RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Blistavi um iz Plehana

Napisano 20.04.2012. 14:53

Povijest i arheologija: Nenadmašni profesor Benac

Blistavi um iz Plehana

Posljednjih dana, i mjeseci, dosta toga je u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini u znaku broja dvadeset, a većina događaja iz 1992., poput početka opsade Sarajeva, adekvatno je i obilježena; no, jedna je godišnjica gotovo prešućena: 6. ožujka navršilo se dvije decenije od smrti jednog od najvećih znanstvenika koje je ova država ikada imala, akademika ALOJZA BENCA

Piše: Dino Bajramović, Slobodna Bosna

Samo pet dana nakon što se, na Referendumu, većina građana izjasnila za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevu je preminuo jedan od najvažnijih članova njene akademske zajednice, prof. dr. Alojz Benac. Arheolog. Povjesničar. Znanstvenik. Akademik. Blistavi um!

„Alojz Benac je bio čovjek sa veoma neobičnim spojem izuzetne vanjske mirnoće i velike duhovne snage. On nikad nije dizao glas, a uvijek je bio snažno prisutan. Ta njegova unutrašnja snaga veoma se efektno izražavala kroz njegovu vanjsku mirnoću, šireći oko sebe neki nenametljivi oreol dostojanstva i sigurnosti. I u običnim ljudskim kontaktima i u nauci, uvijek je znao naći pravu riječ“, prisjeća se našeg velikog znanstvenika i svog uvaženog kolege prof. dr. Blagoje Govedarica, direktor Arheološkog projekta Naselje Orlovka u Ukrajini i rano bakreno doba sjeverozapadnog mora u Njemačkom arheološkom institutu u Berlinu i honorarni suradnik na Slobodnom sveučilištu također u glavnom gradu Njemačke.

IME NA POČASNOM MJESTU

Njihova suradnja, veli, počela je u ljeto 1973., kada je počeo raditi u Centru za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH. Usput, stručna suradnica u Centru Melisa Forić osigurala nam je u ponedjeljak, 16. travnja, kontakt sa profesorom Govedaricom i proslijedila nam veoma važan i bogat arhivski materijal vezan za profesora Benca, kao i informaciju da Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH u ovoj godini namjerava objaviti knjigu Religijske predstave prastanovnika južnoslavenskih zemalja Alojza Benca, koja je pronađena kao rukopis u njegovoj zaostavštini i na taj način obilježiti dvadeset godina od njegove smrti. A Blagoje Govedarica nastavlja: „Iako u odmaklim godinama, Benac je tada otpočinjao novi ciklus svojih istraživanja koji se odnosio na gradinska naselja plemena Delmata u poljima jugozapadne Bosne, pa su mu trebali mladi ljudi koje bi uveo u taj posao. Za mene je to bilo veoma neobično iskustvo, jer se radilo o rustičnim i na prvi pogled nezanimljivim nalazištima, a ja sam kao student bio navikao na tzv. visoku arheologiju. Prije toga sam sudjelovao u iskopavanjima na Lepenskom Viru i drugim epohalnim nalazištima na području Đerdapa i već sam bio počeo da umišljam da je to ona arheologija koja se svaki dan sreće. Benac me vrlo brzo spustio na zemlju i pokazao da je to što sam do tada radio bio samo izuzetak, a da je naučni rad jedan dugi i neizvjesni put sazdan od nepreglednog niza malih i mahom nesigurnih koraka. Pokazao mi je da blještava otkrića koja se u životu jednog arheologa dešavaju jednom ili nijednom nisu adekvatno mjerilo naučnog rada i da se pravi rezultati ostvaruju prije svega mnoštvom malih iskoraka i pomaka.“

Direktora Zemaljskog muzeja BiH, doc. dr. Adnana Busuladžića, pak, na početku našeg razgovora zamolili smo da najznačajnija dostignuća akademika Alojza Benca pokuša smjestiti u okvir koji bi bio prihvatljiv novinama koje nisu striktno naučnog karaktera?
„Akademik Alojz Benac je jedna od najvećih figura jugoslavenske arheologije. Zajedno sa akademikom Borivojem Čovićem, dr. Ivom Bojanovskim, prof. Markom Vegom, dr. Pavom Anđelićem, prof. Nadom Miletić, prof. Dimitrijem Sergejevskim i drugim, dr. Benac spada u najveće i najznačajnije arheologe bivše Jugoslavije. Karakteristika navedenih imena leži i u činjenici da je ondašnja Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina imala doslovno 'najjača' imena iz oblasti arheologije i dugo je bila jedan od glavnih stupova arheološke nauke u Jugoslaviji. Dostignuća akademika Alojza Benca su velika; pored naučnog opusa i zapaženih naučnih djela i radova, njegov doprinos je nemjerljiv i kada je u pitanju afirmacija Bosne i Hercegovine i njene nauke i kulturne baštine. Bio je jedan od glavnih organizatora velikih arheoloških naučnih skupova domaćeg, regionalnog i međunarodnog karaktera. Bio je prvi znanstvenik bivše Jugoslavije koji je pokrenuo međunarodnu suradnju sa njemačkim arheološkim institucijama nakon Drugog svjetskog rata, bio je direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u vrlo teškom poslijeratnom vremenu kada se u mnogim stvarima otpočinjalo od početka. Počeo je popunjavati naučni kadar Muzeja, oživljavao zamrle službe institucije, pri tom niti u jednom momentu ne zaboravljajući svoj naučni zadatak. Bio je jedan od osnivača i prvih akademika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, direktor Centra za balkanološka istraživanja, kao jednoj od najstarijih naučnih institucija pri Akademiji. Jednom riječju, čovjek koga se treba sjećati i čije je ime na počasnom mjestu u našoj instituciji - Zemaljskom muzeju BiH“, s ponosom govori Busuladžić.

Nažalost, Zemaljski muzej BiH se nalazi u vrlo teškoj situaciji, „tako da nije u mogućnosti konkretno, nekim adekvatnim skupom ili manifestacijom, propratiti u ovom trenutku godišnjicu profesorove smrti“. „I pored vrlo nekorektnih i neistinitih komentara koje forsiraju pojedinci, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine kao prvenstveno politički i pravni problem koji je nastao dijametralno suprotnim tumačenjem ustava i različitih političkih koncepata, postao je žrtva nepostojanja sustava i političkog stava. U takvom stanju i okruženju, održavanje ove institucije i spašavanje svih kolekcija neprocjenjive važnosti kao i održavanje naučnih projekata i bogate izdavačke djelatnosti, međunarodnih naučnih i kulturnih projekata, organiziranje na desetine izložbi od 1996. do danas mislimo da je najbolji put da se očuva i životno djelo akademika Benca“, tvrdi direktor Zemaljskog muzeja BiH.

TEŠKO DOSEŽAN IDEAL

U rujnu 2009., posjetili smo lokalitet Jagnilo, u selu Zupčići pored Goražda. „Alojz Benac je ovdje još 1957. otkrio neolitske ostatke, kada je jedan inženjer JNA pronašao figurinu na lokalitetu Lug, to je terasa iznad Jagnila, i donio je u Sarajevo, u Zemaljski muzej BiH, vjerujući da je to važno otkriće za arheologe. Prikupljeni materijal na građevinskom terenu u Lugu doktor Benac je naučno obradio i pohranio u Zemaljski muzej BiH, gdje se i danas nalazi“, govorila nam je tada arheologinja Zilka Kujundžić-Vejzagić.

I Blagoje Govedarica govori o najvećim dostignućima profesora Benca u arheološkim istraživanjima: „Njegova sistematska istraživanja kultura neolita i metalnih doba zapadnog Balkana i danas čine okosnicu kronološkog i kulturološkog sustava proučavanja tih perioda. Posebno su značajna iskopavanja koja je Benac izveo u Zelenoj Pećini kod Mostara, Lisičićima u kanjonu Neretve, te u neolitskim naseljima Obre i Nebo u središnjoj Bosni. Time je dokumentiran razvoj butmirske kulture u Bosni i njoj srodne kulture Hvar-Lisičići u Hercegovini i središnjoj Dalmaciji. Ta njegova istraživanja bila su u pravom smislu riječi kamen temeljac razvoja bh. arheologije.“

A Adnan Busuladžić otvara priču koliko je to što je za života uradio profesor Benac bilo značajno u europskim okvirima, jer znamo da je bio itekako cijenjen na prostoru bivše SFRJ: „Već iz mog prethodnog odgovora više je nego jasno koliko je profesor Benac bio ugledna osoba i koliko je upravo i njegovom akribijom i društvenim angažmanom bosanskohercegovačka, jugoslavenska ali i europska arheologija imala uglednog člana i znanstvenika. Gotovo da nema europske arheološke institucije, sveučilišta, biblioteke, instituta, muzeja u kojem nema djela profesora Benca, a svi koji se bave problematikom kojom se bavio on, u europskim razmjerima neizostavno i danas imaju obvezu i moraju citirati njegova djela, koja u najvećem broju slučajeva nisu izgubila na aktualnosti.“

I Blagoje Govedarica će se uključiti u ovaj dio našeg razgovora: „Osim prethodno navedenih iskopavanja koja su izvedena po, za ono vrijeme veoma naprednim metodama, Benac se bavio studiranjem arheoloških nalaza koji su bili sakupljeni još u austrougarsko doba i koji nisu bili u odgovarajućoj mjeri naučno vrjednovani. Tako je sam, ili u suradnji sa drugim kolegama sistematizirao i objavio prapovijesne nalaze sa ovog područja. Tim činom su neka važna nalazišta iz naše zemlje postala poznata u Europi i svijetu. Dovoljno je samo spomenuti Glasinačku i Butmirsku kulturu koje su tek poslije njegovog i Čovićevog rada dobile odgovarajuću dimenziju i značaj. Tu je i monumentalno petotomno djelo Prapovijest jugoslavenskih zemalja koje je on osmislio i koje i dan danas predstavlja teško dosežan ideal arheološke naučne publicistike. Može se reći da su zahvaljujući upravo Bencu i nekim njegovim starijim suradnicima prapovijesne kulture s područja Bosne i Hercegovine postale pristupačne kako našoj, tako i svjetskoj znanstvenoj i široj javnosti.“

SUŠTINA I SINTEZE

Na koji način je moguće građanima naše države objasniti utjecaj, važnost i kvalitetu naučnog djela profesora Benca, jer baš i ne vidimo da se godišnjica njegove smrti obilježava na adekvatan način, pitanje je koje stoji negdje iznad nas, a u ovom tekstu pokušavamo doći barem do djelića odgovora. „Jednostavno rečeno, Alojz Benac je bio jedan blistavi um koji je dobrim dijelom išao ispred svog vremena. On je nalazio načina da na osnovu relativno oskudnih podataka sagleda neke veoma kompleksne zakonitosti kulturnog i povijesnog razvoja bosanskohercegovačkog i šireg balkanskog tla, zakonitosti koje u punoj mjeri potvrđuje i moderna interdisciplinarna arheologija. Znao je da fokusira kulturna i povijesna razdoblja u kojima je ovaj naš prostor ostvario najsnažnije domete i tim razdobljima se intenzivno bavio. To je neolitsko doba sa Butmirskom kulturom, to su ilirska i druga starobalkanska plemena i njihova etnogeneza i kulturni razvoj, te fenomen srednjovjekovnih stećaka. U fokusiranju i razjašnjavanju tih pojava, specifičnih za ovo podneblje, imao je dosta uspjeha i u tome se odražava vrijednost njegovog naučnog rada. On nije u potpunosti riješio sva pitanja vezana za ove kulturnopovijesne manifestacije, jer sredstvima koja je imao na raspolaganju to nije ni bilo moguće. No, on je uspostavio solidnu osnovu za njihova dalja proučavanja, a to je već nemjerljiv doprinos razvoju naše i svjetske nauke“, veli profesor Govedarica.

„Nažalost, kao i u mnogim drugim oblastima našeg naučnog i kulturnog života, utjecaj i važnost te kulturni ili naučni opus pojedinaca u našoj zemlji se ne poštuje niti se drži do toga. U našoj sredini improvizacija i sitno prevarantstvo poprimilo je zabrinjavajuće mjere. Bučna i beskrupulozna manjina terorizira tihu i ozbiljnu većinu. Vrline su postale mane, a mane i samoreklama su postale vrline. U takvim poremećenim vrijednostima i lik i djelo akademika Benca je, osim u uskim znanstvenim povijesnim i arheološkim krugovima, ostalo i ostaje razmjerno nepoznato, kao i imena mnogobrojnih znanstvenika, fizičara, matematičara, povjesničara, filozofa, orijentalista i sl. Na malobrojnim stručnjacima i institucijama je da održe sjećanje na lik i djelo svakog znanstvenika koji to zaslužuje. Njegove godišnjice se obilježavaju na način da naučna periodika Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja u svom izlaženju posvećuju pojedine brojeve akademiku Bencu. Muzej ga se svakodnevno sjeća na način da se njegova slika nalazi u upravi Muzeja zajedno sa svim direktorima koji su ovu instituciju vodili kroz mnoga teška i dobra vremena u posljednjih 125 godina“, govori aktualni direktor Zemaljskog muzeja BiH.

Mi, laici, ne razumijemo baš u potpunosti što to znači kada za profesora Benca kažu i pišu da je imao „izrazit smisao za sinteze“. „Benac je imao neobično izraženu sposobnost da sagleda suštinu stvari i da se uvijek usmjeri na proučavanje i rješavanje problema koji su bitni za ovo podneblje i za ovaj kulturni krug. Iz toga proističe njegov poznati smisao za sinteze. U stvari, sve to je rezultat mukotrpnog naučnog rada i akumuliranog znanja koje mu je otvaralo mogućnosti sagledavanja srži problema materije kojom se bavi. Naravno, važan udio u tome imala je i njegova velika erudicija“, objašnjava Blagoje Govedarica. Dakle, sintezom razmišljanja dva naša ugledna sugovornika dođosmo i do kraja teksta o velikom Bosancu, i Hercegovcu, i Europljaninu, i intelektualcu... Akademiku Alojzu Bencu. Hvala mu!


Iz biografije akademika Alojza Benca koju je napisao akademik Borivoj Čović

Alojz Benac rođen je 20. listopada 1914. u Plehanu kod Dervente. Gimnazijsko školovanje započeo je u Visokom, a završio u Zagrebu. Diplomirao je klasičnu filologiju i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1937. godine. Doktorsku disertaciju: Neolitsko naselje Nebo i problem butmirske kulture, obranio je na Sveučilištu u Ljubljani, četrnaest godina kasnije.

Po završetku studija radio je kao profesor u gimnazijama u Vranju i u Mostaru, a od 1943. aktivno je sudjelovao u Narodnooslobodilačkom ratu. Po završetku rata radio je u Ministarstvu prosvjete NR BiH, u Zemaljskom muzeju BiH ostao je dvadeset godina, da bi se 1967. u potpunosti posvetio radu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je arheologiju predavao još od 1954., te u Akademiji znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a posebno u njenom Centru za balkanološka ispitivanja, čije je bio osnivač i direktor.

Prof. dr. Alojz Benac obavljao je mnogobrojne društvene funkcije, a 1967. izabran je za redovitog člana ANU BiH. Bio je i član Njemačkog arheološkog instituta u Berlinu i Talijanskog instituta za prapovijest u Firenci, kao i gostujući profesor na nekoliko europskih sveučilišta. Dobitnik je i nekoliko visokih priznanja za znanstveni i društveni rad.

Njegovu bibliografiju je u sedam poglavlja razvrstao Ante Škegro: Posebna izdanja - monografije, Studije, Naučni referati, Predgovori, uvodi i zaključci, Preliminarni izvještaji; Nekrolozi, potom Recenzije, kritike, prikazi te Enciklopedijski radovi.

| Slobodna Bosna | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi