RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

HVO jučer, danas, sutra

Napisano 07.04.2012. 14:25

HVO jučer, danas, sutra

Hrvati bi danas bili još više politički marginalizirani i potpuno bačeni na rub društvenih zbivanja u BiH da nije bilo HVO-a i HR HB

Piše: Željko Raguž

HVO jučer

U socijalističkoj Jugoslaviji hiperinflacijom zakona „nastojala se“ postići nacionalna ravnopravnost, ali je najveći broj instituta ravnopravnosti zakazao u praktičnoj primjeni u realnim životnim odnosima. Jedini kohezijski elementi bivše Jugoslavije bili su jedinstvena komunistička partija i jedinstvene sile represije: vojska i služba sigurnosti. U takvoj Jugoslaviji Hrvati su nakon bleiburškog poslijeratnog stradanja i nametnute anateme bili narod koji je morao politički nestajati da bi takva Jugoslavija živjela. Hrvati su prije svega minorizirani u navedenim kohezijskim elementima bivše Jugoslavije, ali se takav trend prenio i u ostale elemente društva bivše države.

Kako je BiH bila Jugoslavija u malom, slični procesi nastavljeni su i u njoj nakon demokratskih promjena i neovisnosti BiH.
Potrebu za osnivanjem vlastitih obrambenih snaga bh. Hrvati su prepoznali 1991. godine, kada je JNA započela agresiju na Republiku Hrvatsku.

Početkom kolovoza 1991. godine, na prijedlog određenog broja muslimanskih intelektualaca, Adil Zulfikarpašić, predsjednik MBO-a (Muslimanska-bošnjačka organizacija) u ime muslimana vodio je pregovore sa srpskim predstavnicima (Milošević, Karadžić) o rješenju krize na prostorima BiH i Jugoslavije. Rezultat navedenih pregovora bio je stvaranje „Historijskog sporazuma“ po kome je utvrđeno da BiH ostaje u federativnoj Jugoslaviji.

A Tuđman je također znao za moj stav prema ponudi muslimanske strane, koju mi je u njihovo ime došao prenijeti u Beograd (17. srpnja 1991.) Adil Zulfikarpašić, Izetbegovićev sponzor i mentor, biznismen iz Ciriha, a to je bio prijedlog da se Srbi i muslimani u Bosni i Hercegovini udruže protiv Hrvata, navodeći da Hrvata nema ni 14% u Bosni i Hercegovini i da nemaju oni što odlučivati o Bosni i Hercegovini. Moj odgovor je bio da se nikako dva naroda ne smiju udružiti protiv trećeg, da su za odnose na Balkanu od velike važnosti odnosi između Srba i Hrvata i da ja te odnose mogu vidjeti u budućnosti samo kao odnose suradnje i prijateljstva“ (stenogram izjave Slobodana Miloševića o Historijskom sporazumu Srba i muslimana iz 1991 .godine, od 18. 2.2002. u Haagu).

Ako je Milošević za potrebe svoje obrane kazao neistinu o navedenom susretu nedvojbeno su kasniji događaji nakon 1991. u BiH potvrdili njegove navode. Bh. Hrvati su se posebice počeli pripremati za obranu nakon napada JNA na hrvatska sela u Hercegovini, u općini Ravno, u listopadu 1991. godine. Iz toga vremena jedan od najspornijih događaja u suvremenoj povijesti BiH, za protivnike hrvatske ravnopravnosti u BiH koji se nalaze u dobrom dijelu bošnjačke političke elite i strukturama međunarodne zajednice, jest utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg Bosne 18. studenoga 1991.godine, koja je tijekom 1993. godine prerasla u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Njezini protivnici prokazivali su je kao kopiju srpskih „krajina i republika“ u RH i BiH. Hrvatska zajednica Herceg Bosna, utemeljena na dan srpske okupacije Vukovara u ozračju političke i vojne nedjelotvornosti središnje vlasti iz Sarajeva, nastala je temeljem prirodne težnje hrvatskoga naroda za političkim samoorganiziranjem i vojnom samoobranom. Njezinim utemeljenjem stvorena je nužna protuteža srpskoj političkoj i vojnoj prevlasti u BiH te spriječena potpuna srpska vojna okupacija BiH. Od prvoga dana od predstavnika Hrvatske zajednice Herceg Bosne javno je manifestirana politička volja da ona kao hrvatska autonomna zajednica ostane u okvirima BiH sve dok je to moguće te da njezine političke strukture budu hrvatski politički glas u međunarodnim pregovorima o budućnosti BiH nad koju su se već tada nadvili oblaci rata. Od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg Bosne naglašavano je kako će se ona ukinuti kada se nađe političko rješenje koje će zadovoljiti sva tri naroda u BiH. Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila je u vrijeme njezinog osnivanja jamac kako će hrvatski narod sačuvati teritoriju na kojem živi u slučaju raspada BiH. Hrvatsko vijeće obrane (HVO) osnovano je 8. travnja 1992. godine „kao vrhovno tijelo hrvatske obrane u Herceg Bosni“ s Glavnim stožerom na strategijskoj razini i općinskim stožerima HVO-a na lokalnoj (općinskoj) razini.

A što je zapravo bilo Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska Republika Herceg Bosna?

Našavši se pred otvorenom agresijom, hrvatski se narod u BiH morao politički (HR HB) i vojno (HVO) organizirati kako bi osigurao sebi opstanak u BiH. Hrvatska Republika Herceg Bosna i Hrvatsko vijeće obrane, u teškim vremenima Domovinskog rata, bili su jamac opstanka Hrvata u dijelovima BiH u kojima je živio hrvatski narod što pokazuje i činjenica da je hrvatski narod u dobrom dijelu opstao samo na onim prostorima BiH gdje se HVO uspio dobro organizirati suočen s dvostrukom agresijom sa srpske i bošnjačke strane.

HVO danas

Potpisivanjem Washingtonskog mirovnog sporazuma bošnjački i hrvatski teritoriji u Bosni i Hercegovini ujedinjeni su u Federaciju Bosne i Hercegovine. Ujedinjene su i vojske dvaju naroda, pa je HVO sve do 2005. godine činio hrvatsku komponentu u Vojsci Federacije BiH, zajedno s bošnjačkom komponentom (Armija BiH). Dana 1. prosinca 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno s Vojskom Republike Srpske integrirana je u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija nasljednica je Hrvatskog vijeća obrane koja gaji tradiciju i kulturno-povijesno nasljeđe HVO-a i hrvatskog naroda. Pukovnija je smještena u vojarni „Stanislav Baja Kraljević“ na mostarskom heliodromu koja je većinom prepuštena na korištenje Sveučilištu u Mostaru. Zadržala je dostatnu zemljišnu površinu i tri zdanja - zgradu zapovjedništva, muzej i mauzolej kapelicu 2. gardijske brigade HVO-a. Imenovanje zapovjednika pukovnije i preuzimanje stijega održano je 15. ožujka 2007.godine. U duhu kulturno-povijesnog nasljeđa definirano je da je Dan HVO-a i dan 1. pješačke (gardijske) pukovnije. Popuna pukovnije ostalim djelatnicima počela je 15. srpnja, a završena 1. listopada 2007. Zapovjedništvo pukovnije broji šest časnika i četiri dočasnika, a u svom funkcionalnom lancu ima još tri pješačke bojne unutar pješačkih brigada. Pukovnije i zapovjedništva nemaju operativne ovlasti.
Na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine zapovjedništva pukovnija imaju sljedeće zadaće: upravljati muzejom pukovnije, nadzirati financijski fond pukovnije, pripremati, istraživati i njegovati povijest pukovnije, objavljivati biltene pukovnije, čuvati kulturno-povijesno nasljeđe pukovnije, davati upute o održavanju posebnih svečanosti, davati upute o običajima, odjeći i ponašanju pukovnije, voditi časničke, dočasničke i vojničke klubove.

HVO sutra

Središnja misao bošnjačke političke ideje je BiH kakva je bila nekadašnja Jugoslavija u kojoj bi jugoslavensku srpsku dominaciju zamijenila bh. bošnjačka dominacija, a srpsko jugoslavenstvo zamijenilo bošnjačko bosanstvo. Sarajevu je prepušteno od međunarodnih centara moći da se ponaša kao službeni nasljednik jugoslavenske ideje s dodijeljenim certifikatom za ponavljanje te ideje na svom prostoru utjecaja u BiH. Hrvatima u BiH od međunarodne zajednice namijenjen je položaj kakav su imali u bivšoj Jugoslaviji.

Ne znam čime su Hrvati izazvali taj metafizički bijes međunarodne zajednice pa su kažnjeni današnjim neravnopravnim položajem u BiH u odnosu na Srbe i Bošnjake? Je li zbog propasti Jugoslavije, čiji su kraj bosansko-hercegovački Hrvati značajno pomogli? Svijet toliko podupire bošnjačku želju za dominacijom koja se kao najgora bolest neprestano širi dovodeći u pitanje budućnost ove zemlje. Ni to ne znam. Znam samo da Jugoslavije, a ni Bosne i Hercegovine kao male Jugoslavije, više nema niti će je ikada ponovno biti.

Pored ovih pitanja Hrvati se u BiH kroz hrvatsko otvoreno nacionalno pitanje opravdano pitaju što će u budućnosti biti s njima. Odgovor na hrvatsko, naše pitanje u BiH možemo naći u okvirima slobode i humanizma, poštivanja ljudskih vrijednosti i vrlina te našeg povijesnog, duhovnog, političkog i ekonomskog narodnog integriteta. Nužno je nastaviti suprotstavljanje diskriminaciji i asimilaciji, negiranju i krivotvorenju motiva HVO-a i rezultata Domovinskog rata i ranijih povijesnih pokušaja ostvarenja hrvatske narodne slobode. Bavljenje hrvatskim pitanjem u BiH ne treba biti motivirano nacionalnom ideologijom, šovinizmom ili revanšizmom, nego razlogom naše narodne egzistencije i opstanka u BiH što je nemoguće bez slobode i jednakosti s druga dva naroda u ovoj zemlji. Sadržaj hrvatskog, našeg, pitanja u BiH mora biti prilagođen cjelovitom hrvatskom pitanju, ali i njegovim bosansko-hercegovačkim uvjetima i suvremenim izazovima u široj regiji i svijetu. Bez obzira što je političkim mešetarenjem ukinuta Hrvatska Republika Herceg Bosna i što se Hrvatsko vijeće obrane na međunarodnoj i bosansko-hercegovačkoj razini nastoji kriminalizirati, ostaje činjenica da bi bez njih na ovom prostoru povijest bila potpuno drukčija, odnosno Hrvati bi danas bili još više politički marginalizirani i potpuno bačeni na rub društvenih zbivanja u BiH. Upravo zbog te činjenice odajmo priznanje svima onima koji su doprinijeli stvaranju političkih i vojnih organizacija hrvatskoga naroda u BiH, te evocirajmo uspomene na te dane hrabrosti i odlučnosti u kojima se branio i obranio hrvatski opstanak na ovom prostoru. Neka se travanjski dani od prije dvadeset godina urežu u narodnu memoriju bosansko-hercegovačkih Hrvata kao dani ponosa i sjećanja na Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane jedine sigurne instrumente našeg narodnog opstanka u budućoj BiH, zajednici njezinih ravnopravnih naroda, građana i ostalih kakva ona danas, nažalost, nije. Naša narodna misao kaže da je najhladnije neposredno prije zore, prije svitanja. Snagom i strpljenjem dočekat ćemo s Hrvatskim vijećem obrane našu narodnu zoru u BiH koliko god se nama činilo da ona kasni.

| VL | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi