Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » Gospodarstvo » Slovenci su u BiH oprali milijune eura

Slovenci su u BiH oprali milijune eura

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 26.02.2012. 11:58

Afere - Ispovijest nekadašnjeg suvlasnika bihaćke firme „Vitales“

Slovenci su u BiH oprali milijune eura

Tvornice u Ripču kod Bihaća i Novoj Biloj kod Travnika otvorio „Istrabenz Gorenje -Energetski sistemi“ iz Nove Gorice uzimanjem kredita od Hypo Alpe Group, koji nikada nisu vraćeni

Nekako tiho 2008. godine otpočela je i tako završila polovinom prošle godine svoj kratki poslovni vijek tvornica drvenog briketa „Vitales“ u bihaćkom prigradskom naselju Ripač, koja je upošljavala 50 radnika i izvozila kompletan asortiman u europske zemlje. Ovu firmu napravili su Slovenci s domaćim investitorom.

Danas je to poduzeće u stečaju s velikim hipotekarnim kreditom od Hypo Alpe Group BiH. Praktično, ova austrijska bankarska grupacija vlasnik je hala, mašina i zemljišta u Ripču. Također, u Novoj Biloj, krajem prošle godine, okončana je slična poslovna storija s „Vitalesom“ kojeg su stvorili isti Slovenci koji su „napravili i razvalili“ bišćanski „Vitales“. Ovdje je bez posla ostalo 150 radnika koji su za strano tržište proizvodili pelet.

Vrijednost imovine

Fabrike u Ripču kod Bihaća i Novoj Biloj kod Travnika otvorila je slovenska državna firma „Istrabenz Gorenje - Energetski sistemi“ (IGES) iz Nove Gorice uzimanjem kredita od Hypo Alpe Group BiH u visini od 10,5 milijuna eura. Krediti nikada nisu vraćeni.
Bišćanin Ibrahim Hadžić važan je segment priče o ripačkom „Vitalesu“, a u ispovijesti za „Dnevni avaz“ tvrdi da je iza cijelog projekta stajalo pranje novca!
Hadžić je bio 50-postotni vlasnik ove firme. Do 2007., kada je startao „Vitales“, bavio se pilanarstvom, izvozio palete cijepanih drva u Austriju, Njemačku i Sloveniju pa je tako 2004. upoznao direktora IGES-a Roberta Goloba.

- Dogovorili smo se da u Ripču, gdje sam imao malu halu i 10 dunuma zemlje, napravimo zajednički tvornicu briketa. IGES, čiji je vlasnik država Slovenija, uložio je 250.000 eura, dok je vrijednost moje imovine sudski procijenjena na 375.000 eura. Za direktora tvornice u izgradnji Robert Golob postavio je Boruta del Fabbra. To je period kada se uzimaju milijunski krediti od Hypo banke, ne znam točno koliko, ali, prema mojim saznanjima, oko pet milijuna eura. Iako sam bio vlasnik pola fabrike, Golob i Del Fabro su me isključili iz svih financijskih radnji. Uviđao sam i slutio da se nešto mućka, odnosno da se pere novac - otkriva Hadžić.
Pojašnjava da su se tada pojavljivale fakture s ogromnim iznosima za navodnu obuku kadrova, neka postrojenja su mijenjana zbog navodnih grešaka itd. Tvrdi da su strojevi kupovani u Italiji, pripremana je proizvodnja, ali da je u tom periodu oprano najviše para, što bi trebale istražiti institucije države.
- Bez moga znanja uzeli su kredit, sumnjam da je bio fiktivni, od IGES-a i zadužili „Vitales“ za još 1,7 milijuna KM. „Vitales“ u Ripču počeo je raditi 2008. i tada Borut del Fabbro odlazi nakon što je „završio posao“, a za direktora postavljaju Šerifa Koseticu, diplomiranog inžinjera strojarstva, koji se nije puno pitao. Zaposleno je 50 ljudi, tržište za briket bilo je osigurano. No, tada otkrivam novu prijevaru - Robert Golob ne dopušta direktnu prodaju kupcu, nego „Vitales“ prvo prodaje briket IGES-u - priča Hadžić.
Prema njegovim riječima, dnevna proizvodnja iznosila je oko 70, a mjesečna 2.000 tona.
- Oni su kupovali tonu briketa proizvedenu u Ripču za 80 eura, a prodavali je za 120 eura. Usprotivio sam se, jer je pravljen gubitak „Vitalesu“ i naši odnosi su potpuno zahladnjeli. Tražili su priliku da me istisnu iz firme koju su ciljano vodili u propast. Proizvodnja je obustavljena 2009., radnicima su isplaćene plaće, smijenili su Bišćanina Koseticu i doveli Slovenca. Od mene su tražili da uložim novih 200.000 do 300.000 eura kako bi tvornica, navodno, „krenula“. Nisam imao taj novac, a i da jesam, ne bih ga uložio, jer su oni sve vrijeme izvlačili novac - tvrdi Hadžić.

Dug i pilanama

Potom je dobio prijedlog da oni otkupe njegov dio vlasništva u „Vitalesu“ i Hadžić je pristao. Ovaj dogovor je potvrđen, kako kaže, na Skupštini poduzeća, a IGES je Hadžiću trebao isplatiti 450.000 eura.
- Robert Golob je napravio ugovor u kome mi nudi isplatu 200.000 eura, a ostatak od 250.000 da mi isplati kroz poslovno-tehničku suradnju s mojom pilanom „Unales“. Ne sluteći mućku, potpisao sam ovaj ugovor, Slovenci su mi isplatili 200.000 eura plus 50.000 kroz poslovno-tehničku suradnju s „Unalesom“. Potom su prestali plaćati i danas mi duguju 175.000 eura i izbjegavaju bilo kakav kontakt sa mnom. Nekadašnji „Vitales“ u Ripču je u stečaju i lukavi Slovenci sada hoće da taj dug prema meni, po svemu sudeći, prebace na „Vitales“ - kaže Hadžić i dodaje da će morati tužiti Slovence zbog duga.

„Vitales“ je prošle godine prestao raditi, a u toj 2011. promijenjena su čak četiri direktora. Nijedna rata Hypo Alpe Group BiH nije isplaćena, a sve je izgrađeno uz pomoć hipotekarnog kredita. IGES nije dao nikakva jamstva na kredit, tako da je Hypo banka sada vlasnik ove imovine.
- „Vitales“ je, također, ostao dužan pilanama u BiH novac za repromaterijal, i to otprilike 70.000 do 80.000 KM po pilani. Dužni su pilanama u Drvaru i Kostajnici, pilani „Mrgo“ u Bosanskom Petrovcu, mom „Unalesu“ - navodi Hadžić.

Kaže da se na ovu ispovijest odlučio ne samo zbog svog duga nego više zbog činjenice
da ovakvi mešetari iz uređene slovenske države dolaze u BiH na sumnjive načine, „pokupe kajmak, uništavaju bh. privredu, a našim građanima bude lažne nade o sigurnom poslu i zaradama“.

■ Druga strana: Hadžić je dobio 795.492 KM

Na naša pitanja upućena Robertu Golobu kako bismo čuli i drugu stranu ove priče, odgovorili su Fatima Kartal, direktorica „Vitalesa“ Bihać u stečaju, i prokurist Silvan Križman. Potvrdili su da je Hadžić bio 50-postotni vlasnik i savjetnik u „Vitalesu“, ali da je 2009., kada je došlo do krize, Hadžić odbio pristupiti dokapitalizaciji firme, pa je njegov dio, odlukom Skupštine poduzeća, otkupljen za 391.000 KM, te je sklopljen ugovor o petogodišnjoj suradnji sa Hadžićevom firmom „Unales“, vrijedan 488.750 KM.
Dokapitalizaciju od 977.500 KM izvršio je „Istrabenz Gorenje“. Kartal ističe da je „Istrabenz Gorenje“ od 2008. do 2011. godine „Vitalesu“ dao 4,2 milijuna KM kredita te pomagao financijski i na druge načine u ukupnom iznosu od 1,6 milijuna KM. Tvornica „Vitales“ prestala je raditi zbog loših poslovnih minusa u 2009. i 2010. od ukupno 4,3 milijuna KM.
- Samo u 2010. „Vitales“ Bihać je uplatio Hypo Alpe-Adria banci po osnovu lizinga 315.725 KM, a banci Hypo Alpe-Adria vratio 522.182 KM kredita. U 2009. smo po osnovu lizinga platili 1,2 milijuna KM - obrazložili su Kartal i Križman, navodeći da je Ibrahim Hadžić po raznim osnovama od 2008. do 2011. dobio 795.492 KM.

■ Požar u krugu firme

O svojoj nekadašnjoj firmi ne želi govoriti ni prvi direktor „Vitalesa“ u Novoj Biloj Aleksander Krofl, iako je dobio otkaz. Kako saznajemo, ne želi da bilo kakvom izjavom dođe u sukob s Golobom. Interesantno, ni Šerif Kosetica, bivši direktor ripačkog „Vitalesa“, nema nije voljan da priča o svojoj nekadašnjoj firmi u kojoj je dobio otkaz. Plasirane priče o reketu i drugim pritiscima na menadžment nije nitko potvrdio ni negirao. Dva mjeseca ranije, polovinom rujna, u krugu firme „Vitales“ u Novoj Biloj izbio je požar u kome je izgorjelo teretno motorno vozilo „volvo“, stroj za sječu drva te veća količina piljevine. Požar je izbio sat nakon ponoći i lokaliziran je nakon pet sati.

■ U Novoj Biloj 150 radnika ostalo bez posla

Nakon četiri godine rada u proizvodnji peleta ili biomase slovenska tvornica „Vitales“ u Novoj Biloj prestala je s radom u studenom prošle godine, dok je 150 radnika ostalo bez posla. Kada je 2007. trebala počet s radom ova tvornica, najavljivana je euforično.
- Biomasu će proizvoditi od drvnog otpada i piljevine, a moći će se koristiti kao gorivo za zagrijavanje stanova i ostalih objekata - izjavljivao je tada Aleksander Krofl, direktor „Vitalesa“.
Četiri godine kasnije radnicima su podijeljene radne knjižice, isplaćene plaće i ostale prinadležnosti, a posljednji direktor Matijaž Kompare ostao je nedostupan medijima.
Zašto je odjednom stala slovenska tvrtka „Vitales“ u Novoj Bili, iako je imala tržište, dnevno proizvodila 30 tona peleta i sve prodavala u Italiji, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, nema tko odgovoriti.

| Dnevni avaz | HB.org |