Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9570
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Prognaničke priče: Gojilovići - mrtvo selo, uspomene, žal i sjećanje

Prognaničke priče: Gojilovići - mrtvo selo, uspomene, žal i sjećanje

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 12.02.2016. 12:19

Teško je opisivati mrtva sela poput Gojilovića u općini Berkovići koja pripada RS-u. Do posljednjeg rata bujao je tu život i zimi, kraškim dolovima odzvanjala su zvona ovna predvodnika, čula se galama ljudi i cvrkut ptice, a sada je tu pustoš, bez ljudi, piše Večernji list BiH. Nema ni ptica, požarima izmučeni kamenjar djeluje poput mjesečevog, sablasno. Ivo Raguž iz Stoca objašnjava da etimoloških dvojbi nema, naziv Gojilovići ili Gojlovići, što se ranije češće rabilo, dolazi od glagola gojiti, odnosno uzgajati stoku. Razmišljamo kako je to zaista čudno, nema ljudi, nema ni ptica?! Nismo ni znali da žive u svojevrsnoj simbiozi. Uz strminu koju prozvašmo - Brdo gromova, jer svako veće stablo je bez vrha, stižemo do gomile u čijem podnožju poslagano kamenje čini slikovit križ. Neobična je i gomila, ali naše razgledanje prekida glas Olivera Papca, vodiča i domaćina, koji pokazujući na kraško prostranstvo počinje objašnjavati: - Sve je ovo naše, 650 duluma zemlje mog oca i strica, a ja sam za plac od 600 kvadrata u Ljubuškom morao podignuti kredit. Stjecali su i djedovi i pradjedovi, prevozeći na konjima sol i ulje iz Slanog, goneći svoje i tuđe ovce na planine, Crvanj i Morine, odlazili u Ameriku, čak se ni ženili nisu da bi više mogli poslati…

Raseljavanje

Onda je došao rat i sve obezvrijedio. Otišli smo 10. travnja 1992., vjerojatno zauvijek, sažima ovaj pravnik, zaposlen u EP, zbilju Gojilovića. Iz rodnih Gojilovića umaknula su pred ratom 24 člana obitelji Andrije i Janka Papca te Ivana i Željka Jarka. Gojilovići su dio naselja Pocrnja kojem još pripadaju Dlanac i Razbojište, nekad općina Stolac, a danas Berkovići. Za razliku od potpuno porušenih i spaljenih Gojilovića, druga dva naselja u kojima su živjeli Bošnjaci rat su preživjela u relativno dobrom stanju. Nakon rata vratilo se nekoliko stočara. - Više puta tražili smo pomoć za obnovu kuća od institucija iz FBiH i RS-a. Jedanput su izlazili i geometri iz Berkovića, ali uzalud. Nečijom voljom mi smo prekriženi. Ne znam zašto, od starina, odnosno od doseljavanja na ove prostore iz Velje Međe u općini Ravno, bavili smo se uglavnom stočarstvom, postavlja Oliver pitanja na koja nema odgovora.

Žal za rodnim krajem

Zaista, čemu mrtvi Gojilovići, raseljeni Papci i Jarci, odreda imućni domaćini koji su imali posjede u polju i na planini, odnosno Popovu polju i Ulogu? Ili baš zato što su bili imućni domaćini, pitanje je to na koje ni poraće nije dalo odgovor. Inače, Gojilovići su naselje petnaestak kilometara udaljeno od Stoca, za njih se skreće nešto prije ploče s natpisom “Žegulja”. Riječ je o uzvisini koja dominira krajolikom. S prometnice Stolac – Ljubinje put vodi prema jugu. Tri su kilometra djelomice betonirane ceste do naselja, čiji su nekadašnji žitelji postali ljudi bez zavičaja. Rijetko dolaze, razgledaju i odu. - Svaki dolazak je isti, obuzme me tuga kad vidim porušene kuće, a onda mi se uvečer ne ide, rado bih prespavao, kad bih imao gdje…, kaže Oliver. I to je to, prognanička zbilja, sudbina ljudi bez zavičaja.