RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Nika Pinter: Zločini Armije BiH nad Hrvatima se tretiraju kao incidenti

Napisano 27.06.2016. 17:56

Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka u intervjuu za Dnevni list govori o ozbiljnim primjedbama iz Izvješća sutkinje Joanne Korner koje se odnosi na procesuiranje ratnih zločina na državnom nivou u BiH u kojemu se daje ocjena Sudu i Tužiteljstvu BiH. Pinter se osvrnula i na prognoze ishoda suđenja nekadašnjim dužnosnicima HR Herceg Bosne.


Nedavno ste izjavili da između Vašeg klijenta u Hagu, generala Slobodana Praljka i Momčila Krajišnika koji već uživa po mnogima nezasluženu slobodu, postoji „Svemirska razlika“. Možete li nam pojasniti što vaša tvrdnja znači.

Kao pravnica, a pogotovo kao odvjetnica, ne bih se složila sa tvrdnjom da gospodin Krajišnik uživa nezasluženu slobodu, jer je, sukladno propisima izašao sa izdržavanja kazne nakon 2/3 izdržane kazne. Reagirala sam na njegov monolog o navodnom  dijalogu koji je vodio sa generalom Praljkom. Navodi koje je  gospodin Krajišnik pripisao riječima generala Praljka, sami za sebe objašnjavaju postojanje svemirske razlike između Slobodana Praljka i Momčila Krajišnika. Momčilu Krajišniku dobro je znano da general Praljak ne može odgovarati na njegove neistine, a ako nisu pobijene, takve izjave ostat će istinite, iako baš ništa u njima nije istinito. Od studenog 1993. nad generalom Praljkom je bila stigma Starog mosta koju je činjenicama, kroz dugotrajni  naporni postupak, skinuo sa sebe. Tvrditi da se hvalio rušenjem Starog mosta upravo pokazuje da između Momčila Krajišnika i generala Praljka postoji intelektualna, sociološka, psihološka, obrazovna  i viteška razlika. Slobodan Praljak nikada svoj značaj  nije temeljio na neistinama o drugim ljudima.

 

Smije li se dati ikakva prognoza ishoda šestorici nekadašnjih dužnosnika HR Herceg Bosne?

Nezahvalno je bilo što prognozirati, postoji  spoznaja o činjenicama ali to je nedovoljno za prognozu, jedino je solidan osnov za očekivanje pozitivnog ishoda.

 

Možete li prokomentirati Izvješće britanske sutkinje Joanne Korner, koja inače nosi i titulu QC, to jest kraljičine savjetnice. Izvješće se odnosi na procesuiranje ratnih zločina na državnom nivou u BiH u kojemu se daje ocjena Suda BiH i Tužiteljstva BiH za razdoblje 2014. i 2015. godinu.

Upoznata sam sa Izvješćem gospođe Korner. Titula QC, odnosno Queen”s counsellor (kraljičin odvjetnik), je najviši pravosudni status u Velikoj Britaniji koji se dodjeljuje pravnicima, odvjetnicima koji su dali značajan  doprinos u  pravu i značajan  doprinos odvjetništvu.

Svrha analize bila je dati preporuke za unaprjeđenje rada pravosudnih institucija kako bi se postigli ciljevi iz Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine. Prema Strategiji predviđeno je procesuirati najsloženije i najprioritetnije predmete ratnih zločina u roku od 7 godina te procesuirati ostale predmete ratnih zločina u periodu od 15 godina od usvajanja Strategije. Rokovi nisu ispoštovani, najsloženiji predmeti nisu procesuirani, što proizlazi iz Izvješća gospođa Korner.

Pročitala sam Izvješće i prema meni dostupnim podacima (presude sa webportala, izvješća Birn justice report), mislim da iznosi ozbiljne primjedbe, neke sam i sama uočila. Unatoč postojanju Strategije čini se kako u stvarnosti ona ne postoji, barem ne onako kako je zamišljena.

Moje je mišljenje da se trebao čuti i glas obrane. Bilo bi mi drago da su u tijeku utvrđivanja činjenica o načinu provođenja Strategije bili konzultirani i branitelji, koji bi svojim iskustvima u postupcima sigurno doprinijeli potpunijoj slici o načinima i uvjetima provođenja postupaka.

Ako sve žrtve imaju jednaka prava, onda se  kroz postupke to mora reflektirati. Moram ukazati da su optužnice protiv Hrvata, pripadnika vojnog dijela HVO i  zapovjednika HVO pred Državnim sudom BiH preslika nepravomoćnog predmeta Prlić et al,  dok s druge strane nisu pokretani postupci protiv druge strane u sukobu, pripadnika Armije BIH koji su činili zločine nad Hrvatima tijekom sukoba HVO i Armije BIH, pa tako nitko nije odgovarao za zločine u Uzdolu, Stipića livadama, Križančevom selu, Buhinim kućama, Dubravskoj visoravni, Bugojnu, Kaknju, Varešu i drugim mjestima. Zločini počinjeni nad Hrvatima od strane pripadnika Armije BIH  tretiraju se kao incidenti pojedinaca i do sada nisu našli mjesta u optužnicama.

 

Možete li usporediti način rada Haškog Tribunala sa radom Sudova u BiH osim iz sadržaja već spomenutog Izvješća? Zašto su ti predmeti tako dugotrajni i što ih čini kompleksnim?

Teško je usporediti način rada Tribunala i sudova u BiH, jer sa radom sudova u BiH nisam upoznata u onoj mjeri koja bi mi dozvoljavala raditi usporedbe.

Presude suda u Den Haagu, osuđujuće, poslale su poruku da će nepridržavanje međunarodnih konvencija u vrijeme sukoba i postupanja protivno pravilima ratovanja biti sankcionirana i većina događaja iz vremena sukoba Armije BIH i HVO optužnicama i presudama je obuhvaćena.

Postupci se u BIH vode nakon 20 godina od događaja. Optužbe su paušalne, neodređene, opterećene optužbom za udruženi zločinački pothvat koji se deklaratorno navodi  a ne podupiru ga dokazi koji se uz optužnice prilažu. Optužbe su uglavnom temeljene na iskazima svjedoka, a pouzdanost iskaza svjedoka nakon tolikog vremenskog odmaka od događaja zahtjeva detaljno i pažljivo saslušavanje i analizu. Sjećanja su, u proteklom vremenu kontaminirana naknadnim saznanjima i prepričavanjima događaja. Selektivnost od strane tužiteljstva u prikupljanju dokaza koji podupiru optužbu, a ne koji utvrđuju činjenice, nužno produljuju trajanje postupka.

 

Kakva je vaša prognoza o tome koliko će dugo predmeti ratnih zločina biti aktualni na domaćim sudovima i kakva je dinamika tih procesa u odnosu na brojnost događaja i ljudi koji bi mogli biti procesuirani?

Ne volim davati prognoze, one su nezahvalne, nedostaje mi znatan broj podataka da bih mogla određeno odgovoriti. Sudeći prema Strategiji, postupci će biti i dalje vođeni. Bilo bi u ineresu pravde da se postupci vode protiv neposrednih izvršitelja zločina, da se optužnice temelje isključivo na činjenicama a ne na poželjnoj interpretaciji činjenica, a da su činjenice utvrđene nedvojbenim dokazima. Kazneni postupci moraju ostati u sferi kaznenopravnog sadržaja bez osluškivanja politike.

DL


Nema komentara

Anketa

Ustavi