• Povratničke tegobe Hrvata (206832)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167961)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96970)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94696)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9888
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Državne tvrtke još su “zlatne koke”, ali pojedinih stranaka

Prijedlog Agencije za privatizaciju FBiH o prodaji po 5 posto dionica putem burze najvećih federalnih kompanija u državnom vlasništvu nije se svidio Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva, a ni federalni premijer Nermin Nikšić se o ovome nije pozitivno izjasnio. I neke političke stranke poput SDA, SBB su protiv, a isti stav imali su i članovi Odbora za denacionalizaciju i privatizaciju Zastupničkog doma Parlamenta FBiH. No, čini se kako je ovaj prijedlog, ipak, vrijedan razmatranja, iako i svi ekonomski stručnjaci nemaju ista stajališta o ovom pitanju.

Naime, prema analizama, privatizacijom dodatnih 5 posto dionica, a ima prostora i za više, FBiH u vlasničkom smislu ništa ne gubi - tek 5 posto dividende, a koja značajnije iznose dostiže jedino kod BH Telecoma. Na ovaj način zadržalo bi se većinsko vlasništvo i apsolutna kontrola u ovim kompanijama. Međutim, unovčavanjem tih pet posto dionica može trenutačno doći do nekoliko stotina milijuna KM koji se mogu uložiti u razvoj. Primjerice, Elektroprivreda BiH je trogodišnjim planom poslovanja utvrdila da joj za investicijski ciklus nedostaje više od milijardu KM.

Isti slučaj je i s koridorom Vc, gdje se FBiH mora zadužiti za još 100 milijuna KM da bi završila već započete dionice autoceste do Zenice koje su u međuvremenu poskupjele. Isto tako, ne može se investicijski ciklus zasnivati isključivo na kreditima, jer pitanje je koliko FBiH može izdržati u zaduživanju. Postoje i mišljenja da se novac od prodaje investira u otvaranje novih radnih mjesta, no u takvo što malo tko vjeruje. Da je alarmantna situacija u FBiH po pitanju financija otkriva i činjenica kako je pokrenut postupak za prodaju poslovne zgrade „Šipada“, u središtu Sarajeva zbog velikih dugovanja.

Uostalom, proračuni su već uveliko opterećeni vraćanjem rata kredita, posebno nakon što je na otplatu došao aranžman s MMF-om, te svako dodatno zaduživanje stvara veliki pritisak na proračune. Državne tvrtke, posebice u Sarajevu, se tretiraju kao posjedi političkih stranaka i koje su za njih „zlatne koke“, očigledno nerado se ispuštaju iz ruku. Najnoviji propali pokušaj prodaje Hidrogradnje jasno je pokazao da je BiH siva investicijska zona, od koje su se investitori već davno ohladili. 

 VL