• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (162216)
• Povratničke tegobe Hrvata (161100)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (93331)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (88632)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Proširuje se odgovornost za zločine nad Hrvatima Bugojna

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9570
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Povijest » Pougarski etno muzej

Pougarski etno muzej

Pougarski etno muzej

Neophodno je podržati započeti projekt izvorne pougarske kuće i sve sakupljene eksponate postaviti u etno muzej

Piše: Bare Pršlja

Koliko Pougarci vole svoj rodni kraj, tradiciju, naše starine i običaje najbolje svjedoči Mile Malić. Čovjek koji je svoju rodnu kuću pretvorio u prvi etno muzej Pougarja. Ovaj muzej iako u samom začetku stvaranja i prikupljanja pougarskih starina i pokušaju oživljavanja nekadašnjeg načina života i rada Pougaraca, ima zavidan broj skupljenih eksponata tog vremena. Mile je pougarske eksponate brižljivo sakupljao poslije rata, obišao je svako selo, kuću i prikupio vrijedne eksponate koji svjedoče o načinu i običajima života naših predaka u Pougarju. Kaže da ljubav prema rodnoj grudi i našoj tradiciji nosi iz ranog djetinjstva, kada je kao i većina naših ljudi morao napustiti rodni kraj i s 14 godina otići u svijet tada trbuhom za kruhom. Odrastao je u mnogobrojnoj i tradicionalnoj pougarskoj obitelji. Svoje najljepše dane i djetinjstvo proveo je u rodnom kraju i staroj drvenoj kući, gdje su u jednoj sobi zajedno spavali svi ukućani, a u drugoj se oko ognjišta uvečer okupljali.

U svom životu i težačkom radu svakodnevno se koristio velikim dijelom predmeta koje je skupio i izložio u dvije sobe rodne kuće. Upravo iz ljubavi prema rodnoj grudi, kao i da se sve to ne prepusti zaboravu, te da upozna naše mlade generacije Pougaraca, kako trebaju da čuvaju i oživljavaju sjećanja na naše starine i običaje nastade prvi pougarski etno muzej obitelji Malić u Dobretićima.

Pougarske starine na jednom mjestu

Sakupljeni eksponati u muzeju bili su nedavno u svakodnevnoj upotrebi stanovništva pougarskog kraja. Neki sve do prije nesretnog rata, drugi skoro 50 ili 100 god, ali i pojedini prije više od 500. god, tako da se u više detalja nije ništa stoljećima mijenjalo. Sir se oduvijek stavljao u drvene kace, kojih više nema. Fučije i burad služila su za vodu, a najpoznatiji pougarski kačar svakako je bio pokojni Nikola Kokalović majstor iz Meline. Što i nije tako star zanat ali je kod nas potpuno izumro, jer danas mladi nemaju priliku vidjeti, kako se to nekad radilo u Pougarju i živjelo od svoga rada.

U dvije sobice postavljeni su izlošci starih zanata, eksponata i predmeta tadašnjeg gospodarstva, prijevoznih sredstava (drvenih kola), stambene kulture. Sve ono što se nalazilo oko ognjišta, rekao bih središta zbivanja tog vremena. Tu se sve radilo, od pripreme jela, pića, vjerskog života, molitve, sjela i prela kao najveće razonode. Na ognjištu se nalazi sač, sadžak, ibrik. Iznad ognjišta su verige s lancima, kotlovi, vaga i rudarska lampa karabituša. Tu je sofra, čanak, kaš'ke-žlice sklopice, naćve za kruh, lopar, sito i drugo posuđe, razne kačice, bukare, stap, burila, fučije za vodu, pratljače, alati za gradnju kuće, žage, tesle (posebne sjekire), svrdla, oblići. Sve ono što je vezano uz stočarstvo i seoski život, drvena kola na kojima i stoji sam muzej, saonice, komut, orma, vagir, samar, naprave za oranje, ralo, plug, zubača, motike, vodir, klepac i babica, belegije, kosa kovanica, itd.

Soba za spavanje

U sobi za spavanje postavljena je tekstilna radinost, proces proizvodnje i stan za tkanje, sa svim nastavcima, vratilo, niti, čunak, podlošci, vitlac za pređu vune, rašak, stupa za nabijanje lana i kudilje, čekrk, mosur, prele i vretena, sve vrste proizvoda od lana (kojeg Mile planira posijati), kudulje (konoplje), vune i pamuka. Tu je postavljena postelja, slamarica koja se po podu prostirala i tako na njoj ‛rajetno‛ spavalo, kao i razne pokrivke otkane ponjave, ćebad i prekrivači itd. Pored slamarice se nalazi bešika, povoj i suknene pelene, dječji stalak i okretaljka.

Na srgu ( zidnoj vješalici) smještena je tradicionalna pougarska narodna nošnja, pamučne košulje, vuneni ljetci, gaće, krpe, pleteni čarapi i kratkići, muške čakšire i šarvale, prsluci i džoka. Tako na jednom mjestu se nalazi kompletan proces tkanja, pletenja i proizvodnje odjeće i obuće .
U drugom ćošku smješten je sanduk-kovčeg s odjećom, koja je na daleko bila poznata i prepoznatljiva s tkanim i navezenim skutevima s puno šara, križića s posebno nakeranim rukavima. U trećem je sve pleteno i tkano od vune bisage za sijanje žita, torbe misarske, čobanske, čarape itd. Na sredini sobe po običaju se nalazi zidana peć (furina) da dobro zagrije kuću i okupi djecu.

Još uvijek zatvorenog tipa

Ovaj muzej na žalost još uvijek nije pripremljen i otvoren za širu javnost, niti može primiti organizirane posjete turista. Ni većina Pougarca, koji redovno posjećuju svoj rodni kraj još uopće ne znaju za ovako skupljene eksponate na jednom mjestu, već samo pojedinci znatiželjnici zahvaljujući entuzijastu Mili Maliću koji je sve ovo, kao dobru ideju dugo nosio u svom srcu. Marljivo je zatim tražio i skupljao dragocjene predmete u svom stanu u Ljubljani, a potom kada je stan ubrzo postao pretijesan, rodila se prava ideja, da on pougarske eksponate ne nosi u Sloveniju, već da ih vrati tamo gdje im je oduvijek i bilo mjesto i kamo pripadaju.

U Pougarju već prevladava mišljenje, da je on na ovaj, sebi svojstven način, uradio puno, uspio je prikupiti dio pougarske baštine koja neće moći pasti više u zaborav ili biti izgubljena. Ovako prikupljene eksponate treba što prije zaštititi od daljnjeg propadanja i učiniti ih dostupnim svima. Ovo su bili zadnji momenti da se sve ovo zabilježi, jer nije bilo nimalo lako ovo sve izložiti na jedno mjesto.

Ako naša općina želi Pougarju vratiti nekadašnji stari sjaj i oteti ga od vremena zaborava, te sačuvati ove prave vrijednosti u kojim se stoljećima u Pougarju odvijao život, a koje kao takve još uvijek svjedoče o izvornom životu i tradicionalnom bogatstvu stanovnika našeg kraja, krajnje je vrijeme da podrže ili prošire ideju i osnuju pravi muzej. Na taj način bi sačuvali stvaralaštvo i pokazalo današnjim mladim naraštajima, kako se, od čega i na koji sve način, ne tako davno živjelo u Pougarju.

Još uvijek postoje ljudi, kao što je Ivan Davidović iz Straže kod Novog Mesta koji daleko od rodnog zavičaja izrađuju pougarske eksponate i pune vitrine naših ljudi. Danas ljudi sve više uslijed agresije civilizacije, traže prostor i mjesto gdje će moći odmoriti tijelo i okrijepiti dušu, a naše Pougarje kao etno prostor stvoreni je raj na zemlji, s netaknutim prirodnim ljepotama.

Zbog svega toga neophodno je podržati ovaj započeti projekt izvorne pougarske kuće i sve sakupljene eksponate postaviti na jedan stručan način u muzeju, kako bi od zaborava sačuvali svoju prošlost okrenuti u našu budućnost.

| pougarje.de | HB.org |