RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Sebeljubna koalicija

Napisano 30.10.2015. 16:40

Saborski zastupnici iz 11. izborne jedinice su sinonim za nerad, neaktivnost i političko raskusuravanje između „crvenih“ i „plavih“. Biti saborski zastupnik „dijaspore“ više je stvar prestiža, nego aktivnog djelovanja. Tako bilo, a tako će vjerojatno i ostati.

Tamo se ide kao nagrada za dobar, lojalan i poslušan dotadašnji stranački rad, svojevrsna kruna karijere. Vjerojatno jedini izuzetak je g. Ilija Filipović koji je i statistički i djelima pokazao ponajviše sluha za tzv. dijasporu, ali za svoju aktivnost je bio nagrađen totalnom marginalizacijom od strane i matičnog hrvatskog HDZ-a, i onog koji ga je tamo poslao, odnosno HDZ-a BiH.

Kandidacijska lista za „dijasporu“ koja će najvjerojatnije osvojiti i mandate je ona tzv. Domoljubne koalicije. Budući da je ona samo predmet interesa pojedinaca hrvatskog HDZ-a, možda je bolje ime bilo „Sebeljubna koalicija“.

Na žalost, oni će osvojiti mandate jer je realna alternativa, prvenstveno „Most“ Bože Petrova, koja je mogla pokrenuti javnost za glasovanje za nekog drugoga, razočarala imenovanjem svojih kandidata za 11. izbornu. Most je na čelo liste za Hrvate van Domovine doveo čovjeka čiji je politički opus opisan u stihovima „lupni nogom od ploču, nek' joj sise klopoću“, ili bolje: „udri udri jače, nek se maloj vide gaće“. U HDZ-u su otvorili šampanjac pri objavi lista, jer su se za „dijasporu“ jedino pribojavali „Mosta“.

Po mom osobnom mišljenju, na osnovu programa koji se nudi prema Hrvatima u BiH, ponajbolji izbor bi bila lista „U ime obitelji“, ali toliko su kao stranka mali i u našoj „šuti i trpi, nemoj da te 'kogod vidi“ javnosti neafirmirani da je utopično govoriti kako bi oni mogli ugroziti „Domoljubnu koaliciju“. Zato valja pobliže porazgovarati o kandidatima te koalicije koji ponajviše pretendiraju za Sabor.

Božo Ljubić je 2013. pismom „Urbi et orbi“, nakon više od 20 godina političke karijere po razno raznim funkcijama, najavio odlazak u političku mirovinu i djelovanje „kroz institucije HNS-a“. Uzevši otpremninu, inače predsjednik GV HNS-a, pored ostalog obećava „uvođenje dopisnog glasovanja za Hrvate van BiH“. Baš on kao predsjednik HDZ-a 1990, zajedno sa Martinom Ragužem koji mu je bio zamjenik, naložio je 2010. zastupniku Ivanu Bagariću povlačenje prijedloga zakona o dopisnom glasovanju izvan RH. As u rukavu ovogodišnje kampanje je tobože važni HNS-ov projekt instaliranja „konstitutivne manjine“ kao pojma. Vjerojatno su svjesni u HNS-u, sad kad su zasjeli,  da su napokon pokrenuli Hrvate. Sve više Hrvata seli u Njemačku, Irsku itd., pa od konstitutivnog naroda „naši“ žele napraviti „konstitutivnu manjinu“. Što novoga na političkoj sceni može donijeti ovaj umirovljenik, koji to nije, ukoliko uđe u Sabor? Isto ono što je donio tijekom svoje 20 godišnje političke karijere kao funkcionar. Ništa! Samo se prisjetimo kako je, umjesto da stvori alternativu, stvorio Jurišića, Budimira i Martina Raguža.

Iza Ljubića, dolazi Ivan Šuker. Bivši ministar, bivši saborski zastupnik, bivši računovođa socijalističke omladine Velike Gorice. Ministar u mandatima od 2003. do 2011., dakle i iz ere Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Za razliku od Bože Ljubića, on nije povukao prijedlog s kojim bi se umanjila diskriminacija hrvatskih građana, on je kao saborski zastupnik glasovao za diskriminaciju, po nalogu tadašnjeg vodstva HDZ-a. Iz Zagreba je ovih dana došla direktiva kako se mora „preferirati“ Šukera. Kako će se to izvesti, ne zna se, ono što je sigurno jeste da se uvijek nakon zatvaranja biračkih mjesta može nadopisati križić, a ako postoje većih stručnjaka za „post festum“ preferiranje, to su birački odbori HDZ-a BiH.

Načelniku općine Ljubuški Nevenku Barbariću, kandidatura za Sabor RH vjerojatno je „nagrada“ za životno djelo: Ljubuški u bankrotu. Kršenje Zakona o javnim nabavkama, Zakona o obligacijskim odnosima, ne transparentno trošenje novca, propast gospodarstva općine, dovelo je do toga da je Ljubuški praktično u bankrotu (kome se da čitati, može provjeriti revizorsko mišljenje općine Ljubuški). Je li eventualni odlazak u Sabor svojevrsni bijeg od Tužiteljstva BiH, bijeg od žitelja Ljubuškog, ili bijeg od nečega trećeg, ne zna se, ono što se zna jeste činjenica da je Barbarić već upregao sve moguće snage kako bi svoje glasače doveo u Mostar na glasovanje. Autobusi čekaju 8. studenoga kao zapeta puška, a ni glasači vjerojatno neće ostati kratkih rukava.

Još jedna nagrada za „životno djelo“ je kandidatura bivšeg ravnatelja radija Herceg Bosne Željka Raguža, poznatog po tome što je radio mobing i otpuštao djelatnike koji su se, da ih sram bude, usudili tražiti isplate i do 20 nedobivenih plaća. Zajedno sa, u oružju bratom, Vlatkom Sprčićem - Meniksom, ali i drugima iz stožerne i iz stožerne 1990. stranke, Raguž je jedan od zaslužnih za više nego dobro stanje medija na hrvatskom jeziku u BiH. Danas obnaša funkciju ravnatelja Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH. Sigurno je mnogima stalo do tog Centra, a i plodovi rada su veliki, čim je Raguž krenuo u potragu za novim poslom.

Tko je vrijedan glasa na listi Domoljubne koalicije: Željko Glasnović ili Ante Jukić

Koliko je domoljubna „Domoljubna“ koalicija ponajbolje govori činjenica da je general Željko Glasnović na 8. mjestu na listi. Dok je ogromna većina današnjih hdz-ovaca i s jedne, i s druge granice provela rat ili čučajući po podrumima, ili uzimajući novce i humanitarnu pomoć po „dijaspori“, ili preko brda bježeći (pa poslije stavljali naušnice na uspomenu prebjega), ovaj teško ranjavani Legionar je cijeli rat proveo na prvoj crti bojišnice od prvog dana rata u Hrvatskoj, pa do zadnjeg dana rata u BiH. Prvi je general koji je ušao u otvoreni sukob sa Mesićem radi odnosa prema Hrvatima iz BiH. Mesić je Glasnoviću uzvratio prisilnim umirovljenjem. Ovaj general je morao biti na prvom mjestu liste! Njegovo je 8. mjesto jednom riječju sramotno! Vrlo vjerojatno se želi zloupotrijebiti generalova reputacija kako bi lista dobila više glasova, a kako bi nakon izbora mandat dobili podobni. Zato bi valjalo u što većoj mjeri podržati ovog heroja Domovinskog rata, jer je on jedini koji realno može ugroziti hdzovsku interesnu samovolju.

Broj 6 Ante Jukić, jedini ne-HDZ-ovac na listi ove koalicije, inače dopredsjednik općinskog vijeća Posušje, o kojem Posušaci imaju samo riječi hvale. Vrijedan glasa zbog činjenice da personificira dušu HNS-a na ovoj listi. Čovjek je poduzetnik i ne živi od politike. Član je HSS-a, trenutno jedine stranke u sklopu HNS-a koja koliko toliko čini HNS krovnom institucijom hrvatskog naroda u BiH i koja, preko Marija Karamatića u Domu naroda, jedina nešto privrjeđuje za dobrobit onih koji su im dali glasove, a ne za dobrobit rodijaka, kumova i stranačkih financijera.

Za koga glasovati? Nije tako težak odabir, samo ako se posluša hrvatske biskupe: „društvo će moći rasti i napredovati samo ako su njegovi predstojnici političari „pouzdani i nesebični“ te kao takvi svojim primjerom druge potiču na poštenje, čestitost, radinost i iskrenost. Ništa, naime, ne može toliko nauditi državi koliko nepoštenje, dodvorništvo, himba i licemjerje“.

Poznajući kandidate, zar je potrebno ovome što su biskupi kazali išta dodati kako bi se odlučilo za koga glasovati?

Slaven Raguž/Dnevnik.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi