbora hrvatskog člana predsjedništva.

ko nekoga možemo pohvalit ovaj tjedan, onda je to definitivno Ljubić.
Dva su razloga.
Prvi je maksimalno savjestan stav prema zajedničkom kandidatu: odrekao se sitnih političih poena koje je mogao zaraditi prozivajući Čovića zbog očite ucjene. Nije dizao tenzije nego je samo rekao da će u tom slučaju i njegova stranka (odnosno koalicija HDZ 1990 + HSP) predložiti svog kandidata za zajedničkog kandidata, i da je u cijeloj priči samo bitno da na kraju bude jedan kandidat.
Nakon toga je i HDZ očito vidio koju je glupost napravio, pa se malo ispravio, da nisu rekli da će se samostalno kandidirat, nego da misle da njihov kandidat kao kandidat ispred najjače stranke treba biti zajednički.
Druga stvar za koju definitivno treba pohvalit Ljubića je stav oko promjena načina izbora predsjedništva.
U Predsjedništvu HDZ-a 1990 smatraju da nije dovoljno otkloniti diskriminatorske odredbe za manjine iz Ustava BiH te da presudu Europskog suda za ljudska prava treba iskoristiti i za otklanjanje onih ustavnih odredbi koje diskriminiraju i konstitutivne narode, posebno hrvatski narod.
Dakle Ljubić je dao do znanja da neće podržati kozmetičke promjene prije izbora samo da se udovolji Strazbourgu a da ostane "Sejdo loophole".
Tako glupim potezom bi Hrvati sami sebe preveli žedne preko vode i odrekli se prilike da iskoriste tu presudu.

HR je otišao iz Mostara.
Ugašen regionalni ured. A nisu ništa korisno ni napravili. Na redu je pakiranje kofera i iz Sarajeva.
Dok se OHR pakira, u Opatiji su se sastali predsjednik Ivo Josipović i srbijanski predsjednik Boris Tadić.
Zatopljavanje odnosa između dvije zemlje preduvjet je i za njihov usuglašeni nastup prema pitanjima u BiH.
Nadamo se da će novi hrvatski predsjednik izroditi drugačiju, pragmatičniju i pametniju politiku od prethodnika kojeg se nerado sjećamo. Ivo zasad ima dobar kurs.

mraženi Željko Komšić ( Sejdo Bajramović), grobar BiH i simbol neravnopravnosti Hrvata, te hodajuća uvreda za Hrvate, najavio je novu kandidaturu za pokušaj ponovnog uzurpiranja stolice predstavnika Hrvata. Ovaj put do 2014.
Za hrvatske stranke je najvažnije da imaju jednog kandidata, te osiguraju i mobiliziraju narod na najveću izlaznost poslije 91., skupa s medijima u HB.
Zbog čega je izlaznost ovaj put zaista bitna (za razliku od svih dosadašnjih "sudbinskih" trenutaka gdje nije bilo baš jasno što je to "sudbinsko"), danas je svima jasno. Masovnom izlaznošću mora se izabrati legitimnog hrvatskog predsjednika, a i veći broj Hrvata u parlamentu neće biti na odmet pri ustavnim promjenama koje nas čekaju na jesen. I koje bi mogle uspjeti.
Malo matematike.
Željko Komšić je imao 116 tisuća glasova 2006. kada je podmetnut u hrvatsku predsjedničku stolicu, a svi ostali (razjedinjeni) hrvatski kandidati - 177 tisuća.
Matematika je jasna, ali ipak ne toliko jednostavna. Sejdo Komšić je zadnje 4 godine, za razliku od 2006. kad je bio anonimus, inercijom pojavljivanja na TV postao jedan od medijski istaknutijih muslimanskih političara.

omšićevi glasovi su na zadnjim izborima bili skoro isključivo iz SDP-a (zapravo čak je dobio malo manje glasova od SDP-a), i postoji realna opasnost da na ljeto ( iz želje da nanesu ponovnu štetu Hrvatima ili nekog drugog razloga) za Sejdu glasa i određen broj Bošnjaka iz nekih drugih stranaka. Procjene se kreću da bi Sejdo mogao dobiti 150 000 glasova.
Matematika je i tu jasna i nudi rješenje i za tu opasnost: jedino masovni izlazak Hrvata na izbore garantira izbor legitimnog hrvatskog člana predsjedništva. Nadajmo se da će onemogućavanje ponovnog izbora Sejde biti dovoljan motiv za mobilizaciju cijelog naroda.
Kako će izgledati kampanja s jednim kandidatom? Pa, usmjerit će se svi resursi na visoku izlaznost i mobiliziranje birača. S obzirom na jednog kandidata, izbori će više izgledat kao referendum.
Osim izbora hrvatskog člana predsjedništva, velikim izlaskom na izbore bi ujedno bila poslana politička poruka da Hrvati od sada ozbiljno misle jačati u političkom smislu.
Što reći nego; ako želite gledati Sejdu još 4 godina, onda ostanite doma i nemojte se dić i otići tih par stotina metara do biračkog mjesta.

ekst Madridske deklaracije, koja će nakon izbora u listopadu biti stavljena na stol pobjedničkim strankama u BiH, procurio je ovih dana.
Možemo reći da deklaracija nije ništa spektakularno i dosta je blaga.
Ali definitivno je povoljna za Hrvate.
Glavna stavka deklaracije su nužne ustavne promjene oko Predsjedništva (način izbora i ovlasti) što je sada imperativ, zbog presude suda u Strasbourgu. Ostalo je kozemtika nužna za početak približavanja EU.
Zanimljivo je da je u propalom Butmiru jedina dobra stvar za Hrvate (pored 10 loših) bila upravo otklanjanje Sejdo-rupe u zakonu.
Definitivno odlična stvar je što se zbog presude iz Strasbourga ovo pitanje MORA uskoro riješit, i ne može se čekat ili vezat za druge reforme.
Odvajanje ovog pitanja od kasnijih "pravih" izmjena ustava je dobro za Hrvate, jer to pitanje onda poslije neće bit predmet trgovine.
A s ravnopravnošću se uostalom, niti ne trguje.

susjednom Vijaletu, Radončićeva SBB osniva nove podružnice svaki dan, zapravo prva je krenula u kampanju. Kandidiranje Radončića za bošnjačkog člana predsjedništva, uvelo bi veliku dinamiku u bošnjački dio izbora, i zasigurno bi Hrvatima dala malo mirniji san.
Iako je teško bilo zamisliti da se Radončić ne kandidira, tim više jer je kampanja SBB stranke maksimalno personalizirana, a sipanje rafala iz Avaza po Silajdžiću i Tihiću izgledalo je kao pripremanje terena za ulazak Radončića u ring, Radončić je prije nekoliko dana izjavio da se on osobno sigurno neće kandidirati, ali da će njegova stranka definitivno imati kandidata.
Ako bolje razmislimo, ima smisla da Radončić ne želi da poraz od njemu mrskog Silajdžića obilježi početak njegove političke karijere.
Sa strankom koja kreće od nule, i koja je po anketama već sada treća bošnjačka stranka, što god se dogodi na izborima, SBB će moći proglasiti veliku pobjedu.
Sam Radončić najavljuje da će njegova stranka biti najveća, te da će "skupiti dovoljno glasova da samostalno može s HDZ-om formirati federalnu vladu". Hajde da i to vidimo.