RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Ratna bolnica - Godišnjica otvaranja Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“

Napisano 30.11.2012. 15:58

Rad u ratnim uvjetima - Bilo je teško, ali su se spašavali životi

U početku se bolnica nalazila u crkvi, a zahvaljujući njoj u ratu su sačuvani brojni hrvatski životi

Ratna bolnica - Godišnjica otvaranja Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“

■ Obećanje je dr. Tuđman održao i nova, lijepa i suvremena bolnica je sagrađena
■ U novoj bolnici je prvi novorođeni dječak bio težak 3.350 kg
■ U bolnici koja je sačuvala Hrvate danas se liječe bolesnici iz cijele regije
■ U bolnici se rade i ginekološke laparoskopske operacije, operacije tumora debelog crijeva i brojni drugi još teži i kompliciraniji medicinski zahvati
■ Problemi, na žalost, postoje i to kada su kadrovi u pitanju
■ Bolnica ima 45 liječnika,od toga29 specijalista, ima i 10 specijalizanata
■ Pomoć od Hrvatske i dalje traje, dobili su je i prošle godine

Piše: Zvonimir Čilić, VLM

Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj je slijednica Ratne bolnice HVO-a, kasnije Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić", smještene od prvoga dana u pastoralnom dijelu župne crkve Svetog Duha. Bolnica je osnovana u predvečerje krvavog bošnjačko – hrvatskog rata, 19. listopada 1992. godine, kada je već bjesnio rat sa srbočetničkim snagama i tzv. JNA.

I mnogi analitičari i povjesničari sada tvrde da je osnivanje bolnice u Novoj Biloj bio jedan od ključnih poteza Hrvata u Lašvanskoj dolini, kada je u pitanju njihov opstanak u ratu. No, isto tako, kada je u pitanju opstanak i ostanak Hrvata u Lašvanskoj dolini, pa i na širem području nakon završetka rata, veže se za dolazak prvog hrvatskog predsjednika i tvorca hrvatske države dr. Franje Tuđmana u Novu Bilu, Vitez i Busovaču 14. lipnja 1994. godine, dok je još uvijek u Bosni bjesnio rat sa srpskim paravojnim snagama i tzv. JNA, čak i na obližnjem Vlašiću, tek desetak kilometara zračne udaljenosti od crkve-bolnice u Novoj Biloj.


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
14. lipnja 1994. godine - Dr. Franjo Tuđman sa suradnicima u crkvi-bolnici u Novoj Biloj
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tada je, naime, dr. Tuđman, vidjevši stanje i uvjete rada i smještaja bolesnika u crkvi-bolnici bio vidno potresen i tom je prilikom obećao, a sat-dva kasnije u Vitezu i ponovio, da će Hrvatska ovdašnjih Hrvatima izgraditi novu, suvremenu bolnicu. I već tada, iako je bilo i sumnjivaca, kod mnogih Hrvata ovoga područja vratila se nada, optimizam, odagnane su crne misli - kuda i kamo kada rat stane.
 
Obećanje dr. Franjo Tuđman je održao i nova, lijepa i suvremena bolnica je sagrađena i u nju su, bolesnici i osoblje uselili 28. studenog 1999. godine. Na žalost, dvanaest dana kasnije, 10. prosinca, preminuo je dr. Franjo Tuđman. Međutim, još ranije, 19. listopada 1994., kada je položen kamen temeljac za gradnju nove bolnice, a posebno kada je, prije 13 godina u nju i useljeno, nije bilo teško zaključiti da je gradnja i izgradnja nove, sada Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić", temeljac ostanka Hrvata u Lašvanskoj dolini, pa i na širem srednjobosanskom području.
 


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zime su 1993. i 1994. bile izuzetno hladne
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

O tim danima, o preseljenju iz crkve u novoizgrađenu bolnicu, o sadašnjem funkcioniranju Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić", o problemima, stasanju, radu i perspektivama, a u vrijeme sretnih, i radosnih ali i tužnih godišnjica (1. prosinca 2000. preminuo je jedan od osnivača Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić", fra Franjo Grebenar) koje Hrvati Lašvanske doline pa i šireg područja obilježavaju, razgovarali smo sa ravnateljem ove bolnice, internistom i kirurgom, primariusom dr. Velimirom Valjanom.
 
■ Prije 13 godina iz crkve- bolnice preselili ste u novoizgrađenu, suvremenu bolnicu, dar Republike Hrvatske srednjobosanskim Hrvatima. Možete li, u nekoliko rečenica, podsjetiti čitatelje na te značajne i za ovdašnje Hrvate vrlo važan događaj?
 
Točno, prije 13 godina preselili smo u novoizgrađenu bolnicu i mogu reći da je to, za sve nas, medicinsko i pomoćno osoblje, bila velika, nemjerljiva promjena i praviti paralelu, neku vrstu usporedbe crkve-bolnice i novoizgrađene u koju smo tada uselili, jednostavno je nemoguće. Jer, u crkvi-bolnici radili smo u nemogućim uvjetima, sa starom muzejskom opremom, rekao bih, a bilo je i mišljenja kako bi bilo vrijedno cjelokupan bolnički prostor s opremom konzervirati, napraviti od te bolnice muzej za pouku i nauk, gdje i s čim smo radili, liječili, operirali, porađali i živote spašavali. Preseljenje smo izvršili tiho, skromno, bez ikakve pompe jer je u to vrijeme bio teško bolestan prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je 14. lipnja 1994. godine, dok je rat u Bosni još uvijek trajao, posjetio Novu Bilu, i vidjevši u crkvi-bolnici uvjete u kojima radimo i spašavamo živote, obećao izgraditi novu suvremenu bolnicu. Obećanje je održao, a samo 12 dana poslije našeg useljenja u novoizgrađenu bolnicu, na žalost svih nas skupa i srednjobosanskog hrvatskog puka, dr. Tuđman je umro.
 
■ Kaže se, kako je lako priviknuti se s lošeg na dobro!
 
Čak ni to nije lako jer u našoj situaciji to je bilo kao da više godina vozite fiću, a onda sjednete u svemirski brod. Naravno, daleko je bolje iz lošega doći u dobro, suvremeno i mi smo se ipak brzo navikli, prionuli poslu, i sam prelazak u novu bolnicu. Svima nama koji smo to doživjeli, ostaje zauvijek duboko urezan u naša sjećanja. A u našim dokumentima piše, a to su zabilježili i novinari-kroničari s ovoga područja, da je tog 28. studenog 1999. godine, nakon što je stotine srednjobosanskih novorođenčadi svjetlo dana ugledalo u rodilištu crkve-bolnice a smješteno u obližnjoj privatnoj kući, odnosno u prostoru do rata mjesne gostionice, u 9 i 15 sati, u novoj bolnici je rođen zdrav dječak, težak 3.350 kg, sretnih roditelja Ankice i Zorana Katane iz Kiseljaka. Dječak je dobio ime Slaven, a porodio ga je dr. Boris Škarica. Tog dana izvršena je i prva operacija, a upaljeno slijepo crijevo petnaestogodišnjem Borisu Baji iz Nove Bile odstranio je dr. Željko Martinović.
 


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Jedina posuda za kupanje je mali lavor
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

■ Po općim ocjenama novoizgrađena bolnica bila je jedna od najsuvremenijih u BiH, a i na planu uvođenja i primjene novih medicinskih dostignuća prednjačila je u odnosu na većinu bolnica u BiH. Kakvo je stanje sada na tom planu?
 
Zahvaljujući suvremeno opremljenom medicinskom prostoru, te vrhunskim stručnjacima i izvan bolnice, uspostavili smo telemedicinsku komunikaciju s bolnicom Sveti Duh u Zagrebu. Na tom planu bili smo pioniri u BiH. Isto tako prvi smo startali s laparoskopskim procedurama. U početku to su bili oni lakši i jednostavniji operativni zahvati, slijepo crijevo, kila..., no u tom smo segmentu rasli i vremenom stjecali znanje i iskustvo i radili i radimo i ginekološke laparoskopske operacije, karcinome debelog crijeva... i druge još teže i kompliciranije medicinske zahvate. I po tim pitanjima i problemima pacijenti nam dolaze iz cijele BiH, a već smo imali i pacijente iz zemalja naše regije. Naravno, za sve to, uz bolnicu i opremu koju imamo, naši mladi liječnici željni znanja, napredovanja i dokazivanja, obučeni su u Hrvatskoj i slobodno mogu reći da smo na tom planu prepoznatljivi i cijenjeni u cijeloj BiH.
 
■ Zadržavate li taj trend uspješnog praćenja dostignuća suvremene medicine?
 
Ovo o čemu smo govorili u nekim klinikama u BiH tek sada se počinju uvoditi i tomu se i medijski daje veliki publicitet i pozornost. A mi smo, sve to, već odavno počeli i godinama u tišini, bez ikakve pompe uspješno radimo.
 
■ Nakon izgradnje i useljenja Hrvatska je i dalje materijalno i suvremenom opremom pomagala rad i funkcioniranje bolnice. Sada, zlurado, neki tvrde kako je Hrvatska, ili kako će, nakon promjene vlasti, okrenuti leđa novobiljanskoj bolnici?
 
Reći ću, da naš status, naši medicinski iskoraci, suvremena oprema, edukacije i specijalizacije direktno su vezani za pomoć Republike Hrvatske. A pomoć u svim tim segmentima i dalje traje i nema ni govora o „okretanju leđa Hrvatima i našoj bolnici jer je sada druga politička opcija na vlasti. Pa ljudi moji, Hrvatska je ozbiljna država i smiješno je, uopće, o takvim zluradim opaskama i razgovarati. Naprotiv, pomoć i dalje traje, pomoć smo dobili i prošle godine, a uvjeren sam da ćemo je dobiti i ove za opremu radiološkog i anesteziološkog odjela. To mi je, uostalom, obećao i premijer Zoran Milanović za vrijeme posjeta Vitezu početkom ove godine. A zlurade konstatacije? Pa kod nas ih je skoro i nemoguće izbjeći, ali treba znati da je svaka pomoć našoj bolnici iz Hrvatske, pomoć svim građanima ovoga područja, pa i cijele BiH, a ne samo Hrvatima. Jer, naša bolnica pruža svaku vrstu pomoći bolesnicima bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Pa zašto onda zluradost od bilo koga i bolesnih želja da ta pomoć Hrvatske našoj bolnici prestane?
 
■ Kadrovi su problem i u većim bosanskohercegovačkim bolnicama i domovima zdravlja. Kakva je situacija u vašoj bolnici. Jedno vrijeme u Novu Bilu su dolazili na ispomoć specijalisti iz Kliničke bolnice Mostar?

 


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dr. Velimir Valjan (u sredini) s „pojačanjima“ iz Kliničke bolnice Mostar
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Problema, na žalost, kada su kadrovi u pitanju, je bilo a u jednom vremenskom periodu, prije godinu-dvije, dolazili su nam na ispomoć liječnici i KB Mostar. I to treba znati i biti iskreno zahvalan. Na sreću, kada su kadrovi u pitanju u posljednje vrijeme stanje se u našoj bolnici znatno popravilo i sa zadovoljstvom mogu reći da takvih problema sada i nemamo. Naime, naša bolnica ima 45 liječnika, od toga 29 specijalista. Imamo 10 specijalizanata koji će, u kraćem ili nešto dužem vremenu, završiti specijalizaciju, dok petorica liječnika čekaju specijalizaciju, imamo i 12 stipendista na medicinskim fakultetima, pa s pravom mogu ustvrditi, kako sada stvari stoje i kako izgleda situacija u bliskoj budućnosti, kadrovskih problema nećemo imati. A malo je bolničkih ustanova u BiH koje se s takvim podatkom mogu pohvaliti. Borimo se, trudimo se, ne damo se, pa i unatoč ponekim zluradim „prognozama" i tvrdnjama, u tomu i uspijevamo.

| VLM | HB.org |


Ispiši
Ocijeni: 3.5
15331 pregleda

Nema komentara

Anketa

Ustavi