Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9566
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Povijest » Život sa sjećanjima

Život sa sjećanjima

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 27.01.2012. 12:54

Život sa sjećanjima

Piše: Marijan Karaula/Glasnik Svetog Ante

Župa Bugojno nastala je 1844. cijepanjem župe Uskoplje. U njoj je 1879. započela izgradnja sve donedavno najveće katoličke crkve u BiH, koja je stavljena pod krov 1886. godine. U naše je vrijeme Bugojno najveće naseljeno mjesto u Uskopaljskoj dolini koja se krivudavo izdužila od izvora rijeke Vrbasa ispod planine Vranice do Donjeg Vakufa. Ovu neobično lijepu i bogatu dolinu znaju dolaznici i prolaznici često nazivati rajskom dolinom ili je uspoređivati s najljepšim predjelima Švicarske. U njoj je naselje Bugojno poodavno niklo na križanju trgovačkih putova koji su nekoć povezivali okolne gradove s njihovim stočarstvom i poljodjelstvom...

Povijest župe do 1992.

Istoimena župa nastala je 1844. cijepanjem župe Uskoplje. Najprije je bila mjesna kapelanija, a onda je 1858. proglašena župom. Od početka djeluju u njoj franjevci, koji su na prostorima Uskopaljske doline nazočni već od vremena bosanske samostalnosti. Duhovno središte čitavoga kraja u to doba bila je Vesela Straža sa svojim franjevačkim samostanom, u kojemu je, prema nekim izvorima, 15. svibnja 1406. održan kapitul Bosanske franjevačke vikarije. U Bugojnu je 1879. započela izgradnja sve donedavno najveće katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, župne crkve sv. Ante Padovanskog, koja je, uz goleme napore župljana, stavljena pod krov 1886. Njezin je zvonik izgrađen znatno kasnije, a tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća on je dograđen u visinu budući da je bio nerazmjeran veličini crkve. S vremenom je u župi broj vjernika osjetno rastao, nije se smanjivao ni kad su od stabla bugojanske župe odrezane njegove vitalne grane i osnovane nove župe: Kandija, Skopaljska Gračanica i Glavice. Od 3.557 župljana, koliko ih je bilo 1877, broj se 1991. popeo na oko 12.500 duša. Župa je tada imala oko 2.200 domaćinstava i 407 različitih prezimena Tako je Bugojno neposredno pred nedavni rat bilo jedna od najvećih župa u BiH; u njoj je bilo i nekoliko područnih crkava: Drvetine, Donji Vakuf, Guvna i Bristovi, te osam kapelica u isto toliko grobalja. Osim u gradovima Bugojnu i Donjem Vakufu, župljani su živjeli čak u 29 većih ili manjih sela rasutih po zelenoj dolini i pitomim brežuljcima.

Rat 1992.-1995.

Na putu u sigurnu i sretnu budućnost, koju su žiteljima Bugojna s pravim razlogom obećavala raznorazna prirodna bogatstva i vrlo dobro razvijeno gospodarstvo, ispriječilo se 1992. godine neko čudno vrijeme, s još čudnijim svojim sadržajima. U njihov grad stigao je 23. svibnja rat, bučno i krvavo se prošetao kroz brojna sela, te iza sebe ostavio vrlo tragične posljedice: mnogobrojne mrtvace, napuštene i porušene kuće. Rat je do temelja promijenio i lice i dušu grada i čitavog kraja. Prema popisu stanovništva 1991., na teritoriju općine Bugojno živjelo je 46.843 stanovnika:

■ Hrvati 15.963 ili 34,2%

■ Srbi 8.854 ili 18,9%

■ Muslimani 19,724 ili 42,1%

■ Ostali 2.302 ili 4,9%.

U ratnim sukobima Hrvati su imali čak 311 poginulih i 293 ranjene osobe. Župna crkva sv. Ante u Bugojnu dva puta je preživjela zločinačke napade: najprije je razornim projektilom sa srpskih položaja 11. rujna 1992. bio zapaljen njezin zvonik, a nekoliko godina kasnije su i muslimanski ekstremisti u njezine temelje postavili i aktivirali eksploziv. Ipak, ni najstrašnije eksplozije nisu spriječile franjevce da u tim mračnim i opasnim vremenima ne budu uz svoj narod, najprije u Bugojnu a onda i prateći ga u progonstvo. Prostorije župnog ureda bile su u vrijeme rata jedino mjesto gdje su se župljani sastajali, dobivali komadić kruha, razmjenjivali iskustva i poruke, susretali se s onima koji im dolaze u posjet; gdje su pokušavali živjeti.

Vrijeme poratno

U vrijeme rata 1993.-1995. živjelo je u bugojanskoj župi svega 800 župljana; drugi su se, naročito u vrijeme žestokih hrvatsko-bošnjačkih ratnih sukoba, rasuli diljem svijeta tražeći za sebe kutak mira i sigurnosti. Brojna i prelijepa sela bila su preko noći napuštena, cvilila su sablasno pusta, zarasla u korov... No, prestankom ratnih djelovanja sigurnosno se stanje u župi donekle popravilo, što je ponukalo raseljene Bugojance da se sve češće svraćaju u rodni kraj, strpljivo čiste i obnavljaju svoje obiteljske kuće te polako stvaraju uvjete za svoj povratak. I počeli su se vraćati. S obzirom na sve riješene i neriješene zločine koji su se u ratu ovdje događali, vraćali su se, čini se, iznenađujuće dobro. Hladne brojke nam same za sebe o tome puno govore: godine 1997. bilo je u župi 1.606 vjernika, tri godine kasnije već 3.950 a sada oko 3.500 župljana. Za njih se pastoralno skrbe svećenici-franjevci: župnik fra Vinko Sičaja te duhovni pomoćnici fra Ivanko Vuk, fra Ivica Baketarić i fra Josip Filipović. Iako je spomenuta brojka tek trećina prijeratnog brojčanog stanja župljana, raduje saznanje da se znatan broj župljana vratio i u sela, neka su podobro oživjela, te je podjednak broj obitelji na selu i u gradu.