Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kultura » Vijesti iz kulture » KOBNA SUDBA BOSANSKE KRALJICE

KOBNA SUDBA BOSANSKE KRALJICE

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 25.10.2013. 16:29

ŽENA KOJOJ JE ŽIVOT UZEO SVE

Blažena Katarina Kotromanić ostala je udovicom iza nasilne smrti svoga muža Stjepana Tomaša, koji je ubijen od zavjereničke ruke bosanske vlastele željne vlasti... Njega je na bosanskom prijestolju naslijedio Stjepan Tomašević, sin kojeg je imao s prvom ženom Kujačom. Odnosi između Stjepana Tomaševića kao pastorka i Katarine Kotromanić kao pomajke bili su dobri. Tomašević se ubrzo oženio Marijom iz loze Đurđa Brankovića. Ona je od svog roda u miraz dobila grad Smederevo i relikvije sv. Luke evanđelista. Sve je to dala na raspolaganje bosanskom kraljevskom dvoru.

Katarina Kotromanić rođena je u obitelji Herceg Stjepana Kosače, 1424. godine, u zemlji Humskoj, današnja Hercegovina. Majka joj je bila Jelena, kći Balše Baošića III., kralja Zete, današnja Crna Gora. Mladost je svoju provela na dvorovima u Humskoj zemlji, a značajan dio vremena boravila je na tvrđavi u gradu Blagaju, ponad izvora rijeke Bune, te u gradu – tvrđavi Sokol, na rijeci Pivi, naročito za vrućih ljetnih dana.

Kad je postala bosanskom kraljicom najviše je vremena boravila u kraljevskom dvoru (Curia bani) u Kraljevoj Sutjesci. Odatle je išla u obilazak sela, posjećivala domaćinstva i učila domaćice vezenju, šivanju i raznim drugim umijećima kućne radinosti. Često je odlazila i u kraljevsku utvrdu na brdu Kozlu iznad Fojnice. Zapravo, tu ju je i zatekla kobna 1463. godina, godina pada Bosne i bosanskog kraljevstva u ruke Osmanlija. Iz spomenute tvrđave, u pratnji nekoliko dvorskih službenika, ona kao prognanica odlazi u Konjic, a odatle pješke u Ston kod Dubrovnika. Ne ostaje tu dugo vremena. Napušta Dubrovnik i odlazi u Rim, pod Papinu zaštitu. Živjela je u jednom samostanu, u molitvi i suzama za Bosnom, za svojim prognanim narodom.

A posebice (kao i svaka majka!) provodi vrijeme u molitvi za svojom djecom: malom kćerkom Katarinom i malim sinom Sigismundom. Oni su bili u drugoj izbjegličkoj skupini, odnosno s drugim "pratećim odredom" dvorske straže. Ovo odvajanje nje i njezine djece bilo je poduzeto iz praktičnog razloga: ako pođe po zlu i turska potjera otkrije trag kretanja njezine izbjegličke skupine, da ne budu i djeca uhvaćena s njom, ali dogodilo se upravo suprotno. Ona skupina u kojoj su se nalazila njezina djeca uhvaćena je u zamku i zarobljena. Dogodilo se to na putu od Fojnice prema Konjicu. I od tada se više ništa ne zna za njih: nestali su. Veo tajni ih je zauvijek prekrio. Ostala su samo nagađanja: ili su ubijeni, ili su još kao djeca islamizirani, odnosno poturčeni.

Rijetko je čiji život protekao s tako teškim bolom i s toliko suza, molitava i pokornosti kao život ove plemenite žene i kraljice. Umrla je u svojoj 54. godini, točnije 25. listopada 1478. Pokopana je u Rimu u crkvi Aracoeli...

VLM