Fadil Hadzic (1922 Bileca) je od Dosadne komedije (1952) do danas napisao pedesetak komedija, satira i vodvilja, igranih na nasim pozornicama, koje su samo manjim dijelom tiskane, pa je zacijelo najplodniji i najizvodeniji hrvatski pisac XX. stoljeca. Varirao je razlicite komediografske modele, od klasicne komedije do farse i scenskog monologa, zabadao u bolna mjesta socijalisticke drustvene stvarnosti, iznenadjujuci neocekivanim dijalozima i smjelim dosjetkama. Istakao se i kao humorist: svoja "Citanja iz dlana" uglednika onoga doba tiskao je u knjizi Hrvatski Olimp (1970), a humoristicke feljtone skupio je pod naslovom Ljudi i majmuni (1975). Hadziceva djela su svojevrsna drustvena kronika gotovo polustoljetnog razdoblja hrvatskog zivota, revija humora i duhovitih senzacija, viceva i dosjetki, aforizama i kalambura, koji nisu uvijek knjizevnost, ali jesu ziva knjizevna publicistika.