Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9570
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Povijest » Travnik - Danas transport vlaka „ćire“

Travnik - Danas transport vlaka „ćire“

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 26.04.2012. 16:39

Travnik - Danas transport vlaka „ćire“

Lokomotiva ide na restauraciju u Banoviće

• Za prvu fazu radova osigurano 20.000 KM
• Rijedak spomenik tehnike s kraja 19. stoljeća

Danas bi, prema najavama, trebala biti transportirana parna lokomotiva travničkog vlaka „ćire“, koji se nalazi kod autobusne postaje, u Banoviće na restauraciju i konzerviranje.

Naručen elaborat

- Projekt na spašavanju i restauraciju parne lokomotive pokrenuo je Zavičajni muzej Travnik 2008. godine. Naručen je elaborat koga je načinio stručni tim Udruženja građana „Bosanski kolosjek“ Banovići. Sredstva za prvu fazu radova osiguralo je Federalno ministarstvo okoliša i turizma i općina Travnik u ukupnom iznosu od 20.000 KM.

Za okončanje projekta potrebno je osigurati još 30.000 hiljada KM u okviru čega je predviđeno dovršenje konzervatorsko-restauratorskih radova sa ugradnjom replika nedostajućih dijelova na lokomotivi, rekonstrukcija dva vagona, transport lokomotive iz Banovića za Travnik i izrada nove trase u dvorištu Zavičajnog muzeja Travnik, gdje će vlak nakon restauracije biti postavljen i prezentiran kao muzejski eksponat - kaže Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja u Travniku.

Četiri primjerka

Vlak „ćiro“ koji se sastoji od parne lokomotive i kompozicije sa jednim zatvorenim i otvorenim vagonom, rijedak je spomenik tehnike s kraja 19. stoljeća.

Parna lokomotiva je jedna iz serije od 38 izrađenih u austrijskoj tvornici Wien Floridsdorf između 1894. i 1919. godine. U numeraciji jugoslavenskih željeznica (JŽ) ova serija je nosila broj 97. Tako travnička zupčanica nosi broj 97-036. Originalna tvornička oznaka joj je WLF 2556/1919 gdje posljednja znamenka predstavlja godinu proizvodnje, što znači da je jedna od „najmlađih“ lokomotiva ove serije.

„Zupčaste“ lokomotive sa tzv. adhesionom vučom prilagođene su za uskotračne pruge sa vrlo velikim usponom. Te uspone su savladavali uglavnom vožnjom u „potisku“ sa dvije lokomotive - jednom ispred a drugom iza vagonske kompozicije. U Bosni i Hercegovini postojale su dvije dionice sa sustavom zupčanice, jedna od Pazarića do Podorašca uključujući prijevoj preko planine Ivan, na pruzi Sarajevo - Mostar i drugi preko Komara, prijevoju na pruzi Travnik - Donji Vakuf.

Adhezija se ostvarivala putem nazubljene motke kao posebne, središnje tračnice u pruzi i zupčanika u lokomotivi koji je pokretan snagom pare. Ovo jedinstveno tehničko rješenje, vrijedno brojnih priznanja, djelo je inženjera Roman Abta (odatle Abtova željeznica), izumitelja ovog sustava zupčanice i projektanta Alberta Schneidera. Zanimljivo je da i danas stručnjaci strojarske struke s puno hvale govore o tehničkim karakteristikama ove lokomotive koja je imala ugrađena čak četiri sustava za kočenje i bila tako precizno građena da joj konstrukciju uspoređuju sa satnim mehanizmom. Najveća brzina ove lokomotive bila je 30 km na sat i 10 km na usponu.
Ova tehnička rješenja, kao i sama uskotračna željeznica, prvo su provedena u tadašnjoj BiH a tek nakon iskustava korištena i u samoj AU monarhiji.

Do danas su sačuvane četiri lokomotive iz serije 97.

Lokomotiva 97-019 je u Deutsches Museum (Historischer Lokschuppen Freilassing) u samoj blizini granice s Austrijom kod Salzburga. Na lokomotivi je broj 719 - originalan iz BHStB numeracije.
Lokomotiva je bila vlasništvo Jugoslavenskih željeznica a 1972. povučena je iz uporabe i odvučena je u skladište Dolac n/L. Muzej je počeo pregovore s Jugo željeznicama godinu nakon njezina umirovljenja. Nakon skoro dvogodišnjih pregovora, potpisan je ugovor u ljeto 1975. godine. Muzej je za lokomotivu koja je već bila otpisana kao otpad platio 17.000 njemačkih maraka. No, za troškove njezina remonta plaćeno je oko 50 tisuća tadašnjih DM.

Lokomotiva 97-028 je muzejski eksponat pri Slovenačkom muzeju parnih lokomotiva Ljubljana.

Lokomotiva 97-029 je restaurirana za privatni Club 760 Frojach - Austrija. U odličnom je stanju i doskora je čak vozila vlakove. Ova lokomotiva je posljednja zupčanica koja je bila na čelu posljednjeg uskotračnog vlaka dolinom Neretve. Nakon toga završila je u Ložionici Dolac n/L kod Travnika a odatle prodana Austrijancima koji ne žele ugasiti uspomenu na svoje djelo.

Prometno središte

Grad Travnik je uspostavom austrougarske uprave u BiH postao važno privredno i prometno sjedište. Trasa željezničke pruge uskotračnog kolosijeka Lašva-Travnik stavljena je u promet 26. listopada 1893. godine. Andrić u Travničkoj kronici bilježi da je plamena iskra iz lokomotive zapalila trs grožđa (!?) uz prugu na ulazu u Travnik.
Dvije godine kasnije probijena je i trasa pruge Donji Vakuf - Jajce, koja je išla preko prijevoja Komar.
Putnički promet željeznicom kroz središnju Bosnu ukinut je 15. listopada 1972. godine. Direkcija JŽ-a je nakon ukidanja uskotračne pruge 1975. godine ostavila na brigu općini Travnik parni vlak „ćiru“ (dvije lokomotive i više vagona stacionirane u postaji Turbe). Bilo je to još tada na tragu ideje o obnavljanju dionice Turbe – Komar kao turističke pruge.

Na žalost lokomotiva 83-081 i dio vagona završili su u Rodoču kod Mostara gdje su prodati kao staro željezo.

Za okončanje projekta muzejskog „ćire“ u Travniku, predviđeno je dovršenje konzervatorsko-restauratorskih radova, ugradnja nedostajućih dijelova na lokomotivi i vagonima (replike), transport lokomotive iz Banovića u Travnik i izrada nove trase (oko 50 m tračnica) u dvorištu Zavičajnog muzeja Travnik, gdje će „ćiro“ nakon restauracije biti postavljen i prezentiran kao muzejski eksponat. Za ovo je potrebno još 30.000 KM.

Na portalima ljubitelja uskotračne željeznice skoro je objavljen podatak o anonimnom strancu koji stoji iza cijelog projekta i koji je najveća njegova potpora i sponzor. Ta dobra vijest svakako će obradovati brojne Travničanine, ponajprije one čija je sudbina neposredno vezana uz gotovo 80-godišnju povijest „ćire“ u središnjoj Bosni.

| HB.org |