• Povratničke tegobe Hrvata (177620)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (164935)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (94759)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (91632)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9685
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » MORAO SAM NOĆITI VANI S OVCAMA. NEMAM KAMO…

MORAO SAM NOĆITI VANI S OVCAMA. NEMAM KAMO…

Ćudljivo vrijeme – na početku lipnja napadalo više od 40 cm snijega, ovčari odsječeni od svijeta
Već dva dana snijeg pada na Vlašiću, a na odašiljaču je dosegnuo visinu od 40 cm. Prema riječima Ante Valjana, ovčara iz Paklareva kod Travnika, ovčari koji borave na odašiljaču odsječeni su od svijeta jer snijeg i dalje neprestano pada uz veliki vjetar, koji onemogućava kretanje.
Palo 40 cm snijega
Anto je jedan od pet Hrvata koji su se ostali baviti ovčarstvom, a prije rata bilo ih je više od 50. Teško je tko mogao zamisliti da će 1. lipnja snijeg na Vlašiću pasti i do 40 cm. Kada smo dolazili na ovu planinu, već u Ovčarevu primjećujemo da se stijene iznad ovog mjesta bijele. S njima se miješa i zelena boja tek izlistale bukovine, grabovine jasena. Kako smo se uspinjali, tako se zelena boja gubila, a na Galici je već sve postalo bijelo kao u po zime. Nigdje žive duše tek poneki zvuk motorne pile. U daljini primjećujemo ljudsku siluetu. Teško je raspoznati tko je u izmaglici. Prilazimo bliže i primjećujemo Antu Valjana koji se obukao u vojnu odoru. - Teško, brate. Samo je u rudniku teže. Već dva dana snijeg neprestano pada. Sinoć sam noćio vani s ovcama. Nemam kamo. Da u ovo vrijeme ovoliki snijeg padne, toga se ne sjećaju ni najstariji stanovnici ovih krajeva, a pogotovo ovčari. Što ćeš, raditi se i živjeti mora. Ovdje na Galici još je i dobro kako je gore uz odašiljač, gdje je snijeg napadao više od 40 cm i da su mnogi ovčari jednostavno odsječeni od svijeta. Ne mogu nikamo, govori nam Anto. Vjetar neprestano puše i još više otežava život na planini. Pitali smo Antu koliko se Hrvata prije rata bavilo ovčarstvom, a koliko danas. Naravno, riječ je o općini Travnik.
Prije stotinu ovčara
- Prije rata bilo nas je više od 100 na cijeloj općini. Samo u ova dva sela, Paklarevu i Ovčarevu, bilo je 20-ak ovčara. Danas je ostalo samo 5-6. Ostali su otišli u Hrvatsku i tamo žive i rade, imaju posao, skrb... Ovdje dok izganjaš samo jedan papir sve ti prisjedne pa mnogi često odustaju od traženja poticaja, tvrdi Anto. /VL/