• Povratničke tegobe Hrvata (205793)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167808)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96862)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (94523)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9877
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

“Istina, Veliki petak je smrt, ali je za tri dana pobjeda, Uskrs...“

Za djelo Via crucis, maestro don Dragan Filipović bijaše potaknut riječima: “I kad je puko’ Bog zna koji bič i do Neba digla se buka, izišao je Pilat ispred puka i reko’: Na smrt te sudim Kriste al’ moje su ruke nevine i čiste...“, napisane za prvu postaju Križnoga puta hrvatskog pjesnika Branka Klarića koji je nestao na Bleiburgu.

Ratne strahote

“Sjećajući se ratnih strahota dok s Don Antanom u nametnutom nam i agresorskom ratu vozih hranu vojnicima na brdo Hum, znadoh reći: Ako mi, kad rat stane, na ovo brdo stradanja, na Hum ne izvedemo vjernike na hodočašće, križni put i molitvu za stradale, onda je rat i ovaj, tko zna koji po redu križni put našeg naroda, izgubljen...“, kaže nam don Dragan. Nakon toga je prošlo mnogo godina, Veliki petak je svake godine vjernički i hodočasnički obilježen. Započelo se i s izgradnjom postaja Križnoga puta, gdje su postavljeni drveni križevi. Nakon toga se otpočelo i s reljefima u kamenu koji oslikavaju muku, patnju i križ... Klesalo ih je četrnaest akademskih kipara. Postaje se malo po malo postavljaju.

Via Crucis

Paralelno s klesanjem kamenih postaja i sam je počeo klesati glazbu za svaku postaju Križnoga puta. “Nakon završetka čekao sam prikladno vrijeme da Akademski pjevački zbor Pro musica otpočne pjevački klesati - postavljati na noge jednu po jednu postaju Križnoga puta. Neću zaboraviti da je taj isti zbor na Humu, u pravom smislu te riječi, podigao jedanaestu postaju – Isusa razapinju na križ. Hvala im. Hvala i prof. Juliju Mariću i gosp. Tomi Sušcu za orkestraciju ovoga križnoga puta, čiju smo praizvedbu slušali. Hvala solistima i onima koji su pomogli pri uvježbavanju: Karlu Milićeviću, Dadi Šariću, Alenki Milano, Marijani Pavlović, Ani Ćorić, Pavi Sušcu... Nastojao sam glazbeno izraziti, s jedne strane muku, patnju, bol, a s druge oholost, a zapravo bijedu čovjeka koji u trenutku kad mu je dobro i kad se osjeća moćnim želi zasjesti na mjesto Boga. Glazbeni stavci nose bol, ostavljenost, fizičku i duhovnu patnju, no završavaju u duru, što je vjerujem slušatelja iznenadilo. Htio sam reći, koliko god postaje Križnoga puta nose u sebi poniženje, bičevanje, sve veću i veću iznemoglost, nemoć, pad..., one nisu kraj! Istina Veliki petak je smrt, ali je za tri dana pobjeda, Uskrs.“

VL