Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9569
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Politika » Zbog čega je danas Milanović u Sarajevu omrznutiji od Vučića?

Zbog čega je danas Milanović u Sarajevu omrznutiji od Vučića?

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 16.09.2016. 20:55

Jedna od vječitih hrvatskih predizbornih tema su Hrvati u Bosni i Hercegovini, odnosno "skrb za Hrvate u BiH" koju počesto možemo svesti na skrb o retardiranom mlađem bratu i počesto posluži kao siguran pomoćni ulaz u hrvatski Sabor za nepopularne i potrošene HDZ-ove kadrove.

Ako bismo malo prokopali po spisku dosadašnjih HDZ-ovih "predstavnika iz dijaspore" ili kako se to politički korektnije kaže "iz 11. izborne jedinice", i slabije upućenima u predizborne igre bit će jasno o čemu govorim, "sve će im se samo kazati", kako glasi stih iz pjesme neprežaljenog dvojca, Kemala Montena i Arsena Dedića.

Od onih koji su govorili neviđene gluposti, pa do onih koji za cijelog saborskog mandata nisu progovorili ni jednu jedinu riječ, koji su zapravo bili dobro plaćeni da šute i ne petljaju se u vlastiti posao i čija je svaka (ne)izgovorena riječ uistinu zlata vrijedila, ugrubo oko stotinjak tisuća eura.

Ako je "Kosovo najskuplja srpska riječ", onda je šutnja HDZ-ovih perjanica iz 11. izborne jedinice najskuplja hrvatska neizgovorena riječ. Vozači su, tako, odvozili u skupim limuzinama ljude do Zagreba da bi ovi tamo uredno odšutjeli svoje četiri godine u Saboru. Znače li išta ikome u Hrvatskoj, primjerice, imena Ilija Filipović, Marija Rapo ili Perica Jelečević? Sve su to ljudi koji su u ime bosanskohercegovačkih Hrvata sjedili u hrvatskom Saboru.

Prilikom glasovanja u 11. izbornoj jedinici bilo je i tragikomičnih situacija, pogotovo ranije kada je birano 12 zastupnika, kada je ulog bio neusporedivo veći. Ipak, "najžešće" je bilo kada je Jadranka Kosor bila protukandidat Stipi Mesiću na predsjedničkim izborima, u vrijeme kada je Mesić davao obećanja kako će bosanskohercegovačke Hrvate "naučiti loviti ribu". Glasovalo se, "zaslugom SDP-a", samo u tri grada: U Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. U neviđenim gužvama na biralištima, gdje je bosanskohercegovački HDZ organizirano prevozio glasače, bilo je slomljenih ruku i padanja u nesvijest.

Taj odnos, odnosno predizborne igrice oko bosanskohercegovačkih Hrvata bile su glavna tema u transkriptima iz afere "Big shit". Da ponovimo: "Najlakše je dobiti glasove preko austrijskih Srba, kojima jako dobro zvuči da se RS odcijepi, da se organizira referendum. Tip igra na to. Šta ćemo mi? Hoćemo ostaviti Hrvate u BiH u državi sa Bošnjacima. Imamo posla sa negativcima, zapamtite to. To nisu pravi i topli ljudi."

U "popravnom ispitu" koji je uslijedio nekoliko dana kasnije, Milanović je izjavio sljedeće, zapravo samo na drugi način ponovio ono što je "izlanuo" u transkriptima:

"Ukoliko ne spriječimo referendum o odcjepljenju Republike Srpske, možemo se naći u situaciji da bosanskohercegovački Hrvati tamo ostanu izolirani. Što onda, pravit ćemo se da se ništa ne događa?! Treba djelovati, ne oružjem, nego riječima i upozoriti da je to loše. Bosnu i Hercegovinu kakva jest želimo sačuvati. Takvu nefunkcionalnu, a nisu za to krivi ni bošnjački, ni hrvatski, ni srpski političari u Bosni, nije moguće na ovaj način dulje voditi. BiH treba preko reda ugurati u Europsku uniju, pa možeš li biti veći prijatelj BiH nego da to poručujem bošnjačkim političarima iz Sarajeva koji su jedva dočekali svojih 16 stotinki, sekunda, slave da prokomentiraju maltene da sam ja sad napao BiH. Ja sam napao one koji žele odcijepiti pola teritorija BiH na referendumu nakon što su to osigurali krvlju i agitacijom Tome Nikolića, Aleksandra Vučića i sličnih ljepotana europske demokracije".

Zanimljivo, Milanović je po pitanju Bosne i Hercegovine uglavnom vjerodostojan i principijelan političar, iako mu to ne donosi predizborne poene, pošto SDP nikada nije išao sa svojom listom u 11. izbornu jedinicu. Sličnu politiku vodio je i Ivo Josipović.

Milanović je, tako, prvi prekinuo veze s "bratskim" Lagumdžijinim SDP-om nakon reizbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH i formiranja "platformaške vlade", što je možda jedan od najznačajnijih poteza nekog od hrvatskih političara kada je o ovome riječ. Treba se samo prisjetiti štete koju je u tom smislu napravio dvojac Sanader-Mesić, i tek je zapravo Zoran Milanović počeo raščišćavati nagomilano smeće iz njihova perioda.

Samodopadni Sanader i još samodopadniji Mesić svojim su sluganstvom prepustili Federaciju BiH Recepu Erdoganu i njegovom potrčku Bakiru Izetbegoviću, a Hrvate sveli na obespravljenu manjinu. Čak je tadašnji ministar inozemnih poslova Republike Hrvatske Gordan Jandroković, prema dokumentima koji su iscurili u aferi WikiLeaks, pohvaljen od strane američkog veleposlanstva za svoj doprinos u "pacificiranju" bosanskohercegovačkih Hrvata za račun te politike.

Zatim, tu je "mostarski slučaj", a to je možda u cijeloj dosadašnjoj Milanovićevoj karijeri najvažniji potez, onaj koji ga je prikazao kao zrelog i odgovornog političara, kada se tijekom onih poznatih demonstracija u BiH od prije nekoliko godina "ukazao" u Mostaru u najtežim trenucima, kada se činilo da stvari izmiču kontroli, čime je izazvao neskriveni bijes sarajevske čaršije, i kada je palo ono znamenito "mrš!" Jasmile Žbanić na što je Milanović reagirao uljuđeno, zrelo i politički mudro. Bio je to Milanović kakav se rijetko viđa.

Postoji jedna stvar koju nitko iz Hrvatske nikada nije ni spomenuo, a koja bi napravila više za Hrvate u BiH i društvo u cjelini nego bilo koja druga: jurisdikcija za ratne zločine na prostorima BiH, pogotovo za zločine nad Hrvatima koji se već dvadesetak godina sramotno guraju pod tepih, iako postoje neoborivi dokazi u većini slučajeva.

Isto ono što duži niz godina radi Srbija u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj, što je predmet stalnog spora između dvije zemlje. Mnogi slučajevi zločina nad Srbima koje je počinila Armija BiH nikada ne bi bili procesuirani bez regionalne jurisdikcije Srbije. Međutim, u sklopu ove jurisdikcije procesuirani su primjerice i pripadnici srpskih "Škorpiona" za strijeljanje zarobljenih mladića iz Srebrenice, za zločin s onog poznatog amaterskog video-snimka koji je zasigurno najstrašnija i najbrutalnija dokumentirana snimka iz prošlog rata.

Nijedna zemlja u regiji nije se spremna do kraja suočiti s vlastitim zločinima, pa tako ni BiH, a bosanskohercegovačko Tužiteljstvo čvrsto je u raljama SDA-ove politike, koje često, ne samo da nije procesuiralo određene zločine, već su njihovi akteri i nalogodavci politički profitirali. Unatoč zločinima ili, možda, upravo zbog njih?

Nedavno je u Mostaru, povodom predstavljanja kandidata HDZ-a za 11. izbornu jedinicu, Andrej Plenković "napao" Milanovića jer je broj zastupnika iz te jedinice s prijašnjih dvanaest skresan na tri. Ove optužbe pomalo su van zdrave pameti. Dotada je u predizbornim "HDZ-SDP" šahovskim partijama, s 12 sigurnih mandata, HDZ igrao na sigurno, s damom viška. Da ne kažem Mostom. Ako se zna kako je 11. izborna jedinica po definiciji neosvojiva utvrda HDZ-a, zbog čega Milanović ne bi napravio to što je napravio?

Iako je, ponavljam, raskidom s pogubnom Lagumdžijinom politikom i njegovim međunarodnim mentorima, napravio za Hrvate u BiH više nego bilo koja HDZ-ova vlada dosada, te time prekinuo cijeli niz suludih Inzkovih i OHR-ovih poteza koji su najčešće imali blagoslov iz Zagreba, a koji su ciljano održavali kaos u BiH, zbog čega je danas Milanović u Sarajevu omrznutiji od Aleksandra Vučića koji se naoružan za vrijeme rata šetkao po Trebeviću u društvu svoga mentora Vojislava Šešelja.

Ukratko, Zoran Milanović može samo sanjati o ćevapima na Baš-čaršiji u društvu Halida Bešlića ili Hanke Paldum.

Prigovori Andreja Plenkovića Milanoviću pomalo podsjećaju na maloumna zvocanja Bože Petrova, kako su HDZ i SDP zajednički i neodgovorno srušili Oreškovićevu vladu. Čemu, onda, služi oporba? Ovo je prvo slovo političke abecede, i ne sumnjam kako to Plenković i Petrov jako dobro znaju.

Međutim, ovo je samo pokazatelj do koje mjere se u predizborno vrijeme računa na zdrav, odnosno "sluđen razum", te u kojoj mjeri su političari sposobni "praviti se ludima", i kako im to gotovo uvijek polazi za rukom.

U Bosni i Hercegovini pogotovo. Par ofucanih, neiskrenih obećanja, i to je to. Ljudska glupost je neiscrpan politički rudnik i tko to nije dosada shvatio, u današnjoj politici, odnosno u kaljuži u koju se pretvorila, nema što tražiti. U skladu s tim, Plenkovićev mostarski izlet, njegovo prvo ukazanje među bosanskohercegovačkim Hrvatima, pokazalo je kako novi predsjednik HDZ-a jako brzo uči.

Josip Mlakić/Express.hr