Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Te divne multietničke zemlje...

Te divne multietničke zemlje...

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 14.03.2010. 23:00

Kada se iz pravca Freiburga iz SR Njemačke autocestom A5 uđete u Švicarsku niste ni svjesni da ulazite u zemlju, koja tako jako pobija sve dežurne unitariste, a sarajevske medije i političare razotkriva u onome što odista jesu - glasnogovornici nacionalističke ideje u Bošnjaka-Muslimana, koji su BiH dugoročno namijenili za isključivo svoju nacionalnu državu.

piše: Ivan Filipović l poskok.info

Nepuni kilometar od graničnog prijelaza prema zapadu je tromeđa Francuske, Njemačke i Švicarske, a na istom mjestu rijeka Rajna, sa svojim brojnim zavojima i vrludanjem ulazi u Švicarsku. Inače, rečenu A5 je Njemačka započela graditi još 23. rujna 1933. godine, kad je Hitler u svojim suludim idejama tek počeo provoditi u praksu teoriju nadnacije.

Na graničnom prijelazu ulazite odmah u kanton Grad Basel, tradicionalno evangelističko- protestantski kanton. Grad je treći po veličini u Švicarskoj i ima 170 tisuća stanovnika. Kanton je nastao 1883. godine kada je kanton Basel podijeljen na Grad Basel i Provinciju Basel. Basel je u 16. stoljeću središte reformacije i reformatorske ideje u crkvi nailaze na plodno tlo, tako i evangelistička crkva postaje službena državna crkva, jer su kantoni, naime, u to vrijeme bili države u okviru švicarske konfederacije. Grad Basel obuhvaća samo urbani dio Basela i samo nekoliko kilometara od centra počinje drugi kanton, Provincija Basel . U oba kantona je službeni (samo) njemački jezik.

Za strance fino uređena zemlja, država uzor u stupnju razvoja društva i demokracije, gdje Švicarci ponosno ističu, da je direktna demokracija najviše ukorijenjena na svijetu, pa makar zbog te direktne demokracije se cijela država proziva pred Vijećem za ljudska prava UN-a. Nedavni švicarski referendum o izgradnji minareta je dosta jako odjeknuo u cijeloj Europi, a Švicarska se našla na udaru žestokih kritika o diskriminaciji jedne religije.

Kad se zagrebe malo više ispod površine vidi se očita raslojenost društva po kantonima, iako se izvana čini da nastupaju dosta homogeno i zajednički. Prosječan stanovnik Švicarske je najviše orijentiran na svoj kanton, a drugi ga kantoni općenito malo interesiraju. Dosta često možete sresti Švicarca, koji će vam kao turistu u priči kazati, da recimo nije nikada natočio gorivo na susjednoj benzinskoj crpki, jer je dotična - u drugom kantonu. Dapače, pronicljivom oku neutralnog promatrača će se katkad učiniti, da među stanovnicima ima i tragova mržnje, pogotovo kad zna, da je u Srednjem vijeku ovo područje bilo poprište krvavih ratova između najbližih susjeda. Nije mala mogućnost, ni da sretnete ekstremnijih stanovnika, koji jednostavno ne žele ni turistički ići u druge kantone. U državi ima tri službena jezika (četvrti djelomično), dvije tradicionalne konfesije, a stanovništvo je dosta međusobno izmiješano. Zajednice žive dosta odvojene živote, iako se nalaze u istoj državi. Ekonomija je ono što ih najviše povezuje. Ovo vam zvuči poznato?

U ovom primjeru, opisana država po svim ljestvicama bogatstva, standarda ili kvalitete života je uvijek u top 10 u svijetu. Uređenost i čistoća okoliša je na takvom nivou da počinje smetati prosječnom južnjaku. Balkanac se ovdje pogotovo neugodno osjeća. Državna i kantonalna uprava su jako funkcionalne i odaju dobru uređenost političkog sustava. To je tek kulturološki šok za imigrante iz bivše nam države, koji uzgred čine značajan dio švicarske imigracije, te pogotovo za imigrante iz područja južnijih i istočnijih od nas. Bogatstvo mjereno prema BDP per capita je također u samom svjetskom vrhu.

Možda se rješenje krije u činjenici, da švicarski kantoni nisu ekonomske regije, kako naši unitaristički federalni partneri tako „dobrohotno“ predlažu, odnosno isti najčešće nemaju neku zemljopisnu logiku. Naime, švicarski kantoni slijede princip, zbog kojih moderne države i postoje - princip priznavanja želje i potrebe građana na terenu.

Primjerice, samo nekoliko kilometara izvan grada Basela i kantona Provincije Basel se nalazi kanton Solothurn, koji je nastao na području također njemačkog govornog područja, ali sa tradicionalnom katoličkom većinom. Sam kanton Solothern u na sjeveru dolazi na samo 5- 6 kilometara od grada Basela, a Baselska provincija ide na istok dosta duboko i široko u kanton Solothern. Osim toga, Solothern ima dvije enklave unutar kantona Provincije Basel. Nema samo Solothern enklave, nego primjerice kanton Freiburg ima barem 4 enklave u susjednim kantonima, a tako isto imaju enklave i kantoni Obwalden, Thurgau, Ženeva (preko Ženevskog jezera) i Bern.

Poseban slučaj su kantoni St. Gallen i Appenzell, gdje je kanton Appenzell, točno u sredini kantona St Gallen, okružen u potpunosti njime. Ali to još nije to. Kanton Appenzell se podijelio zbog tradicionalnih konfesionalnih razlika na dva polukantona Appenzellinnerhoden i Appenzellausserhoden, gdje opet ovaj drugi ima i enklavu unutar prvog. Kad se pogleda zemljovid, kantoni imaju čudne zemljopisne oblike i najčešće ne odgovaraju prirodnim zemljopisnim područjima.

Komplicirano, zar ne?

Možda na prvi pogled, ali cijeli sustav izgleda mnogo razumljivije, kad se zna, da područja kantona odgovaraju željama lokalnog stanovništva. Tako naime 1979. godine se zapadne općine kantona Bern odvajaju u zaseban kanton Jura. Zapadne općine kantona su bile francusko jezično područje i većinom katolici, dok je kanton Bern njemačko govorno područje sa tradicionalno protestantskim stanovništvom. Zanimljivo u svemu tomu je da je nekoliko općina francuske etničke zajednice se nije odvajalo te godine, nego je ostalo u kantonu Bern, jer su većinom protestanti. Raslojavanje po konfesionalnom šavu je uvjerljivo najjača odrednica u stvaranju švicarskih kantona.

Iako u novine vrijeme unutarnje migracije i imigracija izvana su učinile da kantoni nemaju tako izražene konfesionalne većine, ostaje činjenice da su jedini principi u dosadašnjoj kantonalizaciji Švicarske etničko-jezični, konfesionalni i povijesni. Pored četiri etno-jezične skupine i dvije tradicionalne konfesije (katoličke i protestantske), Švicarsku obilježava i različito vrijeme pristupanje pojedinih kantona konfederaciji.

Moramo spomenuti i iznimku, kanton Graubünden, koji je jedini mješoviti kanton konfesionalno i jezično, te se često naziva Švicarska u Švicarskoj. Nastao je specifičnim povijesnim kretanjima, a stanovnici su zasada zadovoljni njegovim uređenjem.

Kada se iz pravca Freiburga iz SR Njemačke autocestom A5 uđete u Švicarsku niste ni svjesni da ulazite u zemlju, koja tako jako pobija sve dežurne unitariste, a sarajevske medije razotkriva u onome što odista jesu - glasnogovornici nacionalističke ideje u Bošnjaka-Muslimana, koji su BiH dugoročno namijenili za svoju nacionalnu državu. Proces koji je operativno počeo još tamo u rujnu 1993. godine na svebošnjačkom kongresu, kada je povijesno neutemeljeno izglasan naziv Bošnjak za prijašnje Muslimane, po najčešćem nazivanju zajedničke države u inozemstvu, ušao je odavno u svoju drugu fazu. Sarajevski mediji otvoreno obmanjuju javnost da multietničke zemlje mogu funkcionirati na građanskim principima, iako primjeri naprednih multietničkih zemalja jednostavno demantiraju to.

Unitaristička klika, koja se krije pod multietničkim plaštom, antifašističkom tradicijom, naprednim idejama multi-kulturalnog društva, postaje kopija onoga, što im je početkom 90-tih bio smrtni neprijatelj. Da farsa bude potpuna, slijede iste matrice ponašanja vrlo dobro znajući, kako je na kraju završila velikosrpska ideja krajem devedesetih.

Nije zgoreg znati, da su navodne ljevičarske stranke sa socijaldemokratskim atributima upregnute u isti cilj. Razlika je samo u imenu te konačne temeljne nacije u BiH. SDP i sateliti bi htjeli bosansku naciju, a osovina SDA - SzaBiH bošnjačku. Razlika d-rastična.