Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Unitarizacija Federacije

Unitarizacija Federacije

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 22.04.2015. 11:07

Dva su procesa koji se već dugo vremena događaju pred našim očima, a kojima se malo ili nimalo govori. Prvi je postupno osamostaljenje i izdvajanje Republike Srpske (kojem se, ako se, ne daj Bože, ostati mora pridružuje podjela Hercegbosanske županije). I drugi je unitarizacija Federacije.

Kada se Federacija uspostavljala, u sklopu američkih političkih interesa u Washingtonu, tepano joj je hrvatsko-bošnjačka s obećanjem konfederacije s Republikom Hrvatskom, i kao takva bila je gorak zalogaj u ustima svima onima koji su voljeli Herceg Bosnu (i osjećaj da jesi svoj na svom, pa ma kako teško i mučno bilo). Ali...

Nacionalni interesi, američki interesi, rat i neizvjesnost i izgledi da se ipak na američkoj strani može nadati ratnoj pobjedi nagovorili su nas (ne i uvjerili u ispravnost takve odluke) na pristanak i ulazak u Federaciju (hrvatsko-bošnjačku s obećanjem konfederacije). I pobijedili smo u ratu.

Netko je (zamislite, Hrvat) na Bočcu spustio ručicu i ugasio svjetlo. Sudac je odsvirao kraj. Kao ratni pobjednici nadali smo se dobru. A onda je počeo redizajn.

Agresija, na koju su Srbi potaknuti, je slomljena i politički ciljevi koji su njome bili zacrtani nisu ostvareni. Na Hrvatskoj su se mnogi trebali namiriti (Srbi do crte Virovitica Karlovac Karlobag), Slovenci dokle im bude dano i neki Madžari i Talijani su trljali ruke jer se peče masna kobasa. Siti vukovi i koza (Istra) cijela i luka Rijeka i scenarija ko u priči... I je li to samo naš strah. Ili su neki šaptali na uho upravo nešto ovako? Ako i nije tako i ako je srpska agresija samo plod dva veka Vuka (i duhovnih potomaka od Garašanina do Dobrice Ćosića i drugova) s njihovim izvođačima Slobodanom (ne čujem dobro) Miloševićem i njegovim krvavim glasnogovornikom Vojislavom Šešeljom (čovjekom koji u dubini duše zna da je Hrvat podrijetlom i mora da bi prikrio tu sramotu biti veći Srbin od svakog Srbina) činjenica je da je, bila ona vanjski postaknuta ili je samo plod srpske imperijalne želje, oružanim otporom Hrvata slomljena (uz američku pomoć).

Hrvatska, koju nitko nije želio osim hrvatskoga naroda (i doktora Franje Tuđmana) čak ni Vatikan (jer unatoč tomu što nije imao većinu u kuriji međunarodno ju je, skoro, prvi, što je diplomatski skandal, priznao njegov državni poglavar sveti Ivan Pavao II.), unatoč svima i usprkos svima rođena je iz hrvatske krvi i stoljećima nagomilavane želje za slobodom. Rođena je iz ljubavi kardinala Kuharića, volje i odlučnosti Franje Tuđmana, blagoslova svetog Ivana Pavla II. i žrtve hrvatskih branitelja. Neželjeno čedo povijesti. I činjenica novog međunarodnog poretka.

Ali da nešto nije kako bi trebalo biti uvjerili smo se veoma brzo jer su na scenu stupili redizajneri stvarnosti i u liku međunarodnih predstavnika na ovim prostorima započeli neku čudnu igru koja traje već dvadeset godina. U međuvremenu su između nas odabrali poslušnike koji su nam obnašali vlast zagovarali region (a vodili nam državu i narod) koji je svim silama bježao iz Jugoslavije, otimao se svakoj novoj sličnoj asocijaciji pa čak u strahu i nepripremljena Republika Hrvatska je utrčala i u Europsku Uniju samo da jednom i zauvijek oslobodi se bratskog zagrljaja i te ljubavi koja ne odustaje. (Poslušajte samo priče o srpsko-hrvatskom narodu i jeziku i pogledajte, ako vas zanima, kako se još uvijek u Srbiji u intelektualnim krugovima štuju dva veka Vuka i novi vek Šešelja i šešelja jedini je problem što Hrvati štokavci nikako da priznaju da su Srbi rimokatoličke vere i šešeljizacijom postanu veći Srbi od Srbenda iako u Hrvatskoj i BiH ima kandidata samo kad bi tako što god potrajalo. Naime, pogledajte samo kako se proučava književnost od srednjeg vijeka naovamo i što sve Srbi uključuju u srpsku kulturu i bit će vam sve jasno ukoliko niste ministar prosvjete kulture, i ko bre zna čega, u Republici Hrvatskoj i smetaju vam povici „Za dom“, ali vam ne smeta kad pred vašim očima spaljuju hrvatsku zastavu pa zašto bi vam smetalo da komšije barataju malo našom kulturom kao svojom, ta zar, u osnovi, i nismo jedno samo da se još dogovorimo kako da se zovemo, i zar je to uopće problem. I zašto bi bio?). Bilo kako bilo Srbi koji su poraženi u ratu za granicu zapadne Srbije Virovitica Karlovac Karlobag i u međuvremenu izgubili Kosovo (kolijevku srpske državotvornosti Peć, kao sjedište patrijaršije i autokefalnosti, te Kosovo kao mitsko mjesto poraza nebeskog naroda oko kojeg se kao oko tragičke žrtve okuplja srpski duh) treba negdje namiriti, a gdje će suza neg na oko, ta u BiH već postoji država u državi koju tek treba osamostaliti (i projekt je u tijeku). I radi Mile (i drugi pomažu).

Muslimani, koji su se u međuvremenu samoproglasili Bošnjacima, gledajući u čudu puzajuću političku agresiju spašavaju što se spasiti dade (uz pomoć redizajnera) i rade na unitarizaciji Federacije (koja je u međuvremenu, zamislite, postala trokonstitutivna, malo morgen). Tako Hrvatima tri-četiri puta biraju člana Predsjedništva BiH, dva put u Federaciji prave vlast s pripadnicima (ne i izbranim predstavnicima) hrvatskoga naroda i žuljaju i ono malo političkih razloga za ostanak Hrvata u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini. Hrvati u nemogućnosti da se politički suprotstave sanjaju federalizaciju BiH u kojoj bi i oni mogli imati federalnu jedinicu i sve su više Kalimero, a sve manje politički čimbenik. Dok naši politički predstavnici viču: - To je nepravda! To je nepravda!!! To je... – narod curi i odlazi, prostori nam ostaju prazni, gospodarstvo slabi, sve je manje djece i mi koji smo bili neprestani izvor hrvatskog biološkog opstanka sada se sve više integriramo u Njemačku, Švicarsku, Austriju...

I nigdje snage da se rekne unijeli smo Herceg Bosnu u Washingotonu, kao ratni pobjednici sudjelovali smo u Daytonu i hrvatske oružane snage (Hrvatska vojska i HVO) tamo su u tom mirovnom procesu na mapama označavale određeni prostor na temelju kojega se pregovaralo i dogovaralo i ne možete nas tek tako izbrisati ili ako već to činiti nemojte od nas tražiti da o tome šutimo i gledamo kako u vašem redizajnu množite nas sa ništicom. To nije samo nepravedno i nije samo razlog za politička upozorenja to je poziv na otpor tim i takvim procesima i mi smo ga spremni organizirati.

Inače će SAN O FEDERACIJI koju, navodno zagovara i Europa ostati tek međuvrijeme koje će iznova pojesti sve naše nade.

Marko Tokić/Tomislavcity.com