RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Sveti Franjo Asiški - viđenje, nasljedovanje i štovanje

Napisano 14.08.2010. 12:20

Sarajevo, 11. 8. 2010. (FIA) – Ovih dana je u izdanju Franjevačke teologije Sarajevo izašla izuzetno vrijedna knjiga prof. dr. fra Luke Markešića SVETI  FRANJO ASIŠKI - viđenje, nasljedovanje i štovanje u povodu 800 godina nastanka Franjevačkog reda (1209 – 2009.) Tema ove knjige je Franjo Asiški, univerzalni svetac Katoličke crkve i znamenita ličnost  čovječanstva, prikazan također u bosanskom fokusu viđenja, nasljedovanja i štovanja, kao što upućuje podnaslov knjige, u duhu Franjinog načela konkretnog življenog evanđelja Isusa Krista u povijesti svijeta prostorno i vremenski - secundum loca et tempora.

Knjiga je na poseban način posvećena bosanskim franjevcima i franjevkama od početaka njihove prisutnosti na južnoslavenskom području Bosne i okolnih zemalja, djelotvornih od prošlosti Bosanske vikarije do sadašnje Bosne Srebrene i drugih muških i ženskih zajednica – prvog, drugog i trećeg oblika Franjevačkog reda.

Knjigu, koju toplo preporučujemo, možete nabaviti na slijedećoj adresi: Franjevačka teologija, Aleja Bosne Srebrene 111, BiH-71000 Sarajevo. Za detaljnije informacije pozovite 033 453 266, Franjevački samostan Bistrik 033 236 107 ili direktno pišite autoru na e-mail: [email protected]

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript . Cijena je 20 KM.

Predgovor

Sveti Franjo Asiški je bio i ostao sve do danas znameniti čovjek i svetac u povijesti čovječanstva i kršćanstva, osobito Katoličke crkve, a pokazuje se da će tako biti također u budućnosti. To pokazuju pouzdani prikazi njegova lika i značenja razne vrste, od prikaza njegova značenja za religioznost i svetost do značenja za kulturu i humanizam u svijetu. Kao potvrdu toga potrebno je vidjeti brojnu literaturu o Franji Asiškom od samih početaka njegova života do naših dana. Jedni ga gledaju više kao pozitivni lik prošlosti, drugi ga pokazuju kao lik budućnosti, a treći ga prikazuju kao ličnost koja u sebi spaja i pomiruje prošlost i budućnost. Tako, novo izdanje knjige Saint Francis of Assisi / Sveti Franjo iz Asiza od G. K. Chestertona[1], ističe njegovu ulogu u prošlosti, kad piše izdavač: „Franjo iz Asiza je, poslije Marije iz Nazareta, najveći svetac u kršćanskom kalendaru, i jedan od najutjecajnijih ljudi u cijeloj ljudskoj historiji. I sam pisac je svoje obraćenje na katolicizam,1922. godine motivirao svetim Franjom, jer, kako kaže: „Samo Rimska crkva je mogla proizvesti jednog Svetog Franju iz Asiza.“ Drugi pisac, Mario von Galli, u svojoj knjizi Življena budućnost – Sveti Franjo[2] pokazuje kako je Franjo Asiški ne samo svetac prošlosti nego i budućnosti kršćanstva u povijesti svijeta. Nedavno pak objavljena knjiga Franziskus, Rebell und Heiliger / Franjo, buntovnik i svetac od Kustera Niklausa[3] prikazuje Franju sveca koji se zalaže za budućnost i metodom bunta i revolucije. On, naime, danas, kao i prije skoro 800 godina u dijalogu sa sultanom Malik al-Kamilom, poziva suvremene neprijatelje na dijalog, pomirenje i mir: Franjo otkriva sa svojom fraternitas (bratstvo) inspiriranu vještinu života i unutarnju slobodu, koja je u biti radikalnija od francuske revolucije, koja govori profetički u svojoj Crkvi, prihvaća dijalog s drugim religijama i do danas fascinira ljude svih kultura. Sa svojom ljubavlju prema svijetu, dubinom svojih izvora i slobodom u svojem životu Franjo postaje također u postmodernom svijetu za jedne izazovom i za druge duhovnim pratiocem u vlastitom traženju smisla.

Na hrvatskom jezičnom području postoji više djela o Franji Asiškom, koja su prevedena od drugih ili napisana od domaćih pisaca. Povijest bosanskih franjevaca, od njihovog dolaska u 13. stoljeću do danas, opisana je također u brojnim historijskim djelima, kao što su posebno sintetička djela i spisi: Epitome vetustatum bosnensis provinciae/ Pregled starina bosanske provincije od fra Filipa Lastrića[4], franjevačke kronike, osobito one iz perioda turske vladavine, od Nikole Lašvanina do Josipa Markušića (još neobjavljena), Kultura i bosanskih franjevci od fra Julijana Jelenića[5], Suputnici bosanske povijesti od fra Ignacija Gavrana[6], Svjedoci i učitelji , Povijest franjevaca Bosne Srebrene, od fra Anđelka Baruna[7] (s iscrpnom domaćom literaturom), zbornici sa simpozija o znamenitim likovima ili događajima iz povijesti bosanskih franjevaca, te u novije vrijeme vrijedni spisi živih franjevačkih i svjetovnih autora o njihovim likovima i ulozi u društvenom i političkom životu 20. stoljeća. U knjizi Život i umiranje pod križem – svjedočenje kršćanske i franjevačke duhovnosti bosankih franjevaca, od fra Marka Semrena[8], ukazuje se posebno na brojne svetačke likove, ispovjedaoce i mučenike, bosanskih franjevaca. O specifičnom životu i djelovanju bosanskih franjevaca piše također franjevac-kapucin Tomislav Šagi-Bunić u knjizi Katolička crkva i hrvatski narod. Uspoređujući ih sa drugim redovničkim zajednicama, on ističke kako su franjevci u duhu sv. Franje ostvarivali uspješno svoje poslanje i  „odigrali najveću ulogu  u krajevima i vremenima gdje nije bilo uspostavljene kršćanske vlasti, upravo gdje je struktura vlasti bila protivna kršćanstvu, a kršćani su bili samo više ili manje tolerirani; središnje mjesto, pak, u tom pogleu pripada Bosni“.[9]

Moja ova knjiga Viđenja, nasljedovanja i štovanja sv. Franje Asiškoga.slijedi tu tradiciju svjedočanstava o djelovanju bosanskih franjevaca u duhu Franje Asiškoga. U tom smislu prikazuje historijsko i teološko značenje sv. Franje, kako se to očituje u njegovim riječima i djelima, te u svjedočanstvima njegovih suvremenika, nasljedovatelja i štovatelja, prije svega sv.Bonaventure.

Franjina duhovnost, koja počinje prihvaćanjem Boga za Oca na asiškom trgu, potvrđuje se u prihvaćanju Evanđelja u Porciunkuli, slušanja Isusovih riječi s križa u crkvi Damjana, razvija u stvaranju svoje franjevačke zajednice i dovršava u iskustvu Boga kao Ljubavi u Raspetom Kristu na brdu Al-Verni, jest iskustvena vjera u misterij svemogućega, milosrdnoga i tro-osobnog Boga – Oca, Sina i Duha – kako se objavljuje u Isusu Kristu.To je Bog koji ljubi svijet i čovjeka, te postaje čovjekom u povijesti čovječanstva utjelovljenjem, smrću na križu i uskrsnuću. U tom historijskom događanju je posebna uloga žene Djevice Marije i Duha Svetoga, po kojem Bog u Kristu ostaje prisutan u svojoj Crkvi do kraja povijesti svijeta. Zato je štovanje Marije bitna oznaka Franjine i franjevačke duhovnosti, nerazdvojno sa štovanjem historijskog i uskrsnućem proslavljenog Isusa Krista kao Gospodina jednakog Ocu. Božja ljubav prema čovjeku i svijetu ima kao cilj stvaranje novoga čovjeka u novom nebu i novoj zemlji kao sve-kozmičkom procesu. Franjo i njegovi naljedovatelji i štovatelji su glasnici i svjedoci takvog Božjeg plana i djelovanja u Crkvi i svijetu, te aktivni sudionici u ostvarenju i dovršenju povijesti svijeta u miru, slobodi i ljubavi među ljudima i s jednim i tro-osobnim Bogom, kako se objavljuje u Raspetom i Uskrslom Isusu Kristu i njegovom Duhu Svetom. Takvo Franjino viđenje postaje inspiracija za konkretno djelovanje u Crkvi i svijetu cijeloj franjevačkoj zajednici i pokretu u svijetu, jednako muških i ženskih franjevaca i franjevki.

U tom smislu se ovdje također prikazuje Franjina duhovnost u životu i djelima starih bosanskih franjevaca – Divkovića, Margitića, Lastrića, Kneževića... Želim ukazati također na stvarnost svetačkih likova, odnosno svetosti kod brojnih bosanskih franjevaca, što je do sada bilo propušteno priznati sa strane mjesne i univerzalne Crkve zbog teških povijesnih neprilika njihova života i djelovanja. Ako je istina, kao što se prihvaća, da su sveci ljudi po kojima drugima postaje lakše vjerovati u Bog, onda su mnogi franjevci u prošlosti bili doista sveci među nama, jer oni svjedoče o Bogu kao pravi ispovjedaoci (confessores) i mučenici (martires) u vremenima kušnje i ispovijesti (tentatio et confessio) naše franjevačke zajednice Bosne Srebrene i Katoličke crkve tijekom svoje povijesti na cijelom južnoslavenskom tlu, posebno u Bosni i Hercegovini. Njih nesumnjivo, ako još ne pojedinačno, možemo slaviti sa svima onim koje slavimo na svetkovinu Svih svetih zajedno s onim „velikim mnoštvom iz svih nacija i plemena, naroda i jezika; nitko ih nije mogao izbrojiti“ (Otk 7, 9). Oni nemaju velikih imena , njihova imena su čak iščeznula, nitko ih ne oplakuje, oni ne stoje ni kakvoj povijesnoj knjizi. Jedva tko ih štuje. Njihove povijesti nisu na slavu čovječanstva: oni nisu blještavi pobjednici, niti junaci konačnog uspjeha. „To su oni koji dolaze iz velike nevolje; oni su svoje haljine oprali i obijelili u krvi Janjeta“ (Otk 7, 14). Oni su često također za nas kršćane bez imena, kako kaže kardinal Karl Lehmann[10] (Die unbekannten Heiligen / Nepoznati sveci).

Zajedno s prikazom života i djelovanja bosanskih farnjevaca kao prvoga reda, ovdje se prikazuje također narav i uloga drugoga i trećeg reda brojne franjevačke zajednice kao jedne kršćanske duhovne obitelji u svijetu i kod nas.

Obnavljanjem sje­ćanja (anamnesis) na naše početke i križnu povijest, ponovno sebi i drugima otkrivamo arhimedovsku točku, bogatstvo baštine, nenadomjestivi te­melj - Isusa Krista, i Franju kao onoga koji je ko­rjenito "slijedio nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista" (Prvo Pravilo, l) i doslovce, "sine glossa", "opsluživao sveto Evanđelje Gospodina na­šega Isusa Krista" (Drugo Pravilo, 1; Oporuka). Pri tom možemo spoznati čime smo zidali na ovom temelju i otkriti da je tu bilo i zlata, i srebra, i dragog kamenja, a ne samo drveta, sijena i slame, što teško može izdržati vatru Božjeg suda (usp. 1 Kor 3,10-15). Ali, svjesni i svojih promašaja, možemo iskreno s Franjom ponoviti: "Počnimo iznova jer do sada smo malo, zapravo niš­ta učinili (1 Čel., 103). Proslava 800. obljetnice Franjevačkog reda (1209 – 2009) potiče nas također na obnovu viđenja, nasljedovanja i štovanja sv. Franje kao vjernog i oduševljenog nositelja dara Evanđelja svakom stvorenju po Kristovoj zapovijedi, kako to ističe i generalni kapitul Franjevačkog Reda u Asizu 2009:

Tema Kapitula bila je evangelizatorsko poslanje koje je oso­bito prikladno sredstvo da se Gospodinu uzvrati dar Evanđelja, koje je Franji darovano kao franjevačkom obliku života (forma vitae). Dar Evanđelja stoji na početku našega bratstva. U Franjinoj Oporuci dar braće i dar evanđeoskog oblika života su usko sjedi­njeni. Kad su prva dvojica Franjinih drugova od njega zatražili što trebaju činiti da žive kao on, odgovorio je: «Zaištimo savjet od Krista» i s njima se uputio u crkvu da tri puta otvore knjigu Evanđelja. Susret, pak, s Isusom Kristom u Evanđelju najbolje je metodologijom Emausa: Učenici, koji svoj hod započinju kao siromasi i prosjaci smisla, prekidaju šutnju kako bi započeli dijalog s uskrsnulim Kristom. Uče tumačiti svoj život i svoja iskustva polazeći od Pisma, dok Gospodin rasvjetljuje njihova srca.

Izdavanje ove knjige zahvaljujem svima koji su mi u tome pomogli svojim povjerenjem, izričitim  poticajima, savjetima i prihvaćanjem samog tiskanja za našu crkvenu i društvenu javnost, ponajprije Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Napomena

Teološko-znanstvena forma teksta u ovoj knjizi, odnosno služenje izvorima i literaturom, neujednačena je zbog prije obrađenih i objavljenih priloga u različitoj formi. Međutim, to ne umanjuje sadašnju, makar neujednačenu, znanstvenu formu tih tekstova i molim čitatelje da to, uz ovu ispriku, razumiju i uvaže. Osim toga, radi boljeg razumijevanja različitosti članaka i njihova jedinstva smatram potrebno navesti još slijedeće upute.

Prikaz sv. Franje Asiškoga u ovoj  knjizi je obojen bosanskim miljeom zemlje Bosne – specifičnim kulturno, vjerski, nacionalno različitim modelima života - u koju su došli prvi franjevci već u 13. stoljeću i počeli svoje poslanje kao oduševljeni navjestitelji evanđelja, aktivni zagovornici ekumenizma i dijaloga s ljudima drugih kršćanskih crkava, različitih religija i svjetonazora, te  mirotvoraca u društvenom i političkom životu, čime su postali znameniti i pravi svetački likovi, premda još  neopravdano nekanonizirani u Katoličkoj crkvi. U tom smislu treba shvatiti i različitosti članaka u ovoj knjizi – od teoloških o Bogu, Isusu Kristu, Djevici Mariji, Crkvi i svecima u životu sv. Franje i Katoličke crkve, u kojoj je on bio „čitav katolički i apostolski“ (totus catholicus et apostolicus) do povijesnih i geografskih prikaza, posebno dinastije Kotromanića i Bosanskog kraljevstva, s kojima su bosanski franjevci od uspostave Bosanske vikarije (1339/40) bili posebno povezani i kao čuvari njihove baštine. Budući da je veliki katolički teolog Bonaventura, sam franjevac, najvjerniji tumač Franje, prikaz njegova teološkog naučavanja u ovoj knjizi dobro pojašnjava Franjin svetački i reformatorski lik, kao što tumačenje Bonaventure od teološkog pape Benedikta XVI. / J. Ratzingera to potvrđuje danas, također u smislu teologije oslobođenja.

Tekstovima drugih autora služio sam se također ovom prikazu, što može izgledati neobično, čak nedopušteno. Na to sam se odlučio računajući na predmnijevanu dozvolu tih autora, već pokojnih ili još živih, jer mi se to činilo intelektualno poštenijim, boljim i uvjerljivijim za čitatelje od mojeg prepričavanja (parafraziranja) njihovih stavova o sv. Franji, bosanskim franjevcima, povijesnim istinama i događajima na ovom našem južnoslavenskom tlu Balkana.

U Prilozima sam, također, donio autentične dokumente o počecima Franjevačkog reda, kako pokazuju Pravila i Oporuke sv. Franje i sv. Klare, svjedočanstva iz povijesti bosanskih franjevaca o njihovom djelovanju i kratke izvatke iz najnovijih dokumenata prilikom proslave 800. godišnjice Reda:  1209-2009.

Tekst je obogaćen brojim umjetničkim slikama iz života sv. Franje, sv. Klare i drugih likova, posebno iz povijesti bosanskih franjevaca.

Sarajevo, ljeta Gospodnjeg 2010.

 

 


--------------------------------------------------------------------------------

[1] G. K. Chesterton (1874-1936), Saint Francis of Assisi / Sveti Franjo iz Asiza, predgovor J. F. Girzone, Image Books / Doubleday, New York – London – Toronto – Sydney - Auckland, 1989 / prvo izdanje 1924.

[2] Mario von Galli, Življena budućnost – Sveti Franjo,Brat Franjo/Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1974.

[3] Kuster Niklaus, Franziskus,Rebell und Heiliger / Franjo, buntovnik i svetac“ , Herder, Freiburg. Basel. Wien 2009.

[4] Fra Filip Lastrić, Epitome vetustatum bosnensis provinciae/ Pregled starina bosanske provincije, Anconae 1776 – Sarajevo 1977.

[5] Fra Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, Prva hrvatska tiskara Kramarić-Raguz, Sarajevo I/1912. i II/1915).

[6] Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo riječi, Sarajevo 1990. i Sarajevo-Zagreb 2007.

[7] Fra Anđelko Barun, Svjedoci i učitelji , Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo riječi, Sarajevo – Zagreb 2003.

[8] Fra Marko Semren, Život i umiranje pod križem – svjedočenje kršćanske i franjevačke duhovnosti bosankih franjevaca, Svjetlo riječi, Sarajevo 2000.

[9] Tomislav Šagi-Bunić, Katolička crkva i hrvatski narod, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1983, 200-204).  Posebno u člancima pod naslovom: Ocrt profila duhovnog života katoličkog kršćanstva u hrvatskom narodu i Franjo Asiški u povijesti hrvatskog naroda (n. dj., 161-218).

[10] Karl Lehmann, Die unbekannten Heiligen / Nepoznati sveci, u: Gottes Freunde – unsere Freunde, Erfahrung mit Heiligen, Freiburg 1986, 7-10.


Nema komentara

Anketa

Ustavi