Tekst o monarhističkoj Jugoslaviji je zapravo collage eseja i izvadaka iz knjiga, svjesno neformalnoga oblika da bi se dobilo na čitkosti i preglednosti. Svega je jedno djelo (monografija Franje Tuđmana) povjesničarsko u strogom smislu; dio Krležina eseja «Nad odrom Stjepana Radića» pripada žanru književne publicistike, kao i Araličin članak iz zbirke o previranjima u raspadajućoj Jugoslaviji, «Zadah ocvalog imperija».
Novija povijest, a to prije svega znači 19. i 20. stoljeće, predmetom je ove svemrežne stranice. Budući da su osnovne značajke povijesnih događaja u doba srednjega vijeka i turske vladavine prikazane na prethodnoj stranici Povijesnih orisa, moderno razdoblje koje za narode jugoistočne Europe (kao i za većinu ostalih Europljana) počinje poslije-Napoleonskim gibanjima- bit će glavnom temom sljedećih analiza.
07.04.1992.
Republika Hrvatska odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana medju prvima je priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet Republike BiH.
Rusilastvo je bitna odlika ideologije rodbinskog drustva i u tom drustvu bez povijesti sve ono sto se dogadalo prije mnogo stoljeca moze izbiti u svakom trenutku kada se poremeti ravnoteza patrijarhalnog zivota.
Pojava i utvrdjivanje Osmanskog Carstva na sredisnjim dijelovima balkanskog prostora djelovala je od druge polovice XV. stoljeca, dakle, ne samo na maticna nego i na "rubna podrucja" hrvatskoga srednjovjekovlja
Zbog posebnosti Bosne i njezina autohtonog stanovnistva, bilo je sasvim realno da se i tu stvori nacija koja, dakako, nije mogla uzeti ni srpsko ni hrvatsko ime.
Na podrucju Bosne pojavila se u srednjem vijeku zagonetna crkvena organizacija koju historiografija oznacuje kao "crkvu bosansku«. Za razumijevanje slozene i umnogome nejasne bosanske povijesne problematike pojava te crkve neobicno je znacajna jer se na njezinu objasnjavanju temelje i shvacanja buducih zbivanja.
»Prvo Crkva bosanska, a potom Islam sa svojom dugotrajnom tradicijom i kulturom koja po mnogim skorasnjim misljenjima ne bi trebala imati mjesta na Balkanu.O tome su govorili ljudi iz sfere umjetnosti, nauke i kulture (Njegos, Cubrilovic, Andric).
Srednjovjekovna Bosna ima sve znacajke ostalih juznoslavenskih »drzava«. Ta politicka vlast (a ne drzava!) utemeljena je u vojnoj druzini i funkcionirala je kao patrijarhalna porodica. N. Klaic postanak bosanske politicke vlasti povezuje s avarskom dominacijom u kojoj je nastao bosanski vladarski naslov b a n.
Za proucavanje nase hrvatske proslosti osobito je znacenje, da nam se otvore i ucine pristupnima turski izvori. Turska historijska literatura obiluje dragocjenim podacima iz hrvatske povijesti XVI.-XIX. vijeka, a da i ne govorimo o rukopisnim dokumentima, koji leze po raznim arhivima i u privatnim rukama, neprouceni i neobjavljeni.
Jacanjem franjevackog reda i opcenito katolickog utjecaja, u Bosni je u suton njezine samostalnosti stvoreno novo uporiste drustvenog okupljanja.
Pojavom bosanskoga imena u vrelima XIV. i XV. stoljeca etnodrustveno ustrojstvo bosanskoga srednjovjekovlja nije postalo odredjenijim, jasnijim. Dapace, u njegovoj su razvojnoj matici upravo u tom razdoblju ojacale i neke druge etnokulturne sastavnice. Jednom je od najvaznijih bilo djelovanje franjevackog reda u Bosni.
Usporedo s uskom staleskom razinom pripadnosti sto je sadrze cirilske isprave, u latinskim vrelima XIV i XV stoljeca o srednjovjekovnoj Bosni pojavljuje se i znacenjski sire narodnosno nazivlje. Najprije u latinskim spisima o heretickoj "Crkvi bosanskoj".
Iz druge polovice XIII. stoljeca i prva dva desetljeca XIV stoljeca nije sacuvana nijedna bosanska isprava. Etnodrustvene pojave te epohe bosanske povijesti stoga ostaju izvan povjesnikova obzora, ali u casu kad je Bosna za bana Stjepana II.
Kontaktirajte nas