RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Banović: Tuzla se hvali bogatstvom različitosti koju ne podnosi, čak ni u mišljenju

Napisano 28.08.2015. 21:23

Niti u jednoj od 130 osnovnih i srednjih škola kojima je osnivač Tuzlanska županija nastava se ne izvodi na hrvatskom jeziku. Ne postoji ni nacionalna skupina predmeta. Nije ih nikada ni bilo, kaže u razgovoru za Hrvatski Medijski Servis novoizabrani predsjednik Županijskog odbora HDZ Soli Zvonimir Banović.

Banović je za HMS govorio i o brojnim primjerima pljačkanja, uništavanja i oduzimanja osobne imovine tamošnjih Hrvata te skrnavljenju katoličkih grobalja i vjerskih objekata, prema čemu se tamošnje vlasti i policija odnose indolentno, što izaziva dodatnu zabrinutost i strah među Hrvatima u Tuzli i Tuzlanskoj županiji. Izuzetak je, kaže, općina Srebrenik.

Banović je dugo godina bio  dopisnik Radija Herceg Bosne iz Tuzle, javljao se i za Hrvatski radio i novinske redakcije u Zagrebu i Splitu. Bio je prvi glavni urednik Radija Soli te kasnije glavni urednik Tuzlanskog lista, prve dnevne novine u Tuzli. Od novinarstva se odmaknuo prije pet godina postavši savjetnik u Uredu zamjenika ministra sigurnosti BiH Mije Krešića, a odnedavno je ponovo na toj dužnosti.

Kaže kako nije iznenađen izborom za prvog čovjeka HDZ BiH u Tuzlanskoj županiji s obzirom da se proteklih godina nije izmicao od posla niti odgovornosti u Županijskom odboru Soli i Gradskom odboru Tuzle,  koji su za to vrijeme i u danim uvjetima, dodaje, imali dobre rezultate, ponekada i odlične.

„Naravno, ni drukčiji izbor za predsjednika Županijskog odbora ne bi bio iznenađujući naprosto jer se biralo jednoga od nekolicine podjednakih iz složnoga stranačkog tima, kaže Banović na početku intervju za Hrvatski Medijski Servis.

 

HMS: Što će u mandatu koji je pred Vama biti prioriteti HDZ-a u Tuzlanskoj županiji?

BANOVIĆ: Prioriteti su zadani aktualnim stanjem: sudjelovati u procesima zaustavljanja siromaštva i nezaposlenosti, barem iznoseći svoja promišljena, stajališta o tim i drugim pitanjima ako već nismo u situaciji sudjelovati u vlasti u Tuzlanskoj županiji i na takav način promicati dobra rješenja. Pitanje velikog odlaska ljudi na Zapad je strateško i nadvladava naše županijske okvire, no ostavlja konkretne i dugoročne negativne posljedice po hrvatsku zajednicu u Tuzlanskoj županiji i to jače izraženu nego u bilo kojem drugom dijelu Federacije. Svjesni smo toga jednako kao i potrebe što preciznijieg sagledavanja trenutačnog stanja da bi spoznali i naš stvarni politički kapacitet u budućem planiranju. Paušalne prosudbe o tome koliko nas ima, a koliko je otišlo, ne dolaze u obzir.

No, svejedno na broj HDZ BiH Soli će s mandatom dobivenim od hrvatskog naroda ustrajati na očuvanju nacionalnog identiteta Hrvata u Tuzlanskoj županiji, na zaštiti svih njihovih prava kao konstitutivnog naroda, ali i prava iz domena ljudskih prava. Ona se moraju dići na viši standard, naročito u oblasti osobne i imovinske sigurnosti, pristupa javnim službama, u obrazovanju i prava na zdravu životnu sredinu.

 

HMS: Iako HDZ BiH u Tuzlanskoj županiji ima podršku većine Hrvata, ipak, ne participira u županijskoj vlasti. Zbog čega?

BANOVIĆ: S osvojenih malo više od pet tisuća glasova na lanjskim izborima, HDZ BiH nije uspio ući ni s jednim zastupnikom u Skupštinu Tuzlanske županije. I to unatoč izbornog povjerenja više od 70 posto birača Hrvata. Zapravo, u Skupštini nema niti jednog zastupnika hrvatske nacionalnosti. To su posljedice manjkavosti Izbornog zakona BiH, surovo prezentirane u prošlom izbornom ciklusu. Prvo, s pet tisuća glasova u Tuzlanskoj županiji nemate ni jednog zastupnika dok negdje drugo s istim brojem glasova pobjeđujete, a drugo, cijeli jedan konstitutivni narod ostavite bez parlamentarnosti?!

Ovakva je formalna situacija u Skupštini bila odlična podloga vodećim bošnjačkim strankama da iskažu svu bezobzirnost i neosjetljivost spram političke volje većine Hrvata i kod formiranja izvršne vlasti. Ustavnu obvezu imenovati jednog člana Vlade hrvatske nacionalnosti ispunili su tako što ga je „na brojno stanje“stavila Demokratska fronta, a kada je ona ispala iz vlasti pripomogla je Lijanovićeva stranka. Za obje ove stranke glasovao je simboličan broj hrvatskih birača, a obje su bili ili jesu partneri SDA-u.

U biti se ova priča svodi na pokušaj eliminacije konstitutivnog hrvatskog naroda kao političkog, uz istodobno njegovanje teze o multietničnosti Tuzlanske županije kroz instaliranje u Vladu ponekog svog.

 

HMS: Koliko danas Hrvata živi u Tuzli, a koliko u Tuzlanskoj županiji, a koliko ih je živjelo prije rata i kako žive?

BANOVIĆ: Prije rata je na prostoru današnje Tuzlanske županije živjelo oko 50 tisuća Hrvata, od toga u Tuzli oko 17 tisuća odnosno pet, šest tisuća više podijeli li se na tri nacionalne skupine podjednako 20-tak tisuća bivših Jugoslavena. Do prije godinu, dvije živjelo je u županiji oko 25 tisuća Hrvata. Živjeli su životom koji u socijalnom smislu nije značajno odudarao od sredine.

 

HMS: Što su glavni problemi s kojim se suočavaju?

BANOVIĆ: Osim spomenutih političkih, izraženi su i oni iz domena ljudskih prava te komunalnih. Imovinska sigurnost često je na granici prihvatljivog. Svako malo u nekom mjestu zareda obijanje i pljačkanje kuća, pa onda dođe val skrnavljenja groblja, pa provaljivanje u crkve, kapele i župne urede. Nedavno je, u nekoliko dana, zapaljena staja i dosta bala sijena obitelji Antunović u Živinicama, obijena kapela (po 18. puta) u Bukinju kod Tuzle, opljačkan župni ured u Lukavcu te kamenovan Hrvatski kulturni centar sv. Franje u izgradnji u Tuzli. Naravno da ljudi onda osjete nesigurnost. Kada izostane reakcija vlasti, osuda, a što je u pravilu u Tuzli, pojavi se i strah. Policijsko pravdanje kako motivi nisu nacionalni nego da razbojnici i pljačkaši napadaju sve, ljude samo dodatno obeshrabri. A policija i vlast nikako da uvaži taj subjektivni osjećaj nezaštićenosti Hrvata i tome posveti pozornost.

Izražena je i devastacija velikoga područja u naseljima gdje žive Hrvati, naročito oko Tuzle, Živinica i Lukavca. U jednome se naselju oduzmu hektari privatnoga zemljišta za odlagalište pepela iz Termoelektrane, pa do njega drugo, pa treće, u drugome se izgradi površinski ugljeni kop, u trećemu se kani graditi azil za pse, u idućem izgraditi naselje za Rome… A zauzvrat se ljudima ondje ne daje nikakva pogodnost ili olakšica. Dapače. Doda li se tome bjelodana zapuštenost dosta naselja u smislu komunalne infrastrukture, u nekoliko naselja čak nema ni gradskoga vodovoda, onda se dobiju posve teški uvjeti za život u svome mjestu. I otuda su naselja sve praznija. S takvog rezultata vlasti ne mogu sprati svoju odgovornost ma koliko se upinjali ukazati na opće trendove i tešku situaciju.

 

HMS: Kakav je odnos vlasti, a kakav većinsko stanovništva prema Hrvatima u Tuzli i općinama tuzlanske regije?

BANOVIĆ: Odnos vlasti, bio on smišljen ili izražen kroz nemar, ali iskazan kroz „milijun primjera“ rezultirao je velikim gubitkom povjerenja Hrvata da imaju jednaku šansu u Tuzlanskoj županiji. U značajnom omjeru ni ne primjedbuju  javno da se ne bi prokazali kod većine. Što znači da većina nije spremna prihvatiti drukčije. Kod njih argumenti nemaju nikakav značaj. Otuda i paradoksalna situacija: Tuzla se hvali bogatstvom različitosti koju ne podnosi. Čak i u mišljenju. S druge strane, u posljednje se vrijeme u Srebreniku događaju i najavljuju pozitivne stvari zahvaljujući općinskim vlastima i lokalnoj hrvatskoj zajednici.

 

HMS: Koliko je prisutan problem iseljavanja u tuzlanskom kraju. Odlaze li Hrvati u većoj mjeri nego drugi?

BANOVIĆ: Iseljavanje je, bez ikakve sumnje, „top“ pojava. Odlazi se uglavnom u Njemačku, ali i drugdje. Opet je, kao ne tako davno, na cijeni hrvatska putovnica, s time što se kod cjelovite prosudbe mora uzeti u obzir i da veliki broj Bošnjaka u tuzlanskom kraju ima hrvatsku putovnicu. Zapravo je manje važan omjer jer s obzirom na brojnost, odlazak Hrvata ima dublje posljedice. Ljudi odlaze nezadovoljni svime i svačime, vjerujući u bolje ondje. Ima i onih koji su se brzo vratili jer im se nisu ispunila očekivanja.

 

HMS: Imaju li Hrvati u Tuzli svoje medije, mogućnost školovanja na svom jeziku?

BANOVIĆ: HKD Napredak, glavna podružnica Tuzla izdaje mjesečnik „Hrvatski glasnik“ koji se u posljednje vrijeme, naravno zbog pomanjkanja sredstava, pojavljuje nekoliko puta godišnje. Odnedavno je u eteru „Zavičajni radio“ udruge „Društva Breščana“ iz Tuzle, nekomercijalni radio.

Niti u jednoj od 130 osnovnih i srednjih škola kojima je osnivač Tuzlanska županija nastava se ne izvodi na hrvatskom jeziku. Ne postoji ni nacionalna skupina predmeta. Nije ih nikada ni bilo. Jedino u dvije područne škole do petog razreda, u Špionici Srednjoj i Hrgovima Gornjim, u Srebreniku, koriste se udžbenici nakladnika iz Mostara.

U Tuzli djeluje Katolički školski centar s Osnovnom školom i Gimnazijom. Pohađaju ih djeca iz cijele županije, i iz mjesta udaljenih 30-tak kilometara, čiji roditelji imaju mogućnost to financirati i organizirati. Prihvaćeno je mišljenje da je KŠC dovoljan za školovanje djece hrvatske nacionalnosti pa u Zakonu i nižim aktima nije ni predviđena mogućnost nacionalne skupine predmeta.

Pravo školovanja na svome jeziku u školama čiji je osnivač Županija svelo se na formu bhs, tzv. razumljivi jezik, u praksi na isključivo bosanski jezik, s time da se na kraju školske godine, ako roditelj zahtijeva, u svjedodžbu upiše ocjena iz „hrvatskog jezika“. Učenik, dakle, uči jedan jezik, a zaključi mu se ocjena iz drugog?! Naravno da je takva situacija neodrživa i treba ju pod hitno mijenjati. Ostala mi je u sjećanju reakcija bivšega hrvatskoga predsjednika Josipovića na ove činjenice da je posrijedi očito licemjerstvo i grubo kršenje prava jednoga naroda na obrazovanje na svome materinskom jeziku. Osim nas iz Bosne i Hercegovine, koji znamo o čemu se ovdje radi, to je jedino razumijevanje koje smo dobili od nekoga izvana.

HMS


Nema komentara

Anketa

Ustavi