Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9570
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Tri najčešća tipa medijskih manipulacija u negativnom prikazivanju izbornih rezultata u BiH

Tri najčešća tipa medijskih manipulacija u negativnom prikazivanju izbornih rezultata u BiH

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 16.10.2014. 23:52

Nakon proglašenja rezultata pojedini medij, posebno elektronski, potrudili su se kroz različite vrste manipulacija na negativan način prikazati rezultate izbora. Angažiranjem kvazi analitičara i objavljivanjem anketa o tobožnjem nezadovoljstvu građana rezultatima izbora uspjeli su unijeti dodatno beznađe među stanovnike BiH. Analiziramo tri najčešće vrste manipulacija rezultatima izbora u BiH.

Medijski manipulatori tako su javnost pokušali uvjeriti da su „građani ostali kućama“, da je „izlaznost na birališta bila slaba“, jer „skoro polovica glasača nije glasala“, a da nitko tko je glasao nije zadovoljan rezultatom izbora.

Manipulacija I: „Građani nezadovoljni rezultatima izbora”

Nekoliko televizijskih postaja, uključujući i neke javne servise, tako je, dan nakon objave prvih i nepotpunih izbornih rezultata, anketiralo građane na ulicama Sarajeva.- Desetak anketiranih, reklo je da su glasali na izborima i svi su razočarani rezultatima. Mišljenje deset anketirani predstavljeno je riječima ” evo što građani BiH misle o rezultatima izbora”.

Iz ovakvih i sličnih anketa moglo bi se zaključiti da za stranke koje su pobijedile na izborima nisu glasali građani BiH, već možda neki izvanzemaljci.

Jasno, riječ je o medijskog manipulaciji, koja može biti namjerna ili, pak, slučajna.

Namjerno iskrivljivanje realnosti može biti motivirano političkim i ideološkim razlozima vlasnika ili urednika pojedinih medija, da se stranke pobjednice prikažu kroz negativni stereotip kao „nacionalisti i lopovi“ , uz što obvezno ide poruka „ „kakav narod takva i vlast“.

Nenamjerno iskrivljivanje realnosti, pak, može biti posljedica neznanja, odnosno odsustva profesionalnih kompetencija urednika i novinara- autora ankete, odnosno tv priloga.

Prva pogreška ogleda se u tome da su urednici informativnih emisija u kojima su objavljivane ankete propustili upozoriti javnost, što im je bila dužnost, da te ankete nisu rađene znanstvenim metodama i da nisu vjerodostojan pokazatelj općeg raspoloženja javnosti.

Televizijski reporteri, naime, anketiraju pet ili deset ljudi na ulici metodom slučajnog izbora. To, naravno, ne može biti reprezentativan uzorak i pogrešno je mišljenje tako malog broja anketiranih predstaviti kao „raspoloženje građana naše zemlje“, što je ustaljena praksa urednika vijesti u našoj zemlji.

Medijski profesionalci, anketiraju građane, pri čemu potraže i one zadovoljne i one nezadovoljne izbornim rezultatima i finalni proizvod- svog novinarskog rada- tv prilog urade tako da postotak zadovoljnih i nezadovoljnih građana bude srazmjeran izbornim rezultatima, pri čemu u ankete uključe i one koji nisu glasali, kako bi što približnije oslikali realnost izbornog dana.

Manipulacija II: „ 2o godina biramo iste političare i stranke“

Druga vrsta manipulacije ogleda se u tvrdnji kako nam nitko nije kriv za stanje u kojem se zemlja nalazi, jer građani “20 godina uvijek biraju iste stranke i političare“, što je, naravno, poluistina ili laž.

Istina takvo što može se tvrditi, recimo, za hrvatski korpus u BiH, gdje od rata do sada na izborima uvijek pobjeđuje HDZ BiH. No riječ je o specifičnoj situaciji determiniranoj institucionalnim izbornim okružjem Podsjetimo, HDZ BiH, kao najjača stranka na hrvatskoj političkoj sceni u BiH, unatoč izbornim pobjedama, u dva je navrata izbacivan iz vlasti, izbornim inženjeringom, što je ovu stranku samo ojačavalo. Drugi razlog zbog kojeg se na hrvatskoj političkoj sceni nije pojavio snažan lijevi blok kao alternativa desnom centru je nepostojanje institucionalnog mehanizma da drugi narodi ne mogu utjecati na hrvatski izbor, pa građani hrvatske nacionalnosti sve ove godine nisu mogli birati, već su glasali za jednu- najjaču stranku, iz straha da im drugi ne izaberu političke predstavnike.

Tvrdnja kako „građani 20 godina biraju iste političare i stranke“ točna je, dakle, samo ako se misli na građane hrvatske nacionalnosti u BiH, no takva tvrdnja apsolutno ne stoji u slučaju građana drugih dviju zajednica- Bošnjaka i Srba.

Zbog postojanja institucionalnog okvira entiteta RS, u kojem su Srbi većina, i Federacije BiH, u kojem su Bošnjaci trostruko brojniji od drugog konstitutivnog naroda, ta dva naroda mogla su razviti svoj politički spektar, jer nije postojala opasnost da će drugi utjecati na njihov izbor. Pa su tako u Republici Srpskoj smjenjivali i na vlast dovodili SNSD i SDS.

Bošnjaci su, pak, nezadovoljni ispunjavanje predizbornih obećanja kažnjavali na izborima SDA, time što su u većoj mjeri glasali za Stranku za BiH. Nakon iznevjerenih očekivanja, povjerenju su ukazali SDP-u, a nakon razočarenja u SDP, desno orijentirani birači ponovo su se „vratili“ SDA, a lijevo usmjereno biračko tijelo svoje nade usmjerilo je prema Demokratskoj fronti. Uz to, na desnom centru, bošnjačke političke scene nakon neuspjeha Stranke za BiH, kako snažna alternativa, pojavio se Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića

Kako onda tvrditi da ne postoji političko tržište, politički, višestranački dinamizam, da „građani 20 godina biraju iste političare i iste stranke“.

Manipulacija III: Slaba izlaznost, polovica birača nije glasala

Treća, najčešća manipulacija je da „polovica građana nije izašla na izbore“ i da onda nije ni čudo, što imamo to što imamo. Žalosno je kako ovakve tvrdnje iznose i pojedini analitičari s titulama akademika, koje urednici televizijskih emisija pozivaju u goste kako bi njihovom titulom gledateljima pokazali kako imaju kompetentne sugovornike.

A riječ je zapravo o frustriranim akademicima- diletantima, koji svojom nekompetentnošću devalviraju u znanosti i javnosti najveću i najčasniju titulu- akademika. , čiji su politički koncepti i projekti, u koje su oni bili involvirani, odbačeni izbornom voljom građana.

Naime, i prosječno informirani stanovnici ove zemlje znaju, ono što „uvaženi akademici“ ne znaju- kako je i u razvijenim demokracijama izlaznost birača na izbore oko 50 posto. U BiH je, na svim, pa i na ovim izborima, izlaznost bila oko 55 posto, što je, dakle, iznad europskog prosjeka. U nekim europskim zemljama izlaznost birača na izborima je i ispod 50 posto, a ima zemalja u kojima na izbore izađe tek 30 posto birača.

Jednostavno postoji, eto, pokazuje se, čak polovica ljudi, ne samo u BiH, već svugdje u demokracijama, koje jednostavno politika ne zanima, niti prate što političare rade i govore. To da drugima prepuštaju odlučivanje umjesto njih, je njihov izbor i to treba poštovati.

Posve je pogrešno te ljudi, kao što su neki predlagali, zakonski obvezati da moraju izaći na biralšta na dan izbora. Možete zamisliti situaciju gdje oni, u strahu od zakonskih sankcija, dođu na biračko mjesto, a pojma nemaju za koga glasati, jer o politici, političarima, njihovim obećanjima i stranačkim programima ne znaju ništa, ili gotovo ništa.

Osim što iznose pogrešne tvrdnje o izlaznosti kvazi analitičari i akedimici diletanti, skloni su osporavati legitimitet ukupnog izbornog procesa i izabranih zastupnika, tvrdeći kako je za njih glasalo tek četvrtina od ukupnog broja birača.

Akademici- diletanti pri tom ne znaju, ili znaju, a prešućuju da se postojanje ili nepostojanje izbornog legitimiteta ne određuje u odnosu na ukupni broj birača, već u odnosu na broj birača izašlih na izbore.

Pogledajte prilog FTV-a koji ilustrira naše teze, pri čemu neki od sugovornika su ili žrtve medijskih manipulacija, ili su i sami svjesno ili nesvjesno sudjeluju u manipulacijama,

HMS