Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9565
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Domovinski Rat » Šerif krvavih ruku

Šerif krvavih ruku

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 10.03.2011. 16:54

Pravda na srbijanski način

Šerif krvavih ruku

Jedno novinarsko svjedočanstvo iz Vukovara 1991. i tri viđenja istih ljudi i događaja u službenoj verziji nadležnih srbijanskih vlasti, koje svojim cinizmom i bezobrazlukom u nevjericu i bijes tjeraju sav normalan svijet

Piše: Dragan Stanojlović, Dani

Sve vijesti o nevjerojatnom zaokretu u slučaju Tihomira Purde i iznenadnom oslobađanju ovog vukovarskog branitelja iz ekstradicijskog pritvora u zeničkom KPZ-u, gdje su ga nadležne vlasti BiH držale nakon hapšenja na osnovu srbijanske potjernice, zasjenila je ona o podizanju optužnice protiv legendarne direktorice vukovarske Bolnice. Tužiteljstvo Srbije podiglo je optužnicu protiv dr. Vesne Bosanac, glasila je ta iz više izvora potvrđena vijest, koja je šokirala sav normalan svijet. Iste večeri hrvatski portali su se usijali od reakcija preneraženih hrvatskih branitelja, a najveći dio njihovog bijesa mogao bi stati u rečenicu: "Ima li kraja, ili makar mjere u domaćem i međunarodnom toleriranju pravnog siledžijstva Srbije!?"

Beogradski cinizam

Već sutradan, također iz više izvora, demantirana je vijest o optužnici. Učinila je to i doktorica Bosanac, priznajući, međutim, da je desetak dana ranije hrvatska policija s njom obavila informativni razgovor. Za taj razgovor je glasnogovornik MUP-a Hrvatske Krunoslav Borovec rekao da je obavljen na osnovu kaznene prijave Srbije protiv dr. Vesne Bosanac zbog navodnog ratnog zločina. Demanti postojanja srbijanske optužnice stigao je i iz Specijalnog tužiteljstva Srbije za ratne zločine. Uz tvrdnju da se radi o reviziji predmeta nekadašnjeg Vojnog suda u Beogradu, glasnogovornik srbijanskog Tužiteljstva Bruno Vekarić pojasnio je da je predmet Bosanac proslijeđen hrvatskom Državnom odvjetništvu da se, kako je rekao, "ne bi ponovio slučaj Purda".

Ovom ciničnom opaskom jednog od svojih dobošara srbijansko pravosuđe zapravo je samo potvrdilo da ne namjerava da odustane od bezobrazluka kojim na svjetskoj pravosudnoj sceni demonstrira svoje šerifsko ponašanje. Pritom se Srbija uopće ne obazire na vlastite krvave ruke, ali i stručni diletantizam, potvrđen u prošlogodišnjem slučaju londonskog hapšenja Ejupa Ganića, te ovogodišnjem Tihomira Purde na granici BiH i Hrvatske u Orašju.

U korijenu ovakvog ponašanja Srbije, inače pravne sljednice Savezne Republike Jugoslavije, jeste izvješće koji je Vlada SRJ - na osnovu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija broj 780 od 5. listopada 1992. godine - o slučajevima kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije. U ovom dokumentu, koji nosi datum 3. studeni 1992., Vlada SRJ "podržava obrazovanje nezavisne Komisije eksperata, čiji je zadatak da prikupi, izuči i analizira informacije koje ukazuju na teška kršenja ženevskih konvencija i druga narušavanja odredbi humanitarnog prava". Kao svoj doprinos radu Komisije eksperata, SRJ je dostavila podatke o pet slučajeva teških kaznenih djela iz oblasti za koje se interesiraju Ujedinjene nacije. Svi se odnose na područje Vukovara, u svim su žrtve srpski civili i ranjeni vojnici, a u svim slučajevima navodni izvršitelji su vojni, politički, ali i civilni dužnosnici hrvatske strane.

Osnovi za progon

Dva od tih pet slučajeva odnose se na kaznena djela okvalificirana kao etničko čišćenje. Sva tri preostala slučaja tiču se navodnih događaja u vukovarskoj Bolnici. U njima se spominju imena dr. Vesne Bosanac, direktorice Bolnice u Vukovaru, dr. Juraja Njavre, legendarnog ratnog kirurga u ovoj ustanovi, koji je umro 15.09.2008. u Zagrebu i Tihomira Purde. Srbijansku verziju njihovog ponašanja u vrijeme borbi za Vukovar prezentiramo na srpskom jeziku, na isti način kojim ih je Vlada SRJ predstavila Svjetskoj organizaciji, uz sve slovne i druge, lako uočljive greške.

"KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila
MESTO I VREME: Vukovar, Hrvatska, septembar - oktobar 1991.
KRATAK OPIS: Neposredno učešće u organizovanju ubijanja ljudi srpske nacionalnosti, civila i pripadnika JNA i TO koji su kao ranjenici dopremljeni u vukovarsku bolnicu.
INDICIJE O IZVRŠIOCU: Njaro Jure - lekar, Bilus Sadika - lekar, Kučan Berislav i supruga Ljilja - medicinska sestra. Mandić Mirko - gipser, Adela Kolesar - medicinska sestra, Štef - zubar, Sijanović Andrija - lekar, Meretler Tomislav i supruga Ljubica medicinska sestra, Došen Martin i njegov brat zvani Bokser, Šain Braco, kao i veća grupa ostalog medicinskog osoblja za koje se osnovano sumnja da su učestvovali u zlodelima.
DOKAZ: Izjava svedoka date Saveznom SUP-u."
"V-O05
KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje i nehumano postupanje sa ranjenicima i bolesnicima
MESTO IVREME: Vukovar, oktobar-novembar 1991.
KRATAK OPIS: Veći broj ranjenih vojnika - pripadnika JNA izdahnuo zbog neblagovremenog pružanja neophodne medicinske pomoći. Iz ove grupe identifikovani Boban Gačić i Nestorov Ivica.
INDICIJE O IZVRŠIOCU: Dr Vesna Bosanac, (1949), ranije direktor Medicinskog centra Vukovar i dr Juraj Njavr (1938), ranije kirurga u istoj ustanovi.
DOKAZ: Izjave svedoka: dr Mladen Ivanković, dr Tomislav Đuranac i dr Đorđe Kuzmanović.
NAPOMENA: Vojno tužilaštvo podnelo je zahtev za sprovođenje istrage protiv osumnjičenih Vojnom sudu u Beogradu (br. predmeta 1769/92 od 26 oktobra 1992)."
"KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje i nehumano postupanje sa ranjenicima i bolesnicima
MESTO I VREME: Borovo naselje, (Vukovar), 05. novembar 1991.
KRATAK OPIS: Za vreme oružanih sukoba u Borovo naselju pucano na veću grupu ranjenika i vojnika, od kojih na mestu ubijena dvojica (čiji identitet nije utvrđen), a smrtno ranjen desetar JNA Boban Gačić (koji kasnije umro u vukovarskoj bolnici).
INDICIJE O IZVRŠIOCU: Petar Janjić (1963) iz Vukovara, Tihomir Purda (1969) iz Vukovara i Darko Maslov (1964) iz Borova, svi pripadnici rezervnog sastava ZNG Republike Hrvatske.
DOKAZ: Izjave svedoka. vojne starešine Dušan Kmezić i Pero Kovačević iz VP1090 Vršac, bivši vojnici iz ove VP Barišić, Garić, Piperić, kao i civil Mladen Novak, Niko Vardić, Petar Novka, Josip Rajh, Dragan Naceha, Branko Vincelek, Đuro Genenčir i Petar Mađarević.
NAPOMENA: Vojno tužilaštvo podnelo je zahtev za sprovođenje istrage protiv osumnjičenih Vojnom sudu u Beogradu (br. predmeta 1150/92 od 26. oktobra 1992.)."

Evidencija života i smrti

Kao ratni reporter Oslobođenja i Nedjelje, tjednog izdanja ovog dnevnika, dva puta sam bio u Vukovaru u vrijeme njegove očajničke obrane. Tihomira Purdu nisam upoznao, ali doktoricu Vesnu Bosanac jesam. Doduše nakratko, doslovce u posljednji tren jer se upravo spremala za konspirativni izlazak s još jednim konvojem vukovarskih najtežih ranjenika i bolesnika iz grada kojeg su topništvo, raketne jedinice i avijacija JNA sustavno ubijale već mjesec dana. Bilo je to 2. rujna 1991. godine. Doktorica Bosanac je stigla samo da se raspita za svoje sarajevske prijatelje, da me upozna s doktorom Njavrom i nestane negdje put Zagreba.

Listajući debelu svesku bolničke evidencije, šef vukovarske ratne kirurgije tada mi je pokazao spisak sa imenima 150 civila svih mogućih nacionalnosti, jer je Vukovar sve do rata bio „najveća Jugoslavija u malom“. Svi su ranjeni sedam dana ranije u Vukovaru, Borovu i okolnim naseljima, kada je poginulo tridesetak civila i pripadnika Zbora narodne garde RH.
"Precizne podatke o mrtvima nemamo, jer se oni ne dovoze u bolnicu, nego se odmah transportiraju na druga mjesta", objasnio je Njavro.
Potom me je proveo kroz atomsko sklonište i hodnik prema vinkovačkoj, sigurnijoj strani vukovarske Bolnice u odnosu na onu koja gleda na Dunav, preko kojeg su salve smrti sustizale jedna drugu, te Borovu selu, odakle su tukli minobacači i mitraljezi. Uz jednu nekad pomoćnu sobicu na ulazu u hodnik, od čijih je vrata šef ratne kirurgije Vukovara brzo okrenuo glavu i još brže istrčao da niko osim mene ne čuje njegov - ama, ne plač, nego pravo ridanje! - to su bili jedini dijelovi ogromne zgrade koji su korišteni za bolničke potrebe. Sve ostale prostorije bile su teško oštećene i bilo kakav boravak u njima značio je izlaganje smrtnoj opasnosti, dok je atomsko sklonište u slučaju rušenja bolnice postajalo grobnica. Ispostavilo se da je hodnik najsigurniji dio Bolnice.

Lijekovi iz ruševina

Kada se smirio, dr. Najvro mi je u atomskom skloništu pokazao prostorije gdje su bile smještene trudnice i bolesnici za vrijeme teških okršaja sedam dana ranije, nakon čega su evakuirani u Zagreb, Vinkovce i Osijek. Uz dvoje djece iz one sobe na ulazu, u Bolnici je tog 2. rujna 1991. bilo još samo 15 najsvježijih ranjenika. Ležali su na improviziranim posteljama duž hodnika u kome, uostalom, kao ni u drugim dijelovima zgrade, već danima nema struje i tekuće vode. Bolničke zalihe lijekova su već bile potrošene, tako da su spasonosne količine stizale u ruksacima onih koji su se, poput spomenute dr. Vesne Bosanac, vraćali u Vukovar nakon uspješne evakuacije ranjenika i bolesnika. Humanitarni konvoji zaobilazili su Vukovar, a ljekari su se snalazili i tako što su spasonosne lijekove pronalazili - u ruševinama, odnosno ostacima kućnih apoteka svojih sugrađana.

Ovi redovi samo su jedna od slika koje su novinari ponijeli iz grada heroja na desnoj obali Dunava. Bilo je i onih vjerodostojnijih, zabilježenih kamerom: sve su obišle svijet i prije 18. studenog te 1991. kada je Vukovar konačno pokleknuo. U takvim, eto, uvjetima i doktorica Vesna Bosanac činila je ono za što je još nije prestalo goniti pravosuđe države koja je plaćala svoju redovnu i sve one druge vojske koje su ubijale njezine sugrađane i - pacijente.

VUKOVARSKA CRTICA
■ Ubijeno djetinjstvo
"U granatama izrešetanoj bolnici upoznali smo brata i sestru, 11-godišnjeg Dragana i 16-godišnju Jasnu Bošnjaković. Ranjenici. Neka sivomaslinasta uniforma iz vukovarske kasarne ranila je njihovo djetinjstvo rafalom dok su iz djedove kuće pretrčavali ulicu da bi se u susjedovom podrumu sklonili od pomahnitalih aviona što su na Vukovar istresali tovare smrti. Prilikom tog bijega u život onaj neko iz vojarne ubio je njihovu majku Milju. Dragan i Jasna to ne znaju: već deset dana nitko ne smije da im kaže! Radosnim što im rane brzo zacjeljuju, nitko ne smije da im kaže ni da nakon oporavka neće svojoj kući: ni nju više nemaju - raznijele su je granate."
(Japanac u kukuruzištu, Nedjelja, 8. rujna 1991.)

■ Fotografija uz tekst - Stravičan prizor koji je fotoreporter Oslobođenja snimio u podrumskom hodniku vukovarske Bolnice čak šest dana nakon što su je "oslobodile" jedinice JNA

| HB.org |