Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9565
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kultura » Vijesti iz kulture » Predavanje fra Andrije Zirduma: „Katolička Crkva u vrijeme pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine“

Predavanje fra Andrije Zirduma: „Katolička Crkva u vrijeme pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine“

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 10.11.2013. 10:27

Predavanje fra Andrije Zirduma: „Katolička Crkva u vrijeme pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine“

U ponedjeljak, 4. studenog 2013. u zgradi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, u povodu 550 godina od pada Bosne, dr. sc. fra Andrija Zirdum održao je prigodno izlaganje na temu: „Katolička Crkva u vrijeme pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine“.

U uvodnoj riječi fra Andrija je sve srdačno pozdravio izrazivši radost za priliku da protumači činjenice iz povijesti Bosne i Hercegovine koje je prikupio proučavanjem izvornih dokumenata i mnogobrojnim putovanjima širom BiH. Naglasio je da je obimniji izvor informacija na ovu temu njegova publikacija „Povijest kršćanstva u Bosni i Hercegovini“ (Plehan, 2007. 500 str.). Na samom početku fra Andrija je govorio o geografskim značajkama BiH te istaknuo da je država rubna u odnosu na glavne prometne smjerove, jadranski i posavski, te da su stoga neki njezini krajevi, u Srednjem vijeku više negoli danas, bili upućeni na susjedne pokrajine i biskupije. Također je podsjetio da je njezin današnji opseg uglavnom određen 1699., mirom u Srijemskim Karlovcima između Osmanlija s jedne, a Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Poljske s druge strane.

Podsjećajući potom na važne događaje, koji su postepeno doveli do pada Bosne među kojima i opsada utvrđenog grada Bobovca, podsjetio je da su kralj Stjepan II. Tomašević i najznačajniji pripadnici bosanskog plemstva pogubljeni nakon iznuđene zapovijedi kralja da se Jajce i druge tvrđave predaju bez borbe. Ustvrdio je da je, kao rezultat osmanske vladavine, došlo do izmjene političkog, administrativnog, društvenog, gospodarskog i vjerskog obličja mnogih osvojenih zemalja, te kazao da su u osvajačkim pohodom Osmanlije naišli „na malu feudalnu državu“ Bosnu, koja je obuhvaćala središnju Bosnu sa sjedištem u današnjem Visokom – gdje je stolovao knez. Kazavši kako su se nemuslimani u osvojenim zemljama morali uključiti u novi poredak, spomenuo je da je posjednicima Židovima i kršćanima bila zajamčena milost (ahd) ukoliko nisu pružali oružani otpor tijekom osvajanja, ali da je nakon smrti sultana milost trebalo ponovno tražiti. Napomenuvši da su pod određenim uvjetima mogli zadržati svoj način života, kazao je kako su pak svugdje morali davati prednost muslimanima, te da su bili „pod skrbništvom“, radi čega nisu mogli nastupati na sudovima. Osvrćući se na Ahdnamu, koju je sultan izdao franjevcima u Bosni, ustvrdio je da ona nije bila „veliki list slobode“, već nametnut akt. Razmatrajući dalje prijelaz nemuslimanskog stanovništva na islam, kazao je kako veći prijelazi nisu nastupili neposredno nakon osvajanja, već oko 50 godina kasnije, o čemu, kako je podsjetio, svjedoče porezne knjige i drugi izvori.

Predstavljajući potom dopunjenu karta srednjovjekovnih crkava u BiH, kazao je da karta sadrži 475 dosad otkrivenih crkava, koje su zabilježene kroz istraživanja temeljena na pisanim izvornima iz onoga doba, tj. kanonskim izvješćima, papinskim bulama, dozvolama za gradnje, djelidbama oprosta, darovnicama kraljeva i velmoža, poklonima dubrovačkih i drugih trgovaca, rezultatima arheoloških istraživanja, bilješkama iz izvora u prva dva stoljeća osmanske uprave te na najnovijoj znanstvenoj literaturi. Od navedenog broja, kod njih 213 na karti, uz ostalo, su naznačeni i njihovi patroni. Pojasnivši da su naznačene crkve bile različitih dimenzija, u prosjeku 8-15m duljine, a 6-10m širine, istaknuo je da su crkve većih dimenzija zabilježene na Bobovcu, u Milima (Visoko), u Jajcu, Grebnu (Krupa na Vrbasu), Kijevu (Sanski Most), Varošištu (Vranduk), Vrutcima i drugdje, te je dodao da manji broj gradskih i varoških crkva pokazuju djela visokog umjetničkog dometa. Ustvrdio je da su u prodorima Osmanlija na prostor današnje BiH, koji su trajali preko dvjesto godina, sve naznačene kršćanske crkve bile porušene osim onih koje su bile adaptirane u islamske bogomolje.

Nakon predavanja nazočnima se obratio biskup Komarica koji je izrazio iskrenu zahvalnost fra Andriji što se „plodovima svoga uma i srca“ zalaže za naredne generacije. Govoreći o spomenu 550 godina od pada Bosne, biskup Komarica je istaknuo kako je to bio pogodan trenutak za organiziranje ovakvog predavanja te kazao kako se razmišljalo i o većem, međunarodnom simpoziju, u kojem bi učesnici iz BiH, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Turske, Austrije, Vatikana i drugih zemalja predstavili svoju viziju Bosne u tom dobu, ali i u budućnosti. Osvrćući se na pravac kojim se ide u današnjem društvu, upozorio je da površnim „kopanjem“ po prošlosti život nećemo proživjeti dostojanstveno, niti ćemo iza sebe ostaviti „konstruktivne plodove“ za sljedeće generacije.

Biskup Komarica je izrazio i žaljenje da se, radi nemara katolika, osobito onih obdarenih osjećajem za povijesno istraživanje, neupitne činjenice iz prošlosti krivo interpretiraju, čime se otvara mogućnost pojedinim predstavnicima međunarodne zajednice da tvrde kako katolici u BiH „nemaju što više tražiti“ jer ih tu „nikada nije bilo“. Navodeći konkretno primjer Grebenske kustodije kod Grebena, koji se nalazi između Jajca i Banja Luke, kazao je da je ona obuhvaćala14 samostana. Dodao je da se za jedan od njih neutemeljeno tvrdi da nije bio katolički samostan te potaknuo povjesničare i arheologe da zajedničkim naporima, bez mržnje i naklonosti te donošenjem objektivnih činjenica objelodane „na čemu stojimo, jer nas ova pogubna laž, koja nam se stalno nameće kao podloga našim nogama, vuče samo i dalje u ponor nejasnoće, nesigurnosti“. Izrazio je nadu da će upriličeno predavanje ohrabriti neke od prisutnih studenata da se posvete istinskom istraživanju i proučavanju povijesti na tlu BiH.

Na kraju se nazočnima obratio kardinal Puljić te zahvalio fra Andriji što je „izazovnim razmišljanjem naglas“ sve prisutne „poveo u povijest“. Istaknuo je da izneseni podaci o srušenim bogomoljama u vrijeme pada Bosne, te podaci nakon nedavnoga rata ukazuju da, „u ovoj zemlji gdje se ukrštaju Istok i Zapad“, postoji kontinuitet rušenja, ubijanja i proganjanja. Pozivajući okupljene da se ne ogorče izjavama pojedinih akademika u današnjem vremenu, ohrabrio ih je da upoznaju svoju prošlost, žive sadašnjost i ostave u baštinu ono što su živjeli.

Fra Andrija je rođen 1937. u Žeravcu kod Dervente. Školovao se u rodnom mjestu - Slavonskom Brodu te u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu i Ljubljani. U glavnom gradu Slovenije je i magistrirao te 1977. i doktorirao na temu Filip Lastrić Oćevac (1700. – '83). Prilog kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Kao član Franjevačke provincije Bosne Srebrene za svećenika je zaređen 1963., te je od tada obavljao različite službe u provinciji i nadbiskupiji. Između ostaloga, bio je profesor i dekan na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Rat ga je zatekao na Plehanu, a čim su prilike to dopustile, vratio se najprije u Slavonski Brod i tu službovao 15 godina, a potom u svoj rodni Žeravac gdje i danas živi i radi.

Fra Andrija je veliki zaljubljenik u povijest i umjetnost. To su dva krila kojima je uspješno letio i još uvijek leti znanstvenim i kulturnim nebom hrvatskoga govornog područja, a i šire. Osobito područje njegova zanimanja su srednji vijek i doba turske okupacije Bosne. Od mnoštva njegovih publikacija neka budu spomenute: Pisma bosanskih franjevaca 1850. –'70.; Početci naselja i stanovništva brodskog i gradiškog kraja 1698. - 1991. i Povijest kršćanstva u Bosni i Hercegovini. (kta)