RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

I Hrvatsko vijeće obrane je obranilo Bosnu i Hercegovinu

Napisano 22.04.2012. 13:21
HVO

Piše: Ante Nazor

U Mostaru je 12. travnja 2012., u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba, Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Mostaru i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, održan okrugli stol „Dvadeset godina od međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine i osnivanja Hrvatskog vijeća obrane, 1992.-2012."

U prvom dijelu govorili su znanstvenici iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba, Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i Sveučilišta u Mostaru: Ivica Lučić - „Okolnosti i razlozi osnivanja Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske zajednice Herceg Bosna", Davor Marijan - „Organizacija i svojstva oružanih snaga Herceg Bosne", Domagoj Knežević - „Politika HDZ-a u BiH od 8. listopada 1991. do priznanja BiH", Goran Mladineo - „Hrvati u planovima i prijedlozima za teritorijalni preustroj BiH (1991.-1995.), Ivica Miškulin - „Intervencija Ujedinjenih naroda u BiH 1991.-1995.: oblici, tijek i učinkovitost", Ante Nazor - „Proces stvaranja jedinstvene države Srba iz Hrvatske i BiH", Jakša Raguž - „Prva hercegovačka brigada HVO Knez Domagoj - osnutak i prva borbena djelovanja", Jure Krišto - „Uloga Katoličke crkve u ratu u BiH" i Miroslav Palameta - „Sveučilište u Mostaru tijekom rata u BiH", te Ivan Bagarić - o djelovanju i ulozi ratnog saniteta HVO-a tijekom rata u BiH. Kao najvažniji zaključak spomenutih izlaganja izdvojio bih rečenicu da međunarodnog priznanja BiH ne bi bilo bez Hrvata niti bi se BiH obranila da nije bilo HVO-a!

U drugom, popodnevnom djelu bila su izlaganja sudionika događaja iz 1992. (zapovjednika obrane općine Mostar Petra Zelenike, ministra gospodarstva HZ HB Vlade Šoljića, Željka Raguža iz Stoca, Ivana Anđelića iz Konjica, te voditelja Instituta za društvena istraživanja u Mostaru Marka Tokića). Podaci i zapažanja iz njihovih izlaganja u najvećem dijelu suprotni su podacima i zapažanjima koje o događajima o ratu u BiH, posebice u Mostaru, čitamo i slušamo u dijelu medija u Hrvatskoj, u kolumnama uvijek istih „novinara", pa čak i u nekim knjigama koje se bave spomenutom problematikom i pretendiraju biti „stručne".

S posebnim zanimanjem čitao sam dokument koji je pokazao Petar Zelenika, ratni „zapovjednik Općinskog stožera HVO Mostar" (zapravo zapovjednik obrane općine Mostar u razdoblju početka otvorene srpske agresije na taj grad). Riječ je o „Odluci" koju je 29. travnja 1992. donio Krizni štab općine Mostar, polazeći „od činjenice":

- „da se općina Mostar nalazi u stanju djelimične okupacije od strane jedinica takozvane Jugoslavenske narodne armije i paravojnih formacija koje u sadejstvu sa njom vrše oružana dejstva po civilnim objektima, istovremeno pljačkajući privredne subjekte i porodične kuće i odvodeći u zarobljeništvo stanovnike ove općine";

- „da takozvana JNA i druge paravojne formacije koje dejstvuju skupa s njom ne priznaju legitimne i legalne organe vlasti Republike Bosne i Hercegovine niti općine Mostar".

Spomenuta „Odluka" imala je 9 točaka:

„I) Takozvana JNA i druge paravojne formacije koje djeluju skupa s njom proglašavaju se kao neprijateljske i okupatorske formacije na području općine Mostar.

II) Zaštita i odbrana grada Mostara od formacija iz člana I. povjerava se Hrvatskom vijeću obrane - Općinskom stožeru Mostar, te pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, centar Mostar.

III) Hrvatsko vijeće obrane čine pripadnici muslimanskog i hrvatskog naroda te pripadnici drugih naroda i narodnosti koji priznaju legalne organe vlasti Republike Bosne i Hercegovine i kojima iskažu svoju lojalnost. Muslimani mogu formirati sopstvene oružane formacije koje se stavljaju pod jedinstvenu komandu HVO Općinski stožer Mostar.

IV) Nacionalni sastav komandnog kadra Hrvatskog vijeća obrane će odgovarati nacionalnom sastavu aktivnih vojnika. Kod formiranja novih obrambenih snaga komandni kadar će biti zastupljen na paritetnom principu. Ova odredba važi za snage koje se formiraju poslije 1. maja 1992. godine.

V) Zadatak HVO - Općinskog stožera Mostar je oslobađanje cjelokupnog prostora općine. (...)"

Spomenutu „Odluku", u kojoj se, uz ostalo, navodi i da „sva dokumenta za kretanje ljudi i roba izdaje HVO - Općinski stožer Mostar" (čl. VII.), potpisalo je devet članova Kriznog štaba općine Mostar: Milivoj Gagro, Ismet Hadžiosmanović, Zijad Denirović, Borislav Puljić, Josip Skutor, Mehmed Behmen, Ilija Filipović, Fikret Bajrić i Jole Musa.

Dakle, glavnu odgovornost u najtežim trenucima započinjanja srpske agresije na Mostar i BiH te najveći teret u sprječavanju srpskih snaga da okupiraju cijeli Mostar i pripremama za oslobađanje desne obale općine Mostar od „okupacije jedinica takozvane Jugoslavenske narodne armije i paravojnih formacija koje su bile u sadejstvu sa njom" podnio je HVO. Prema zapisu Petra Zelenike, u oslobodilačkoj operaciji započetoj „u zoru 11. lipnja 1992." („Lipanjske zore"), u kojoj su srpske snage protjerane s desne obale Neretve, u općini Mostar - „od Aleksin hana do Žitomislića - sudjelovalo je 4670 pripadnika HVO-a".

Ivan Anđelić je u svojem izlaganju upozorio na golemo arhivsko gradivo o ofanzivi „Neretva '93" koju je Armija BiH provodila protiv HVO-a, pri čemu je posebno izdvojio memoarsko gradivo Sefera Halilovića i Šefka Hodžića, a potom je govorio o uzroku i tijeku bošnjačko (muslimansko) - hrvatskog sukoba u Konjicu te o stradanju Hrvata na tom području. Između ostaloga, spomenuo je:

„Hrvati Konjica su krajem 1991. i početkom 1992. bili bolje informirani iz vlastitih izvora o mogućnosti rata i raspada Jugoslavije te su prišli pripremama vlastite obrane. Uz pomoć Republike Hrvatske formirane su dvije bojne pristojno opremljene i obučene nešto prije početka sukoba sa Srbima u Konjicu 1992. godine. Hrvati su odigrali ključnu ulogu u formiranju linija obrane od Srba, posebno zauzećem vojnog poduzeća Igman koje je proizvodilo pješačko streljivo (...). U zauzimanju vojnih tvornica streljiva koje su zapošljavale više od 3000 radnika postrojbe Druge bojne HVO-a odigrale su ključnu ulogu i tom prilikom, prema jednom izvješću iz tog doba, zaplijenjeno je više od 20 milijuna komada lakog streljiva kalibra od 7,62 do 12,7 mm. Sve ovo streljivo je po dogovoru međusobno podijeljeno na postrojbe HVO-a u Konjicu i Hercegovini i postrojbe Armije BiH (zaobilaznim putovima preko Bradine stiglo je i u Sarajevo i pridonijelo njegovoj obrani od srpskih napada). Već u lipnju 1992. godine izabrana je i imenovana civilna izvršna vlast HVO-a s predsjednikom i svim predstojnicima drugih odjela. Paralelno je funkcioniralo ratno predsjedništvo od isključivo bošnjačkih predstavnika.

U Konjicu je funkcionirala i zajednička bolnica, odvijao se kakav takav gospodarski život i osiguravala hrana i gorivo za sve subjekte i građane, a sve je dolazilo iz pravca Mostara, Hercegovine i Republike Hrvatske. (...) Povremeni incidenti nisu prekinuli suradnju između svih struktura HVO Konjic i vlasti koje su obnašali Bošnjaci i Ratno predsjedništvo. Kako je vrijeme odmicalo odnosi su se usložnjavali bez vidljivih razloga, no borbene linije prema srpskoj vojsci ipak su se držale. Malo tko od dužnosnika HVO-a u Konjicu i ostalog hrvatskog pučanstva je očekivao rat s Bošnjacima."

Gospodin Ivan Anđelić spomenuo je i izjavu predsjednika HZ HB Mate Bobana iz srpnja 1992. da je radi obrane od srpskih napada „prvi 400 pušaka na samom početku rata dodijelio Bošnjacima sela Bjelimići, koje se nalazi na sjeveru općine Stolac i uz granicu s Trnovom, općinom s većinskim srpskim pučanstvom". Naveo je i da se mogućnost izbijanja otvorenoga sukoba između HVO-a i Armije BiH osjetila u listopadu i studenom 1992. godine, no da je zbog toga, „da bi se preduhitrio otvoreni sukob", HVO općine Konjic inicirao sastanak s legalnim predstavnicima muslimanskog naroda, koji se održao 16. studenoga 1992. u restoranu „Radešine" na Radešinama. Sastanku su nazočila kompletna vodstva ratnog predsjedništva općine Konjic, HVO-a općine i predsjedništva SDA i HDZ-a općine Konjic. Na tom sastanku formirani su zaključci po kojima je uspostavljena jedinstvena izvršna vlast i dogovoreno izbjegavanje bilo kakvih incidentnih situacija. Dokument je potpisao legalno izabrani predsjednik SO Konjic dr. Rusmir Hadžihuseinović i legalno imenovani predsjednik HVO-a Konjic Ivan Azinović. Neke odredbe potpisanog Sporazuma su glasile:

- „Sva rješenja oko ustrojstva jedinstvene izvršne vlasti u Konjicu su privremena do konačnog uređenja Bosne i Hercegovine,

- Prihvata se koncept uspostave izvršne i upravne vlasti na paritetnoj osnovi, s tim da predstavnici i jednog i drugog naroda predlažu svog kandidata za čelnu funkciju."

Gospodin Anđelić naglasio je da je, nakon što je pročitan na Radio Konjicu, „ovaj dokument izazvao veoma veliko raspoloženje kod svih građana jer su očekivali da će napetosti između postrojbi HVO-a i Armije BiH prestati", no da su „i pored ovakvih napora, povremeni incidenti koji su se nastavili, često završavali ubojstvima pripadnika postrojbi HVO-a i civila".

Dana 20.03.1993. godine održan je u Jablanici sastanak svih predstavnika komandi postrojbi Armije BiH i MUP-a sa ovog područja: „brigade „Suad Alić", „brigade „Neretvica", brigade „Neretva", BVP „4. Korpusa", opštinskog štaba Jablanica, Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH - stanica javne bezbjednosti Hadžići, Jablanica i Konjic". U zapisniku s toga sastanka, koji je zaplijenjen neposredno nakon održavanja, navodi se da je „nakon analiziranja vojno - bezbjednosnog stanja na slobodnim teritorijama opština Hadžići, Jablanica, Konjic, utvrđeno da se u posljednje vrijeme, a naročito od početka nastavka pregovora u New Yorku, znatno pogoršava odnos između HVO-a i legalne državne vlasti Republike Bosne i Hercegovine i Armije BiH na navedenim prostorima". Za takvo pogoršanje međusobnih odnosa u zapisniku je prozvan HVO - „zato što uspostavlja paralelnu vlast". Stoga su, na temelju „odluke Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine o poništavanju svih propisa o uspostavljanju tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosna (sl. list BiH br. 16/92 od 18.09.1992.) i ukazane potrebe", jednoglasno donijeti slijedeći zaključci:

„Na slobodnim teritorijama opština Jablanica, Konjic i Hadžići izvršiti primjenu svih propisa koje donose legalne vlasti Republike Bosne i Hercegovine i ovih opština,

Za sporovođenje propisa iz tačke 1. obezbjediti postavljanje mješovitih punktova sa snagama policije MUP-a i Armije R BiH, koji će vršiti kontrolu prolaza preko ovih teritorija lica, vozila, roba i sve drugo što čini materijalno dobro (...),

Pojačati obrambenu liniju prema agresoru te obezbjediti punu kontrolu prostora na pravcu Jablanica - Kute - Here - Šćipe, te ove snage povezati sa snagama Armije susjednih opština (...),

Do 25.03.1993. demontirati punkt na Drecelju i ukloniti sve druge punktove na ovim prostorima koji nisu određeni ovim zaključcima (riječ je o punktovima koji su pripadali isključivo izvršnoj vlasti i vojnoj policiji i postrojbama HVO-a),

O ovim zaključcima obavijestiti:

- Ratno predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine,
- Predsjednika Predsjedništva BiH gospodina Aliju Izetbegovića u New Yorku,
- Glavni štab OS Republike Bosne i Hercegovine,
- Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine,
- Komandu 4. Korpusa Armije R BiH,
- Ratno predsjedništvo u opštinama Jablanica, Hadžići i Konjic. (...)"

Gospodin Anđelić je posebno naglasio točku 15. Zapisnika po kojoj je o zaključcima sa sastanka izviješten predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović u New Yorku, te dodao: „Dakle, zaključci su imali toliko obvezujuće elemente i proizvodili su, kao što ćemo poslije vidjeti, ogromne obveze i ciljeve bošnjačkog političkog i vojnog vrha. Mnogi koji su preživjeli ovo vrijeme u postrojbama HVO-a, logorima A BiH u Konjicu i obični građani, potvrdit će da se izvršila svaka točka spomenutog zapisnika i da je ona prijelomna razdjelnica odnosa između Hrvata i Bošnjaka Muslimana te da međusobni odnosi do dana današnjeg bitno nisu uznapredovali. (...) Nakon zaključaka u navedenom zapisniku počela je priprema za realizaciju velikog vojnog plana ABiH „Neretva 93". Već početkom travnja 1993. godine, direktivom predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, iznenada je smijenjen legalno izabrani predsjednik SO Konjic dr. Rusmir Hadžihuseinović i imenovan dr. Safet Ćibo. Dr. Hadžihuseinović će biti deportiran u muslimanski koncentracioni logor Tarčin te će protiv njega biti pokrenut kazneni postupak za veleizdaju, koji je kasnije obustavljen. Njegov temeljni politički grijeh prema mojoj procjeni je sporazum s HVO-om o uspostavi zajedničke vlasti i odustajanja od rješenja političkih pitanja u općini Konjic ratnom opcijom."

Uz to, gospodin Anđelić navodi da je dr. Safet Ćibo zaveo neviđenu torturu u Konjicu i Jablanici, naročito u logorima, a nakon što je u travnju 1993. došlo do otvorenog muslimansko-hrvatskog sukoba, hrvatske snage su potisnute: „2. bojna se iz Konjica povukla u čisto hrvatska sela Gornju Orahovicu, Zaslivlje, Zabrđe i Turiju i zadržala liniju fronte i dio teritorija općine Konjic do potpisa Washingtonskog sporazuma 1994. godine, a 1. bojna s desne strane Jablaničkog jezera se povukla na područje Hercegovine". I ovi podaci pokazuju da bošnjačko (muslimansko) - hrvatski sukobi u BiH nisu započeli u Mostaru ili Hercegovini, kako tvrde i neki „stručnjaci" u Hrvatskoj, nego da su se iz srednje Bosne preko Konjica proširili do Mostara.

Ivan Anđelić ističe da Hrvati iz općine Konjic, postrojbe HVO-a i priličan broj Bošnjaka nisu očekivali ovakve akcije postrojbi A BiH. Posebice ne formiranje konc-logora u Konjicu i na još 14 destinacija po prigradskim i seoskim naseljima, kroz koje je prošlo više od 1200 Hrvata, većinom civila i nešto zarobljenih vojnika postrojbi HVO-a (dakle, spomenuti logori formirani su prije logora Dretelj i Helidrom u kojima su bili zatočeni Bošnjaci iz Mostara). Na tom području bošnjačko (muslimanske) postrojbe počinile su jedan od najvećih zločina tijekom hrvatsko-muslimanskog rata: 16. travnja 1993., prema podacima koje je pročitao gospodin Anđelić, „u selu Trusina ubijeno je 15 civila Hrvata i 7 pripadnika postrojbi HVO-a koji su se prethodno predali". Dakle, istoga dana kad su pripadnici hrvatskih snaga počinili zločin u selu Ahmići. Dakako, počinitelji oba zločina zaslužuju oštru kaznu, a njihove žrtve potpuni pijetet, no zanimljivo je da za zločin u Trusini većina stanovnika Hrvatske nikad nije čula...
Na kraju izlaganja, gospodin Anđelić naveo je i sljedeće podatke:

- od nekadašnjih više od 4000 Hrvata koji su živjeli na desnoj obali Jablaničkog jezera sada ih poslije ovih zločina i poslijeratnog zločina nad obitelji Anđelić u Kostajnici živi između 350 - 500;
- u hrvatsko-muslimanskom ratu poginulo je 178 pripadnika HVO-a i 58 civila s područja općine Konjic; ukupno 236 Hrvata;
- suđenje za zločin u Trusini potvrđuje i vezu zapovjednog lanca postrojbe koja je izvršila ovaj monstruozni zločin sa samim vojnim i političkim vrhom bošnjačkog naroda i ABiH;
- prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Konjic živjelo je 11.354 (ili 26%) Hrvata; živjeli su u skoro svim naseljenim mjestima općine Konjic (od 141 naselja najveće je bio grad Konjic s 13.729 stanovnika);
- sada u općini Konjic živi oko 2000 Hrvata, mahom starije dobi, iako svi svećenici čine nadljudske napore da održe ove zajednice s nadom da će dočekati bolje dane koje može pružiti samo novi ustroj BiH u okviru Europske unije."

Između ostaloga, u popodnevnom izlaganju na skupu u Mostaru, spomenut je i podatak da su pripadnici bošnjačko-muslimanskih postrojbi 20. lipnja 1992., na putu kojim se s Makljena spušta prema Vakufu, ubili vojnika HVO-a Zvonka Krajinu. To je prvi vojnik HVO-a kojeg su ubili pripadnici bošnjačko-muslimanskih postrojbi; dakle, ubijen je u razdoblju prije početka bošnjačko (muslimansko) - hrvatskoga sukoba u BiH.

Ovdje navedeni podaci kap su u moru podataka koje treba znati prije donošenja konačnog zaključka (ako je takav uopće moguć) o bošnjačko (muslimansko) - hrvatskom sukobu u BiH, no i oni mogu pomoći da se barem malo promijeni „crno-bijela slika" o odgovornosti Hrvata i hrvatske politike za sukob s bošnjačko-muslimanskom stranom u BiH, kakva nam se nameće.

Dnevno.hr

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi