RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Šešeljeva slijepa publika

Napisano 11.04.2016. 20:04

Kad se pročita sažetak presude Vojislavu  Šešelju vrlo jasno se daju  izvući dva zaključka. Šešelja je oslobodio nemar Tužiteljstva i politike Hrvatske i BiH, a drugi je  da će Šešelj zadržati  funkciju koju je imao i za vrijeme rata: ulogu dvorske lude zla.

Oslobađajuća presuda Šešelju je još jedan u nizu dokaza kako ideolozi uspijevaju u miru u onome što nisu uspjeli ratom i zločinima. Krivotvorenje povijesti i fabriciranje neke istine koja nema veze sa realnošću.

 

Oslobađajuća presuda Šešelju nije uopće skandal

Zašto? Jer su najskandaloznije presude haškog suda one koje uopće nisu izrečene. To su one Veljku Kadijeviću, Životi Paniću, Blagoju Adžiću, Aleksandru Vasiljeviću i sličnima koje haško tužiteljstvo uopće nije teretilo za zločine. Dodajući ovima Miloševića koji je prošao bez presude, jednako kao što će vjerojatno proći i Goran Hadžić, projekt Velike Srbije će ostati politički, ali ne i zločinački. Ne zato što to nije bio, nego iz razloga što Sud u Haagu nikada nije niti podigao optužnicu.

Presuda Karadžiću kojeg, gledaj ti slučaja, više nitko ne spominje, unatoč samo nekoliko dana razlike u izricanju, je skandaloznija od oslobađajuće presude Šešelju. Umjesto doživotne kazne, Karadžić, vodeći čovjek po zapovjednoj odgovornosti i direktno odgovoran za smrt preko 60 tisuća ljudi, dobiva po 4 godine po točki optužnice.

Također, puno skandaloznije od Šešeljeve su presude Seferu Haliloviću, Momčilu Perišiću, Rasimu Deliću, Šljivančaninu, Stanišiću, Simatoviću, itd. Skandaloznija je i presuda Dariju Kordiću, kojeg i nakon odslužene kazne pri svakoj pojavi ponovno osuđuju.

Ako se u obzir uzme i prvostupanjska presuda našoj Šestorci, koju više nitko od odgovornih ne spominje, najveći skandal je činjenica da taj Sud u Haagu preuzima ulogu alatke u nastavku provedbe ratnog projekta u mirnodopskim uvjetima.

Hrvati izgleda ispadoše agresori na same sebe, zločinci koji su nad samima sobom vršili zločine, kreatori zločinačke politike koja je dovela do toga da danas Hrvati od konstitutivnog naroda u BiH galopiraju prema statusu nacionalne manjine.

 

Odgovornost za oslobađanje leži u Tužiteljstvu haškog suda, te tužiteljstvima Hrvatske i BiH

U sažetku presude je vidljivo kako je Vijeće u više navrata izrazilo žaljenje zbog površno i traljavo napisane optužnice.

Primjerice, u slučaju zločina počinjenog protiv prognanih Hrvata Vojvodine, Vijeće iznosi kako „Većina članova Vijeća uočava manjkavost dokaza koje je tužitelj izveo kako bi pokazao da postoji veza između zločina i odlaska civila iz određenih područja“, budući da se Tužiteljstvo, kako navodi Vijeće, referiralo na direktnu zapovjednu odgovornost Šešelja, umjesto indirektnu zapovjednu odgovornost za poticanje zločina, za što bi se Šešelja moglo i osuditi.

 Uz sve to, Tužiteljstvo je diletantski predočilo dokaze za zločine za koje je Šešelj odgovoran, bez da ga je uopće optužilo u optužnici za te iste zločine. Kako ga Vijeće može uopće kazniti za nešto za što je kriv, ali za što ga Tužitelj uopće nije ni optužio? Koji diletantizam!

Odgovornost Tužiteljstava Hrvatske i BiH stoji u tome što su u svojoj suradnji sa Haškim tribunalom obje ove institucije, osobito ovo iz BiH, više napora uložile u kriminaliziranje HVO-a i uloge koju je imala Hrvatska u Domovinskom ratu, nego u dokazivanju krivnje za počinjene zločine nad svojim narodom.

Počevši od 2000., dolaskom Stjepana Mesića, u Hrvatskoj je više institucionalnog napora uloženo u promoviranje i tumačenje „salvete“ iz Karađorđeva, kriminaliziranje HVO-a, Herceg Bosne, prekomjernog granatiranja i sl., nego u dokazivanje direktne krivnje onih koji su najviše odgovorni za sve zločine, tj. vrha JNA, SANU i KOS-a. Dapače, s njima se srdačno surađivalo i dandanas surađuje.

S druge strane, Tužiteljstvo BiH je radilo isključivo na dokazivanju teorije UZP od strane Hrvatske, amnestiranju uloge bliskoistočnih ratnika i njihovih zapovjednika u ratu, relativiziranju i individualizaciji zločina počinjenih od strane Armije BiH, te nametanju epiteta zločinačke organizacije HVO-u. Vodstvo JNA, pa i sami Šešelj i Karadžić su bili sekundarni. Radi toga nitko nije osuđen za agresiju i genocid u BiH.

 

I što sada?!

Prva stvar, medijski ignorirati svaku pojavu Šešelja i ne davati pozornost na bilo što, što bi taj lik eventualno izjavio. Dalje, odraditi lobističku, medijsku i političku kampanju da Žalbeno Vijeće Haškog suda iskoristi diskrecijsko pravo ispravke pogrešaka Tužiteljstva počinjene u pisanju optužnice, kako bi se osudilo pravično ne samo Šešelja, nego prvenstveno Karadžića.

Hrvatska se mora direktno i aktivno uključiti u ponovljeno suđenje  Stanišiću i Simatoviću, argumentima i dokazima izići i pokretati inicijative pri institucijama EU i UN-a s kojima će se pobiti budalaština o UZP-u Hrvatske i HVO-a  u BiH. Ako je istina, kako tvrde, da su sada u Hrvatskoj sa vlasti skinuti oni koji su radili detuđmanizaciju, neka ovi „novi“ provedu demesićizaciju.

Ono što se mora u što kraćem roku uraditi jeste pokrenuti procese protiv direktno odgovornih za zločine iz Domovinskog rata. Primjerice, pokrenuti proces protiv Atifa Dudakovića čija se odgovornost za granatiranje Zadra i zločine u napadima JNA na Hrvatsku zataškavaju.

Od Tužiteljstva BiH je uzalud očekivati pravično djelovanje, jer je ono u potpunosti stavljeno u službu unitarističke politike Sarajeva, uz prešutno odobravanje hrvatskih dužnosnika. Hrvati su u izvršnoj vlasti na čelu pravosuđa, imaju svoje legitimne predstavnike i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Nemoguće je da se provode politički procesi protiv zapovjednika HVO-a, a o tome se ne govori u institucijama i/ili niti se usuđuje govoriti o istini u medijima.

Kriju se iza kojekakvih odbora HNS-a, a maksimum borbe za prava i istinu su redovita polaganja vijenaca na nikad dovršeni spomenik u Mostaru.

Hoće li pravda i istina na kraju pobijediti? Sve će biti jasno sa drugostupanjskim ishodom presude Šestorci. Ona mora biti oslobađajuća! Zato valja uprijeti sa svih strana. Ništa još nije izgubljeno, ali moglo bi biti izgubljeno sve.

Sretna obljetnica osnutka HVO-a!

Slaven Raguž/Dnevnik.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi