RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Europski val ksenofobije

Napisano 13.03.2010. 11:02

DEN HAAG - Pobjeda desničarske Stranka za slobodu lidera Geerta Wildersa na nedavno održanim izborima u Nizozemskoj, te izglasavanje zabrane izgradnje minareta na referendumu u Švajcarskoj, potvrđuju sve prisutniji trend jačanja radikalno populističke, ksenofobične i islamofobične desnice u Evropi, a popularnost ekstremne ...

... desnice u posljednje vrijeme je u porastu i u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Evrope.

Nizozemska radikalno desničarska Stranka za slobodu osnovana je prije nepunih pet godina, a za njenog lidera Geerta Wildersa, poznatog po ekstremnim stavovima o islamu i useljeništvu, teško da u Evropi neko nije čuo. Na nedavno završenim lokalnim izborima u Nizozemskoj ova je stranka sudjelovala prvi put, i to samo u dva grada, a uspjeh koji je postigla bio je zapanjujući - u Almereu je vlast preuzela od Socijademokrata, a u Den Haagu osvojila drugo mjesto. Nakon saopštavanja rezultata izbora, iznenađen je bio i sam Wilders: „Kada smo prije dvije godine odlučili učestvovati na izborima u ova dva prekrasna grada (Almereu i Den Haagu), bili smo ismijani. Međutim, uspjelo nam je da postanemo najjača politička stranka“, kazao je on za medije.

POBJEDA ZA ULAZAK U SKUPŠTINU HAAGA

Wilders, koji se sam deklarirao kao borac protiv islamizacije Nizozemske, svojim biračima u Almereu poručio je da ne zaborave (prijevremene) parlamentarne izbore koji će se održati u junu. Oko dvanaest miliona građana u ovoj zemlji je bilo pozvano na lokalne izbore ( za 394 gradska vijeća), tri mjeseca prije prijevremenih parlamentarnih izbora 9. juna. Socijaldemokrati su i pored velikih gubitaka u pojedinim većim gradovima ostala najjača politička stranka, ali  Stranka za slobodu koja je, inače, dobila 16,8 posto glasova, osigurala je  8 od 45 mjesta u gradskoj skupštini Haaga. Glasovi koje je Wilders dobio na lokalnim izborima omogućili su mu da uđe u novu gradsku skupštinu Den Haaga. „Ponavljanje dobrih rezultata iz Den Haaga i Almerea moguće je i u drugim nizozemskim gradovima. To je odskočna daska za našu pobjedu“, kazao je Wilders. Podsjetimo da je krajem prošlog mjeseca, zbog neslaganja Laburističke stranke oko povlačenja nizozemskih vojnika iz Afganistana pala vlada premijera Jana Petera Balkenendea. Ta je stranka, nasuprot drugim dvjema strankama u vladi, tražila trenutno povlačenje vojnika iz ove zemlje. Prema anketama, Slobodarska stranka bi, da su parlamentarni izbori sada, osvojila 27 od 150 mjesta u parlamentu, čime bi postala najsnažnija pojedinačna stranka. To bi značilo da bi ih Balkenendeovi kršćanski demokrati teško mogli izbjeći  kao koalicijske partnere u formiranju vlade. Popularnost Wildersa, koji islam uspoređuje s fašizmom a Kur'an s Hitlerovom knjigom Mein Kampf, sve je veća u Nizozemskoj, državi u kojoj među šesnaest  miliona  stanovnika živi milion muslimana. U Almereu je,  nakon zatvaranja birališta, Wilders samouvjereno izjavio kako „ljevičari još vjeruju u multikulturalizam, evropsku superdržavu i visoke poreze, ali ostatak Nizozemske misli drugačije“.

Nakon postignutog rezultata na izborima Geert Wilders je posjetio London (zbog njegovih javnih istupa bio mu je ranije  zabranjen ulaz u Britaniju)  i tamo predstavio svoj film koji islam optužuje za fašizam, ocijenivši da je islamizam nespojiv s demokracijom. Wilder je nazvao proroka Muhameda „divljakom“, a islam nasilnom religijom.  Wilder je došao u Gornji dom Parlamenta predstaviti svoj sporni film Fitna, na poziv lorda Malcoma Pearsona, predsjednika UKIP-a, euroskeptične britanske stranke.

UJEDINJAVANJE EVROPSKIH RADIKALA

Uopćeno govoreći, sve je očitije da se radikalna desnica u evropskim zemljama sve više udaljava od svojih  „euroskeptičnih“ stavova uviđajući  da im udaljavanje od euroskeptičnosti omogućava bolje izborne rezultate i veću moć. Rezultati prošlogodišnih izbora za Evropski parlament pokazali su da su blokovi radikalne desnice osvojili 12 posto mjesta, a prosječno su od 1990. osvajali 7 do 10 posto. Euroskeptici ne odbacuju udruživanje u Evropi, iako se oštro protive EU kakva je utemeljena sporazumom iz Maastrichta. Stranka za slobodu je, recimo, sudjelovala je i na parlamentarnim izborima 2006. godine i tada je osvojila devet mandata i postala peta stranka u parlamentu, a treća opozicijska. Na prošlogodišnjim izborima za Evropski parlament osvojila je 16,7 posto glasova i četiri mjesta od 25 koliko ih ima ova zemlja, dok su, recimo, kršćanski demokrati osvojili samo jedno zastupničko mjesto. Britanski laburistički poslanik u Evropskom parlamentu Glyn Ford, evropski stručnjak za ekstremno desničarske stranke,  procijenio je prošle godine za EuObserver da u atmosferi globalne ekonomske i financijske krize, mnoge desno orijentirane političke stranke nastoje osvojiti što veći broj poslaničkih mjesta u Evropskom parlamentu. Analitičari uočavaju da se, za sada još uvijek neopredijeljeni poklonici radikalizma širom Evrope, razvrstavaju u nekoliko grupacija, od desničarskih centrista, antiimigrantskih pokreta, partija islamofobičnih populista kao što je Slobodarska partija Geerta Wildersa u Nizozemskoj i Danska narodna stranka, pa do neofašista kao što je Britanska nacionalna partija. “Sve ove skupine za sada nemaju obilježja klasičnih fašista, ali im je zajedničko to što se uočava njihov rast - ne baš svugdje u Evropi, ali se postupni rast uočava u posljednjih 25 godina”, zaključio je Ford.

Nacionalistička postfašističko-ksenofobna internacionala svoj je najveći integrativni uspjeh na evropskoj razini postigla u Kontaktnom forumu za evropske patriotske i nacionalne stranke i pokrete sa sjedištem u Beču. Zadatak je tog foruma održavanje godišnjeg sastanka i zajedničke akcije na evropskoj razini. Forum je izdao i Bečku deklaraciju patriotiskih i nacionalnih pokreta u Evropi koja se sastoji od osam tačaka, među kojima su “jasno odbacivanje neograničenog proširivanja evropske integracije na geografsko, kulturno, religijsko i etničko neevropsko područje Azije i Afrike, uključujući Tursku, te trenutno zaustavljanje imigracije u sve države EU“. Profesori, analitičari, sve češće raspravljaju o pitanju na koji način spriječiti poguban rast krajnje desnice. Njemačka se, recimo, navodi kao zemlja čije se institucije dobro snalaze u kontroliranju desne političke scene jer i pored toga što radikalne desničarske grupacije preuzimaju lokalnu vlast u pokrajinama nekadašnje Istočne Njemačke, prilično su ograničene i ne uspijevaju dosegnuti predstavljenost na državnim razinama, a nisu postigle dobar rezultat ni u Evropskom parlamentu.

MUSLIMANI  KAO META EKSTREMISTA

Švicarski glasači su na referendumima zabranili gradnju minareta u svojoj zemlji, a inicijativa protiv minareta došla je od ksenofobične Švicarske narodne stranke, koja već godinama lobira protiv imigranata. Ovu inicijativu podržalo je 57,5 posto Švicaraca i 22 od 26 kantona. Većina muslimana u Švicarskoj su iz Turske, Bosne i Albanije i samo ih desetak posto redovno ide u džamije i mesdžide.
Nekoliko dana nakon što su Švicarci na referendumu podržali zabranu podizanja minareta, Christoph Darbeley, lider Kršćansko-demokratske narodne stranke Švajcarske, izvinio se zbog poziva na zabranu izgradnje novih muslimanskih i jevrejskih grobalja. “Žao mi je, nisam tako mislio. Radilo se o principu da svi pripadamo istom švajcarskom društvu..., ali to je teško objasniti za 15 sekundi“, prenijeli su mediji njegove riječi. Konferencija evropskih rabina je povodom ovog njegovog ispada procijenila da će zabrana izgradnje minareta u Švajcarskoj doprinijeti jačanju ksenofobije i upozorila da bi Jevreji mogli da budu sljedeća meta. “Trenutno je takva situacija da ekstremna desnica u Evropi ne napada Jevreje pošto se zadovoljava napadima na muslimane“, rekao je tada Reutersu Filip Carmel, direktor Konferencije, zadužen za međunarodne odnose, dodajući da „muslimani neće ostati jedina meta ekstremne desnice“.  Profesor John L. Esposito,  jedan od najutjecajnijih zapadnih islamologa, smatra da rezultat švicarskog referenduma (57%) u korist zabrane minareta  u konačnici i nije tako iznenađujući s obzirom na porast islamofobije jer „i u Evropi i u SAD političari desnice, polititički analitičari, medijske ličnosti  i  vjerski lideri nastavljaju unositi strah od islama koji je po njima, a ne islamski ekstremisti, prijetnja. Profesor Esposito objašnjava da  krajnja desnica uporno odbija da se suoči sa realnošću 21.stoljećate da prizna i prihvati da su mnogi muslimani integrirani građani i da je islam sada evropska religija, ustvari druga po broju u mnogim evropskim državama. „U Švicarskoj, domovini 400.000 muslimana (sa samo četiri minareta), oni koji su podržali referendum bez razmišljanja su okarakterisali minaret simbolom militantnog islama. Ovo  ima smisla  u istoj mjeri kao i reći da crkveni toranj simbolizira militantno kršćanstvo“, objasnio je on u jednom od svojih tekstova.

Podsjetimo da je prije otprilike tri godine u Londonu  više od 250 hiljada  ljudi potpisalo peticiju protiv gradnje takozvane megadžamije u blizini mjesta održavanja Olimpijskih igara 2012. godine. U Njemačkoj, (Koelnu) se dogodilo nešto slično jer se džamija trebala izgraditi u blizini poznate gotičke katedrale. U Italiji, antiimigracijski Sjeverni savez lobira za zamrzavanje svih gradnji džamija, nazivajući ih leglom terorizma. Zbog rasističkog govora mržnje i poticanja na likvidaciju emigranata, belgijski Ustavni sud  je prije nekoliko godina zabranio djelovanje vrlo jake flamanske stranke, Vlaamse Blok. Međutim, njegovi su vođe samo preimenovali svoju stranku u Vlaams Belang (Flamanski interes) i nastavili s djelovanjem, stvorivši stranku koja je snažnija nego što je bila prije ukidanja. U Evropi živi oko dvadeset miliona muslimana, a u gradovima poput Marseilla i Rotterdama čine petinu stanovništva, u Briselu 15, a u Londonu i Parizu desetak posto stanovništva, piše Slobodna Bosna.

 

vijesti.ba


Nema komentara

Anketa

Ustavi