RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Gotovina nije mogao disciplinirati svakog pojedinačnog vojnika

Napisano 31.08.2010. 13:10

AUDIO sa suđenja slušajte OVDJE.

 

Luka Mišetić, odvjetnik generala Gotovine, naveo je kako tužiteljstvo nije dobro objasnilo svoje optužbe. Pozvao se na riječi tužiteljstva u kojima iznose kako su pripadnici hrvatskog vrha bili u poziciji da se pljačke spriječe, ali su ih dopuštali, tvrdi tužiteljstvo.

Mišetić je naveo da je Glavni tajnik pohvalio Hrvatsku da je učinila sve da zaštiti Srbe u krajini, a tužiteljstvo danas tvrdi da je Gotovina izdavao naređenja o zaštiti civila, ali bez stvarne namjere, no za to nema nikakvih dokazam, navodi obrana generala.

'Interni razgovori pokazuju da je hrvatsko rukovodstvo bilo zabrinuto, što dokazuju komentari premijera Valentića., koji je rekao: 'Mora se voditi posebna briga o srpskom stanovništvu'.
U skladu s Tuđmanovom politikom nužno je bilo odmah spriječiti spaljivanje i oduzimanje imovine, te nedolično ponašanje prema ratnim zarobljenicima. To je bila politika hrvatske vlade koja se provodila', navodi Mišetić te dodaje kako general Gotovina traži da se prihvati ovo tumačenje dokaza.

Tužiteljstvo je u optužnicu dodalo novi navod u udruženom zločinačkom pothvatu. Htio je da Čermak bude glavni kod primanja pritužbi. Tužiteljstvo je razvilo i teoriju prema kojoj međunarosni predstavnici nisu išli nakon Oluje raspravljati s generalom Gotovinom, jer su smatrali da je učinio nešto loše, a odvjetnik Mišetić tu je teoriju nazvao teorijom zavjere.

'Američki general Jones je posvjedočio da je general Gotovina poduzeo sve razumne i potrebne mjere prije, tijekom i nakon Oluje i da on sam to ne bi drugačije učinio. General Gotovina je bio obaviješten, ali nije poduzeo potrebne mjere, to bi bio jedini pravi argument tužiteljstva, koji bi se mogao uzeti u obzir, ali on nije valjan. Tužiteljstvo smatra da je Gotovina, koji je bio na čelu zapovjednog lanca, trebao poduzeti sve potrebne mjere. U odnosu na Grohovo, general Jones je posvjedočio kako je general Gotovina poduzeo sve potrebne mjere. Hrvatsko je vodstvo znalo da su vojska republike Srpske i Mladić odlučili napasti područje Grahova, a Gotovina se morao obraniti. Gotovina nije namjeravao prikriti zločine u Grohovu. Tom je prilikom HV granatirano šire područje' navodi Mišetić u svom odgovoru tužiteljstvu. 

Mišetić također navodi kako nije bilo nikakve namjere da se Šuškove naredbe o spriječavanju pljačke, nekontroliranog ponašanja i paleža ne posluša. Navodi također kako je i sam Gotovina prije Oluje dao jasne naredbe kako takva kriminalna djela trebaju eliminirati tijekom borbenih aktivnosti. Gotovina je zatražio da se zaštite veliki gradovi.

Mišetić tvrdi da postoje brojni dokazi po kojima se vidi da je Gotovina zabranio kretanje vojnicima bez znanja njihovih nadređenih, ali nije mogao disciplinirati svakog pojedinog vojnika. Također, na večernjim se sastancima svakodnevno, tvrdi Mišetić, raspravljalo o problemima u zapovjednom lancu, te da podređeni nisu mogli znati koju naredbu ignorirati, a koju slušati. Unatoč tome što tužiteljstvo misli da je Gotovina donosio višestruke zapovijedi kako bi poticao na zločine, vještak je potvrdio da bi se i on sam opredijelio za iste korake kao Gotovina.

Obrana se zapitala i zašto nakon 6. kolovoza nitko nije otišao do generala Gotovine i pitao ga što da radi dalje, te kako to da Laušić nijednom nije Gotovinu kontaktirao. Gotovinu nije kontaktirao ni general Červenko, koji mu je bio nadređen, da bi mu rekao da ne provodi stegu među vojnicima. Mišetić je zaključio da je Gotovina u datim okolnostima poduzeo sve potrebne mjere i da ga se treba osloboditi.

Argumente obrane je nastavio iznositi odvjetnik Greg Kehoe. On se osvrnuo na tvrdnje da je topništvo u Benkovcu, Obrovcu i Gračacu ranilo civile. Kehoe istiće kako dokazi pokazuju da je upotreba topništva u Oluji bila na razini upotrebe kakvu koriste zapadne zemlje, NATO ili američka vojska, ali i cijeli svijet. Također, kada se govori o napadu na Knin, zapitao se čega se svjedoci sjećaju i da li su ta sjećanja točna, te koliko je granata uopće palo i gdje su pale s obzirom na vojne ciljeve.

Rekao je i da u izvještaju promatrača UN-a nije bilo dokaza da je napadnuto civilno stanovništvo. Tužiteljstvo je iznijelo samo analizu kratera rakete, koja je očigledno raketa vojske Republike Srpske. Tvrdi i da tužiteljstvo ne razumije dobro tadašnji lanac zapovijedanja u HV-u, te da je u obzir potrebno uzeti, ne samo taktičke, nego i strateške mjere.

Do smrti civila je došlo, ali ne može se tvrditi da su oni poginuli tijekom napada višestrukim bacačima raketa ili artiljerijske paljbe, tvrdi obrana. Jedan civil je poginuo, prema dokazima, u artiljerijskom napadu HV-a, ali ni tu tužiteljstvo ne iznosi točne okolnosti.

Psihološke operacije, odnosno nezakonito bacanje letaka, koje je Gotovina navodno naredio, nije uzrok odlaska civila s tog područja, već su srpski civili otišli jer nisu htjeli biti pod hrvatskom vlašću, rekao je Kehoe. Marija Večerina, svjedokinja, je potvrdila da je otišla zato jer joj je sin rekao da je Knin pao, a ne zbog letaka.

Gotovina je u to vrijeme razgovarao s europskim promatračima, koji su zaključili kako je Gotovinina politika kako svakog tko počini zločin, bio on civil ili vojnik, treba krivično kazniti. Pošto su postrojbe vojnika bile na tom području, to ne znači da su oni i počinili zločine, kaže Kehoe. Pitanje koje su to postavlja je koliko se civila vratilo prije 15. kolovoza i da li je vojna ili civilna policija bila tamo i pridonijela zločinima. Uniformama su pristup mogli imati i civili, pa ne mora biti da se radilo o postrojbama, kojima je zapovijedao Gotovina.

Dokazi pobijaju tvrdnje tužiteljstva da je vojna policija ograničila kretanje i povratak civila, jer nije bilo moguće zatvoriti to područje preko kontrolnih punktova, koje je bilo lako zaobići. A ne postoje ni dokazi da je organizirana civilna paravojska djelovala s vojnicima, te da je bilo zataškavanja događaja. Razloga za zabranu kretanja je bilo puno, a jedan je i da se nitko ne kreće za vrijeme napada. Između zabrane kretanja i zločina nema korelacije, tvrdi Kehoe.
Za ubojstva iz optužnice, uopće nije potvrđeno da su ubojstva, a tužiteljstvo zanemaruje i sve što ide u korist optuženih, dodao je.

'Ratno je pravo na rubu međunarodnog prava, rekao je jedan plemić, kako bi se humaniziralo nešto je dehumanizirano per se. No, rat je ipak grozan, a važna je i ravnoteža između humanosti i vojnih radnji. Kodeks ponašanja vojnika ne zanemaruje strahote rata. Da bi sudsko vijeće zaključilo je li Gotovina kriv ili nije, treba zaključiti da li je djelovao razumno s obzirom na stvarnost rata. Srž argumentacije tužiteljstva je da je postojao zločinački pothvat kako bi se raselilo srpsko stanovništvo i to putem napada. Teorija tužiteljstva je u srži promašena, jer ne postoje dokazi za te masovne zločine, protupravno garantiranje, kao ni fotografije razorenog Knina. Russo je više puta govorio o satima panike i nesigurnosti civila, no to je normalno u ratu. Da li bi zapovjednici u Afganistanu trebali prestati upotrebljavati topništvo, jer to tvrdi tužiteljstvo da se trebalo dogoditi u ovom slučaju. Svaki vojni zapovjednik uz svijetu bi trebao biti kriv, ako će general Gotovina biti proglašen krivim' rekao je Gotovinin odvjetnički tim.

Države imaju pravo prognati neprijateljske strane državljanine za vrijeme sukoba, stoji u humanitarnom pravu, pa je to pravo imala i Hrvatska, rečeno je. Hrvatska je donijela 1300 kazni za počinjene zločine, pa se ne može zaključiti da je Hrvatska takve organizirane zločine nakon Oluje htjela počiniti. To bi bilo đavolje djelo. Preko 1000 vojnika i dvije bojišnice bile su pod Gotovininim nadzorom. Okolnosti rata u cjelini pokazuju da Gotovina, suočen s onim što se dogodilo u Srebrenici, učinio je sve što je bilo razumno. Gotovini svijet duguje zahvalnost što se sukobio s onima koji su počinili nečuvene zločine. Pravda zahtjeva da se donese oslobađajuća presuda po svim točkama, zaključak je Gotovinine obrane.

Čermakova obrana

'Hrvatski svjedoci, koji nisu dobili izjave na engleskom, morali su odgovarati za ono što su rekli, pa je došlo do indikativnih trenutaka. General Čermak je, prema tvrdnjama tužiteljstva, zapovijedao svim trupama u Kninu i oko njega, u cijelom sektoru jugu, kao i divizijama u Kninu. Vatrom nećemo odgovarati vatrom, ali general Laušić je prije svjedočenja dobio i dokazni predmet, koji se donosi na zborna mjesta, a kasnije ga nije spomenuo u izjavi', rekao je Steven Key, odvjetnik generala Ivana Čermaka. Sudski vještak tužiteljstva taj je dokument također samo jednom spomenuo, što znači da tužitelj želi steći prednost u vezi tog važnog dokumenta, dodao je. Postoji još takvih indikativnih trenutaka. Kada je obrana zvala svjedoke, suštinu njihovog svjedočenja nitko nije dovodio u pitanje, jer su oni govorili samo istinu.
General Čermak je u Kninu dopustio zločine, tvrdi tužiteljstvo, no on ih je javno, ali i privatno osuđivao, rekao je Key. Tri generala su trebala završiti u Haagu, a bez razloga na popisu se našlo i ime generala Čermaka i to bez razloga, dodaje.
 


Nema komentara

Anketa

Ustavi