U cijeloj ovoj rasclambi, na kraju, valja artikulirati jedno upozorenje koje prirodno izvire iz predvidljivog scenarija daljnjega razvoja stvari, a o kojemu ukupna hrvatska nacionalna politika mora povesti dostatno racuna. Naime, povijesni procesi posljednjih 120 godina vode ka gotovo neizbjeznom zakljucku da je BiH, kao samostalna kompozitna politicka tvorba triju naroda sa svim inherentnim tenzijama naprosto, uza svu volju, ipak nemoguca. Slijedom toga svi politicki procesi koji se danas odigravaju pred nasim ocima jasno vode ka raspadu i podijeli BiH, cemu je temelj udaren vec stavljanjem potpisa na mirovni dogovor u Daytonu (ciparski obrazac).

U tome kontekstu instaliranje samo dvaju "entiteta" u granicama BiH, ili jos preciznije instaliranje Federacije BiH kao hrvatsko-muslimanske zajednice, dugorocno bi se moglo pokazati "kukavicjim jajetom" hrvatske nacionalne politike. Rijec je o tomu da je stvaranjem politickoga okvira Federacije po prvi puta definirana politicka tvorba u kojoj muslimansko pucanstvo tvori demografsku apsolutnu vecinu s trendom rasta, a Hrvati demografsku manjinu s trendom pada. Uz primjenu “demokratskih procedura", na cemu uporno inzistiraju medunarodni cimbenici, te “demografske cinjenice" nije tesko preobraziti u “politicke cinjenice". To, pak, znaci da Federacija kao politicka tvroba realno i vrlo lako u kratkom roku moze postati muslimanskom nacionalnom drzavom. Uz uporno djelovanje hrvatske diplomacije na promicanju stvarne slike prilika, jedina preostala politicka brana takvu razvoju jest isto tako upomo inzistiranje na zastiti kolektivnih prava s jedne, te sto obuhvatnijoj decentralizaciji drzavnih funkcija na razinu velezupa i opcina s druge strane. Krenu li politicki procesi u Federaciji drukcijim pravcem, i Hrvati i Republika Hrvatska bi se vrlo brzo mogli naci u vrlo nezgodnim situacijama!