Heroj Hercegovine

Od Svjetskog prvenstva u Francu­skoj 1998. godine, kada je Hrvat­ska osvojila treće mjesto s brojnim igračima koji su rođeni ili su podri­jetlom iz Hercegovine, u toj svetoj zemlji, kako svome rodnom zavi­čaju u pjesmama tepaju Herce­govci, nije se slavilo kao u srijedu navečer kada je Dinamo predvo­đen hercegovačkim stručnjakom Krunoslavom Jurčičem (42) na­kon punih 12 godina trasirao put u ligu prvaka.

Hercegovina je tu noć bila u tran­su, bolje reći u potpunom deliriju, pa nije bilo mjesta u kojemu se nije sla­vio Dinamov i Krunin uspjeh. Gorjelo je u Tomislavgradu, rodnom mjestu plavog golgetera Ivana Krstanovića, ludovalo se u Širokom Brijegu koji je odnedavno postao Dinamova ispo­stava u Hercegovini (još su svježe u sjećanju Mamićeve izjave "oj Dinamo, tko udari na te, s Listiće će pucati gra­nate!" i "kletva će pasti na onoga tko raskine ovaj ugovor sa Širokim"), u Čapljini se do jutra nisu zatvarali kafi­ći, a najemotivnije su Dinamov najve­ći uspjeh doživjeli Građani, Jurćićevi sugrađani za koje je on već postao sportski heroj.

I Jerko Leko je Gruđanin

- Naš Kruno napravio je veliki uspjeh. Svi mogu prićati što god hoće, dićiti se svojim trenerskim veličinama, ali on će ostati jedini zapamćen u Dina-movoj povij esti daje kao igrač i trener s Dinamom igrao u Ligi prvaka. On je postao heroj Hercegovine. A mi Gra­đani imamo poseban razlog za slav­lje, jer osim Krune u veličanstvenom uspjehu Dinama svoj veliki obol dao je još jedan Gruđanin. To je Jerko Le­ko, čiji je otac rođen u našemu mjestu kaže Zoran Tica, nekadašnji golman NK Bekije i Krunin suigrač s početka igračke karijere Dinamova stratega.

Mnogi su Gruđani nezaboravnu Dinamovu noć doživjeli uživo na Maksimiru, gdje su otišli u velikom broju. A oni koji su ostali doma, utakmicu su gledali ne velikim terasama grudskih kafića, gdje se navijalo, strepilo i na kraju slavilo kao na maksimirskom sjeveru. Najžešće je bilo u kafiću Winner u središtu Gruda, gdje se uvjerljiva Dinamova pobjeda nad Malmoom slavila uz pjesmu do jutra.

- Bio sam nervozan kadaje Dinamo primio gol. Oko kuće sam obišao pet puta i pitao se ponavlja li se još jedno Dinamovo europsko proklestvo da ga iz Europe izbaci jedan nespretni gol. A onda je sve krenulo kako treba i mom zadovoljstvu nije bilo kraja -kaže Dine Vranješ, nekadašnji Krunin suigrač iz NK Bekije.

Naučio puno iz prvog mandata

Za razliku od njega, Marin Ćorluka, profesor na Kineziološkom fakultetu u Most aru i nekadašnji izbornik malonogometne reprezentacije BiH, veliki Krunin prijatelj i kum, bio je spokojan od prve minute susreta. Vjerovao je da ovaj put Kruni Liga prvaka neće izmaći.

- Ni trenutka nisam strepio za Dinamovu pobjedu. U nju sam bio siguran od onog trenutka kadaje Kruno izjavio da ne vidi kako bi ih Malmo izbacio, a još sigurniji sam postao kada sam prije početka susreta vidio Krunin osmijeh. Krunu poznajem izvrsno i znam da se nikada ne razmeće izjavama, a kada nešto kaže onda je u to siguran tisuću posto - kaže Marin Ćorluka ističući da je Kruno Dinamovim igrama u kvalifikacijama za Ligu prvaka pokazao kako je jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj.

- On je vrlo brzo osjetio što treba raditi i u vrlo kratkom vremenu ispravio je greške iz svog prvog mandata. Kruno je svjestan nedostataka koje ima njegova momčad i te nedostatke pokušava svesti na najmanju mjeru. Kada bi Mamić sada "odriješio kesu" i kupio mu tri vrhunska igrača, Kruno bi s tako pojačanim Dinamom igrao zapaženu ulogu u Ligi prvaka - dodaje Marin Ćorluka.Trenera Dinama u njegovim rodnim Grudama oduvijek su cijenili, posebice zbog njegove skromnosti, velike upornosti i uspjeha koje je postigao isključivo upornim radom.

Nakon što je otvorio s Dinamom vrata Lige prvaka u svojim Grudama i cijeloj Hercegovini postao je heroj i još jedan u nizu zaslužnih Hercegovaca koji svojim radom, umijećem i sposobnosti pokazuje da je taj dio hrvatskog puka proteklih desetljeća bio nepravedno stigmatiziran u hrvatskoj javnosti. Zato njegove Gruđane, posebice bivše suigrače i prijatelje još bole zvižduci i povici "Kruno odlazi" koji su odjekivali maksimirskim tribinama za vrijeme utakmice s Helsinkijem.

- Da je trener Hajduka i daje ovakav uspjeh napravio s njima, na Poljudu mu nikada ne bi zviždali, nego bi mu Torcida podigla spomenik veći od Svetog Duje - ističe Vjeko Boban, kapetan gradskog zonaša u vrijeme kada je Kruno započinjao karijeru u NK Bekiji.

- Publika u Maksimiru Krunu je uvijek doživljavala na drugi način nego Bobana, Prosinečkog i druge Dinamova veličine. To mu otežava rad, ali svatko tko poznaje Krunu svjestan je da on samo obećava veliki rad i napredak. Sve u životu što je postigao, napravio je svojim radom. Već nakon ove utakmice mislim da je došlo vrijeme da maksimirska publika cijeni Krunu i njegov rad - dodaje Marin Ćorluka.

Debitirao već sa 16 godina

Kruno je za prvu momčad Bekije u Hercegovačkoj zoni zaigrao već kao 16-godišnjak. Prvi gol postigao je protiv Budućnosti iz Tomislavgrada, kluba iz kojega je potekao i Ivan Krstanović. Dinamov trener uvijek se rado sjeća svojih početaka i tog gola kojega je dao na dodavanje Vjeke Bobana.

- Bila je to dobra momčad sastavljena od nas iskusnih igrača i poletaraca kakvi su bili Kruno, njegov brat Dražen, Jerko Grubišić, Boris Boban, Ratko Pejić i drugi. Vodio nas je legendarni Miš. Da je živ, danas bi bio najponosniji na Krunu koji je djelo njegovih trenerskih ruku - kaže Vjeko Boban.

Sportski Tjednik Max

Anketa