Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9572
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Neshvatljivo je da se hrvatski dužnosnici nisu oglasili o Istanbulskoj deklaraciji

Neshvatljivo je da se hrvatski dužnosnici nisu oglasili o Istanbulskoj deklaraciji

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 30.04.2010. 13:30

SARAJEVO – Predsjednik Glavnog odbora HSS-NHI-ja za Dnevni list komentira mogući utjecaj deklaracije iz Turske na političke prilike u BiH. Krešimir Zubak smatra kako navodni sukob na relaciji Silajdžić - Dodik zapravo samo jača poziciju dvoentitetske BiH, odnosno RS-a. Predsjednik GO-a HSS-NHI-ja drži kako je koaliranje HDZ BiH s Dodikovim SNSD-om dugoročno štetno po političku budućnost Hrvata u BiH i odudara od zajedničkih stajališta i dogovora.

Ozbiljni razgovori o ustavnim promjenama u BiH odavno su zamrli. U “modi” su brojne deklaracije, od Moratinosove pa, evo, do ove najnovije iz Istanbula. Što one zapravo mogu promijeniti u BiH i kakva je njihova pravna težina?

- To jesu politički dokumenti i imaju značajnu i pozitivnu ulogu u smislu što je sada definitivno stajalište svih političkih stranaka u BiH, da se naprosto mora pristupiti ustavnim promjenama. Ako se vratimo nekoliko godina unatrag kada su se pokretale inicijative za promjenama Ustava BiH, neki zastupnici iz RS-a su čak napuštali sjednice Parlamenta BiH i apriori odbijali čak i svaku pomisao o razgovorima o promjeni Ustava. Dakle, jedan stanovit napredak postoji, ali jako smo daleko od konkretnih rješenja. Deklaracije su načelnoga karaktera. Ako išta može potaknuti eventualne ustavne promjene, to je sudska odluka iz Strasbourga koja se mora provesti i promjena Ustava u tom dijelu je neminovna. Nadalje, članstvo u NATO-ovom savezu, odnosno prijem u program MAP-a i članstvo u EU-u samo po sebi će zahtijevati ustavne promjene.

Visoki predstavnik Valentin Inzko je prije nekoliko dana otprilike kazao kako je moguće i realno da političke stranke mijenjaju Ustav u dijelu tzv. “europskih” pitanja. Spomenuo je ljudska prava, ali i entitetsko glasovanje što je u BiH nedodirljivo pitanje koje razdire i blokira državu?

- Pa, ja držim kako je trenutačni ustavni aranžman zapravo privremeno rješenje, jer je kao sastavni dio mirovnoga sporazuma samo jedan od dodataka ili aneksa i to nije Ustav u pravom smislu riječi. On se samo nominalno zove Ustavom, ali on nije donesen u demokratskoj proceduri . On nije preveden na službene jezike niti je objavljen u Službenom listu BiH. Prema tome, ovo što imamo nije Ustav, nego improvizirani ustavni aranžman koji, po mom sudu, se i ne može mijenjati i na taj način ga legalizirati. Ja mislim da se mora ući u postupak donošenja sasvim novoga Ustava koji eventualno može sadržavati temelje ili osnove sadašnjeg ustavnog uređenja, međutim, mi ga moramo donijeti i izglasati u demokratskoj parlamentarnoj proceduri, što uostalom, zahtijeva i međunarodna zajednica. Ja ne vjerujem da će EU prihvatiti ili primiti BiH u svoje članstvo s “oktroiranim” Ustavom.

Da se još vratimo deklaraciji iz Istanbula. Haris Silajdžić je izazvao gnjev u RS-u. Uzburkao je ionako nemirne političke vode, jer se, navodno, nije dogovarao s ostalim članovima Predsjedništva BiH. Ima i onih koji, kada su vidjeli kamere javne televizije, sastanak u Turskoj doživljavaju kao Silajdžićevu izbornu predstavu, a nikako kao ozbiljniji politički pomak?

Sam sadržaj te deklaracije ne treba dovoditi u pitanje, međutim, iznenađen sam da član Predsjedništva Nebojša Radmanović, unatoč višednevnim i brojnim medijskim najavama, nije znao za Silajdžićeve namjere i sastanak u Turskoj, odnosno da nije zahtijevao da se to pitanje stavi na dnevni red sjednice državnoga Predsjedništva. Isto se dakako odnosi i na Željka Komšića. U tom dijelu sam iznenađen. Ali, ako je Haris Silajdžić uistinu otišao u Istanbul na sastanak s predsjednicima Srbije i Turske bez obavještavanja ili bilo koje vrste konzultacija s ostala dva člana Predsjedništva BiH, onda to stvarno nikako nije uredu i nije u skladu s procedurama koje važe u Predsjedništvu BiH.

Ako već moramo govoriti o nacionalnoj zastupljenosti i na summitu u Istanbulu, pada u oči kako na Bosforu nije bilo niti jednoga Hrvata. U najmanju ruku je s toga čudno da se niti jedan hrvatski dužnosnik nije oglasio niti “počešao” oko deklaracije?

To zapravo sve govori o našim političkim predstavnicima i doista sam jako iznenađen takvom inertnošću, pa i neodgovornim odnosom. Istina, i ja se bavim politikom, ali nisam na odgovornoj državnoj funkciji i ovako ozbiljno političko pitanje, kao što je potpisivanje nekakve deklaracije u kojoj se na neki način trasira i determinizira i politička budućnost Hrvata, prioritetno bi se morala ticati najviših hrvatskih dužnosnika. Zabrinjavajuća je njihova šutnja. Mislim da treba svakako podržati svaki dogovor koji vodi napretku stanja u BiH, pa i sadržaj istanbulske deklaracije, međutim, neprihvatljivo je da se u procesu zaključenja takvih dokumenata ne poštuju važeće ustavne procedure i pravila u radu Predsjedništva BiH.

U ponedjeljak, 3.svibnja zakazana je nova runda, inače do sada jalovih, razgovora kreševske šestorke. Vaša stranka, čini se, još jedina vjeruje i gura opciju zajedničkoga kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Ima li više smisla time se iscrpljivati kad su pozicije zabetonirane?

Ako čelnici političkih stranaka imalo iskreno govore i promišljaju o općem hrvatskom interesu i ako mogu nadići uske stranačke interese, onda držim kako je moguće dogovoriti se o zajedničkom kandidatu. Naravno, HSS-NHI nema političku snagu da se u javnosti pojavljuje s novim idejama ili eventualno namećemo odgovor na pitanje tko bi trebao biti taj kandidat, ali kao ozbiljna politička stranka , koja vodi računa o općim nacionalnim interesima, smatramo da, dok postoji bilo kakve mogućnosti, treba inzistirati na kompromisu i to ne samo kad se tiče izbora za Predsjedništvo BiH, nego i o zajedničkom izlasku na izbore na određenim razinama i područjima. Pri tome, ne znam je li u ponedjeljak uistinu možda i zadnja šansa, međutim, jasno je kako se približava vrijeme izbora i krajnji je rok za dogovor. Ako, pak, nema, onda je pošteno kazati: nema dogovora i objasniti narodu zbog čega ga nema.

Čović odstupio od kreševske deklaracije

Dvije najjače hrvatske stranke, dva HDZ-a, konfrontiraju se na svim poljima i oblastima. U zadnje vrijeme se približavaju ili biraju sasvim različite političke partnere i opcije. Čović više naginje Dodiku, a Ljubić Tihiću?

Ne bih ja kazao da Dragan Čović samo naginje Dodiku. Javnost je obaviještena da su se čelnici HDZ-a BiH i SNSD-a praktično dogovorili o međusobnoj podršci na sljedećim izborima. Po mom osobnom sudu, to je Čovićevo odstupanje od kreševske deklaracije prvenstveno zbog toga što Milorad Dodik, odnosno SNSD, stoji snažno na stajalištu koje je potpuno suprotno našim interesima, sadržaju kreševske deklaracije ili, bolje kazati, Dodik snažno zagovara ostanak sadašnjeg, dvoentitetskog, ustavnog uređenja BiH. Podsjećam, sve hrvatske političke stranke u BiH su mnogo puta javno kazale i poručile kako je za Hrvate sadašnje uređenje BiH neodrživo. Prema tome, ulaziti u bilo kakav oblik suradnje s političkim strankama koje su za očuvanje postojećeg državnog uređenja, po meni, je pogreška.

Beograd bliži nego Zagreb

Neki u svojim raščlambama idu tako daleko da iznose doista tešku kvalifikaciju da je partnerstvom s Dodikom, Čoviću sada bliži Beograd nego li Zagreb?

Ja ne znam kakve je sve kontakte imao predsjednik HDZ-a BiH s Beogradom i ne mogu to komentirati, makar se iz toga konkretnoga poteza i tako može iščitati i tako se razmišlja i doživljava, barem u krugu ljudi u kojem se ja krećem. Dojam je kako se Čović okreće pravcu koji odudara od zajedničkih dogovora i zajedničkih stajališta.

Dnevni List