RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Slučaj Ivana Š.

Napisano 22.02.2016. 13:09

U državi BiH mnogo toga može. Imati dva entiteta i tri naroda. Imati asimetrično uređenje, ili živjeti s činjenicom da 50% rezidenata ignoriraju ili često mrze državnost svoje države.

Ili na teritoriju svoje države imati rastuću populaciju simpatizera ISIL-a, cvjetajući vehabijski pokret i teritorije na kojim BiH zakon ne vrijedi. Može se imati Ustav, koji nije prošao demokratsku proceduru, nego je donesen od strane drugih država i to kao aneks mirovnog sporazuma zaraćenih strana.

Rat koji se vodio još nema općeprihvaćeni karakter. Ili je bio građanski, ili agresija, ili kombinacija oba navedena. U novije vrijeme se razmišlja o vjerskom karakteru rata ili da smo devedesetih svjedočili preteči aktualnog islamskog radikalizma i ekspanzionizma.

Može se imati javni televizijski servis(i), koji kao da je iz najrigidnijih autokratskih režima. Postoji samo jedna „istina“, ostala mišljenja se etiketiraju najgorim etiketama.

Najveće samoproglašeni demokrate, ljevičari i liberali vole tući svoje žene i obožavaju miris dolara. Ratni zločinci se slobodno šeću, neki obavljaju javne funkcije, zločini imaju naciju, pa su neki počinjeni zločini veći ili manji ovisno kako su nacionalno obojeni.

U državi BiH se može imati korupcija na percepciji od 90%-100% u svim segmentima društva. Korupcija može biti način života i prihvaćena od građana kao normalna stvar.

Može se tenkovima ulaziti u komercijalne banke samo na temelju indicija, može „najmanje trećina od 17“ biti 5, smjenjivati demokratski izabrani politički predstavnici i imati oktroiranog stranca, koji je iznad parlamenta i izvršne vlasti izabranih u demokratskoj proceduri.

Uska grupa ljudi iz nevladinog sektora može konstantno vršiti tiraniju nad cijelim javnim diskursom BiH pozivajući se na ljudska prava i slobode, a svakim svojim istupom manifestirati netolerantnost, neslobodu i mržnju prema drukčijem mišljenju.

Riječi fašizam i fašisti može biti tako otrcana i devalvirana, jer je svatko u BiH koristi za dezavuiranje neistomišljenika.

Čitav službeni javni diskurs može biti sazdan na manipulaciji sebe i drugih. Prihvatljivo je u BiH zatvarati očiju pred istinom, raditi na uljepšavanju istine i izbjegavanju iste. Poželjno je kriviti Dodika, a zaboraviti činjenicu da reprezentira plebiscitarnu većinu srpskog naroda u BiH u odnosima prema Sarajevu i državnosti BiH. Kriv je Čović, iako je čak blaža verzija većinskog razmišljanja BH Hrvata o BiH i sarajevskom centralizmu.

Takozvana i samoprozvana politička ljevica u BiH može raditi najviše na političkoj centralizaciji i gušenju političkih prava slabijih. Pri tome se služiti preglasavanjem, koristiti rupe u zakonu za dodatno jačanje brojnijih i jačih. Jedina liberalna ljevica u Europi, koja ima fetiš na državu i centralizaciju.

Samo u BiH profesionalni dežurni sarajevski pljuvači i olajavači mogu formirati mišljenje lokalne američke ambasade. Pri tom, da stvar bude gora, ta američka ambasada je jedini stvarni centar moći u BiH.

Samo Ivan Šušnjar ne može u diplomaciju. Drukčija mišljenja i sloboda govora nisu dobrodošle u BiH. Jedini i neoprostivi grijeh mu je, što nije na tragu lažnjaka i otklona od istine epskih proporcija, na kojem počiva sarajevska vizija BiH.

Ivan Filipović/HercegBosna.org


Nema komentara

Anketa

Ustavi