Nikad nisam u Hrvatskoj, Sloveniji ili BiH vidio ovakav igrokaz, kao kod Vučića.

Sastane se vlada pred kamerama, i onda tobože pred narodom donose odluke uživo.

Jasno, sve odluke su već interno raspravljene i donesene, ali malo me nasmijava ovaj igrokaz, gdje se kao narodu sve transparentno pokazuje, čak se hini i neizvjesnost odluka, Vučić kao nešto pita nekog ministra, on mu odgovara, Vučić kaže to je dobro, možemo li ovako, možemo li onako, ministar kaže ne može, nekad kaže može, itd.

Igrokaz gdje Vučić pokazuje kako upravlja, kako su mu pitanja ministrima dobra, kako zna brojčane podatke napamet, kako oprezno odlučuje, kako je otvoren i iskren prema narodu, narod gleda uživo i osjeća da skoro suodlučuje u odlukama, uživo se drama odvija na TV, evo stiže i poziv Amerikanaca... šta kažu, sve što Vučić radi gledatelju ima smisla...... iako se radi o igrokazu.

Prave odluke se ne donose na taj način, nego se danima intenzivno raspravljaju, uzima se vremena da se čitaju materijali, razmjenjuju se emailovi i poruke, gledaju se svi aspekti, mijenja se tekst odluka 10ak puta, ubacuje se, izbacuje, savjetnici međusobno raspravljaju, zovu se eksperti, skupljaju se dobri prijedlozi, za svaki se prijedlog mora dobiti odobrenje od šefa, na kraju se piše tehnički dio i draft i mijenja se 10 puta itd.

Kakav narod takva vlast

Vučić čita i izborne rezultate, stranka po stranka s brojem osvojenih glasova.
I to naravno traje, ne minute.

Kod njega je sve igrokaz i teatralnost. To je sastavni dio politike, ali u njega je poprimilo ekstremne oblike.

Najkomičniji aspekt svega toga je on sam, jer nema ni trunku karizme da iznese ono što namjerava.

Ne pada mi na pamet u svjetskoj povijesti smotaniji lik koji je želio graditi kult ličnosti pod svaku cijenu. Bilo ih je puno poput njega (sposobnih da zadržavaju vlast, ali osobno neprivlačnih), ali su onda takvi redovito išli na tajanstvenost i legendu, a ne na eksponiranje 24/7. Ovo kod njega je neka psihijatrijska šifra.