• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (162272)
• Povratničke tegobe Hrvata (161663)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (93383)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (88692)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Proširuje se odgovornost za zločine nad Hrvatima Bugojna

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9572
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Hercegbosanski književnici: Pismo potpore haškim uznicima

Hercegbosanski književnici: Pismo potpore haškim uznicima

Poštovani prijatelji!

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne sa svoje Redovite izborne skupštine upućuje Vam iskrenu potporu, priziva pravednost i istinu da pokažu svoje lice i dovedu vas nama, ponosne i neokaljane.

Uzdamo se da će pravomoćni pravorijek Haškoga suda sagledati sve okolnosti Vaše uloge i odgovornosti u minulom ratu i donijeti razumnu i oslobađajuću presudu. Prisjećamo se Vašega dragovoljnog pristanka na odlučivanje haškoj pravdi koji je bilo utemeljen na našemu zajedničkom uvjerenju u plemenitost ideje za koju smo se borili i ispravnost načela kojih smo se pridržavali, što nam je davalo snagu da sačuvamo ovo ozemlje i ovaj puk. Vaša je uloga u svemu tome bila golema i Vaša je odgovornost bila velika. Tu ulogu i odgovornost Vi ste časno nosili i ništa ne može umanjiti u našim očima Vaše značenje i doprinos. Stoga smo ponosni na Vas.

Naša ideja zacijelo nije bila zločinačka, naprotiv, bila je i jest duboko humana. Borba za ljudsku i nacionalnu slobodu u svome temelju nikada nije bila, i nadamo se da ne će nikada ni biti zločinački pothvat pa makar se dokazalo da je netko pojedinačno u toj borbi počinio neki zločin. Mi zločin nikada nismo prihvaćali ni kao sredstvo, a pogotovu ne kao cilj. U to smo uvjereni svim svojim bićem; nismo bili jednoumni, ali jesmo bili jednodušni. Zato san o hrvatskoj slobodi „teče u našoj suzi i živi u našoj duši“ i dan danas, teći će i živjet će dok nas bude.

Danas kad se Vaše uzništvo pretvara i u našu moru, jasno vidimo kako haška boginja pravde još ne razaznaje da se jedna plemenita ideja časne borbe za puku opstojnost i vlastiti  identitet obezvrjeđuje i pokušava dokazati potpuno nečasnom i zločinačkom. Sam proces svojim predugim trajanjem i prvostupanjska presuda svojom neprimjerenom duljinom pokazuje davno rečeno: Qui nimium probat, nihil probat!

Istina, međutim, polako putuje, nju se ne može zaustaviti.

DHK HB