Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9568
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Kolumne » Domovinski Rat » Kiseljak je ostao neosvojiv grad

Kiseljak je ostao neosvojiv grad

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 20.12.2012. 23:20

Kiseljak je ostao neosvojiv grad

Obljetnica - 20 godina od osnutka HVO brigade „Josip ban Jelačić“

■ Pravu i jedinu istinu o stradanju Hrvata u Kiseljaku, Kreševu i Fojnici ne znaju ni u Zagrebu, ni u Sarajevu…
■ Brigada HVO-a „Josip ban Jelačić“ prvi je put postrojena 20. prosinca 1992. godine na stadionu koji danas nosi ime Stadion hrvatskih branitelja
■ 7.022 pripadnika brigade „Josip ban Jelačić“ znani su i neznani junaci
■ 14 punih mjeseci brigada je uz nadljudske napore u potpunom okruženju znatno nadmoćnijeg neprijatelja uspjela sačuvati živote 50.000 civila
■ Bez njih Kiseljak, Kreševo i Fojnica vjerojatno bi doživjeli sudbinu Vukovara
■ Od 352 djece poginulih branitelja zaposleno je samo njih 29

Piše: Ana Popović, VLM

Dana 20. prosinca 2012. godine navršava se 20 godina otkako je u Kiseljaku formirana brigada HVO-a „Josip ban Jelačić“. Dva su desetljeća prošla, a istina o pravednoj borbi Hrvata za opstanak u Kiseljaku, Kreševu i Fojnici, te nadljudski napori 7.022 pripadnika brigade da punih 14 mjeseci u potpunom okruženju od najmanje pet puta nadmoćnijeg neprijatelja sačuvaju živote oko 50 tisuća civila u ovoj srednjobosanskoj enklavi, još ne dopire do šire javnosti..

Istina se ne zna

418 poginulih pripadnika brigade „Josip ban Jelačić“ čije fotografije i imena Večernjak objavljuje na 20. godišnjicu osnutka brigade, obvezuju preživjele da svjedoče istinu o nastanku, ustroju ali i teškoj borbi pripadnika brigade koji su nadljudskim naporima od progona sačuvali hrvatski puk Kiseljaka, Kreševa i Fojnice, odnosno spriječili da i Hrvati iz navedenih općina dožive egzodus već viđen u Zenici, Bugojnu, Travniku, Kaknju, Visokom, Varešu, ističu bivši pripadnici brigade.

Da nije bilo ove postrojbe, Kiseljak, Kreševo i Fojnica vjerojatno bi doživjeli sudbinu Vukovara - zaključuju naši sugovornici, ogorčeni što se istina o obrani ovih prostora danas ne zna ni u BiH ni u RH. Istražili smo stoga kako je sve krenulo, a iz ratnih dnevnika došli do podataka o važnijim bitkama, odnosno datumima bez kojih Hrvata u Kiseljaku, Kreševu i Fojnici danas bez imalo sumnje ne bi bilo, a izbjegli Varešani, Kakanjci, Visočani, Travničani i Fojničani ne bi se skrasili na prostorima tri spomenute općine već bi vjerojatno otišli izvan granica BiH, u Europu ili prekomorske zemlje iz kojih bi se teško odlučili na povratak na svoje.

Brigada HVO „Josip ban Jelačić“ prvi je put postrojena 20. prosinca 1992. godine, na stadionu koji danas nosi ime Stadion hrvatskih branitelja. Postrojio je ih prvi zapovjednik brigade, brigadir Ivica Rajić. Već ranije, ljeta iste godine, pripadnici brigade sudjeluju u obrani Jajca i Travnika od srpskog agresora. U lipnju 1992. godine travničko bojište odnosi prve žrtve. Prvi poginuli pripadnici brigade „Josip ban Jelačić“ stradavaju upravo na području Travnika.

Dok su se pripadnici HVO-a iz središnje Bosne, pa tako i brigade „Josip ban Jelačić“ borili protiv srpskog agresora, Muslimanske oružane snage spremale su se za plan zauzimanja središnje Bosne. Dojučerašnji saveznici time su željeli nadoknaditi ono što su izgubili od JNA i Srba. Operacija odsijecanja Kiseljaka, Kreševa i Fojnice od hrvatskih općina Lašvanske doline počinje u siječnju 1993. godine. Armiji BiH uspijeva okupirati Bilalovac i Kaćune, odnosno presjeći komunikaciju između Lepeničke i Lašvanske doline. Hrvati s toga područja su prognani, a zarobljeni branitelji i dio civila završavaju u logorima Silos i Plinara u Kaćunima.

Uz operaciju koja je vođena u ožujku 1993. dolinom male Neretve ABiH odsijeca čitavu središnju Bosnu od Hercegovine. Za Kiseljak, Kreševo i Fojnicu počinje vrijeme potpunog okruženja koje će potrajati sve do potpisivanja Washingtonskog mirovnog sporazuma, proljeća 1994. godine.

Početkom travnja 1993. godine Armija BiH s dijelovima nekoliko svojih korpusa počinje opsežne pripreme zauzimanja ove opkoljene hrvatske „enklave“. Dana 18. travnja 1993. na Mali Uskrs počinju otvoreni sukobi Armije BiH i HVO u Kiseljaku, padaju prve, ne samo vojne, već i civilne žrtve. U selu Višnjica Gaj snajperom je ubijen 13-godišnji dječak Goran Drmač dok se igrao u dvorištu obiteljske kuće. Ginu i drugi civili u samom gradu i okolnim naseljima, počinje grčevita borba za goli opstanak. Borbe su neprekidne, branitelji ginu svakodnevno, ali crte obrane HVO i grad Kiseljak za napadače ostaje neosvojivi.

Pad Fojnice

Ovladavanje planinskim masivima Kreševa, Inčom i Lopatom, s ciljem zauzimanja Kreševa sljedeći je cilj Armije BiH, a akcije počinju 15. lipnja 1993. godine. I pored velikih gubitaka pripadnici 3. bojne HVO-a iz Kreševa u samo nekoliko dana konsolidiraju vlastite redove i zaustavljaju prodor Armije BiH u sam grad Kreševo. Pad Fojnice HVO nije uspio zaustaviti jer Armija BiH bila je daleko brojnija i nadmoćnija, a postrojbe Brigade već su bile oslabljene velikim gubitcima i angažmanom na obrani Kiseljaka i Kreševa, kao i kroničnim nedostatkom streljiva i MTS.
Dana 30. lipnja 1993. godine u Fojnicu dolazi francuski general Filip Morion, tadašnji zapovjednik UNPROFOR-a i posreduje pri potpisivanju sporazuma o proglašenju Fojnice humanitarnim gradom mira. Nažalost „sporazum“ je samo još jedna obmana bosanskih Hrvata.Tri dana nakon Morionova odlaska, 3. srpnja 1993. godine Armija BiH počinje sveopći napad na Hrvate Fojnice, što 15. srpnja rezultira padom Fojnice i progonom hrvatskog stanovništva u Kiseljak. Ratna bolnica iz Fojnice s ranjenicima se evakuira u Kiseljak, a kroz nju je do kraja rata zbrinuto više od 900 ranjenih pripadnika HVO.
U to vrijeme Brigada se ojačava s oko tisuću hrvatskih branitelja iz Kaknja, više od 800 Travničana te branitelja iz drugih općina središnje Bosne koje su već doživjele egzodus. Zajedno drže više od 100 kilometara linije obrane, od Kobiljače, preko planinskih masiva Kreševa, Fojnice do Kiseljaka.

Ratne 1993. godine u Kiseljaku i Kreševu svoje utočište je pronašlo oko 50 tisuća stanovnika, domaćih i prognanika iz drugih srednjobosanskih općina. Za ovu srednjobosanske enklavu lipanj i srpanj ratne '93. bili su najteži mjeseci. Streljivo se svakog dana brojalo, ponestajalo je hrane, lijekova... A onda je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o pokretanju ratne proizvodnje u poduzećima „Zrak“ Kiseljak i „Čelik“ Kreševo. Inženjeri i majstori koji su dotada bili s puškom u ruci uspijevaju organizirati proizvodnju minsko-eksplozivnih sredstava koja svojom kvalitetom nisu zaostajala ni za proizvodima bivše JNA, te na taj način daju ogroman doprinos obrani.

Logistički ojačani, pripadnici brigade „Josip ban Jelačić“ vraćaju pod svoj nadzor planinske masive Kreševa, među njima i strateški najvažniju kotu Meoršje koju HVO zauzima 4. listopada 1993. godine, čime se definitivno otklanja opasnost od pada Kreševa. U ratnim dnevnicima zapisano je da su u tri dana borbi planinski masivi Kreševa izgubljeni pa vraćeni isto toliko puta, tri!

Nakon jedne važne bitke, slijedi druga još važnija. Bitka za masiv Jasikovice i Bašino Brdo iznad Fojnice. Bašino Brdo HVO zauzima 12. studenoga 1993. godine, Armiji BiH nanesen je težak poraz, te su oslobođena hrvatska sela Gojevići i Bakovići. U znak osvete, samo dan kasnije, 13. studenoga na pragu samostana u Fojnici, pripadnici Armije BiH ubili su gvardijana i vikara fra Nikicu Miličevića i fra Leona Migića, te su spalili žive dvije starice u selu Šćitovo. Zločini su to za koje nitko nije odgovarao, izuzme li se procesuiranje ubojice fojničkih fratara Miralema Čengića koji je nakon presude pomilovan. Nalogodavci nikad nisu kažnjeni.

Pokušaji Armije BiH da prekine komunikaciju između Kiseljaka i oslobođenih dijelova Fojnice, odnosno zauzimanja Brestovskog i Fojničkog raskrižja osujećeni su 29. siječnja 1994. godine, bitkom za Zavrtaljku, čijim ovladavanjem snage brigade rasterećuju pritisak na opkoljene branitelje Lašvanske doline.

U svim borbenim djelovanjima brigade, kao i sudjelovanja u oslobodilačkim akcijama „Oluja“, „Ljeto“', „Maestral“, „Južni potez“ i „Cincar“, poginulo je 418, a ranjeno je više od 900 pripadnika brigade „Josip ban Jelačić“.
„Kada govorimo o brigadi 'Josip ban Jelačić', onda govorimo o svih 7.022 njezina pripadnika, znanim i neznanim herojima, njihovom nemjerljivom doprinosu obrani ovih prostora i nadljudskim naporima da se obranimo od dijelova čak pet korpusa Armije BiH. No, među njima hrabrošću su se posebno isticali pripadnici postrojbi posebnih namjena Maturica, Apostola, Markusa, koji su u rat ušli kao golobradi mladići i izrasli u istinske heroje i ratnike koji zaslužuju naše poštovanje“, kaže brigadir Mario Bradara, jedan od zapovjednika brigade.

Iz brigade „Josip ban Jelačić“ preustrojem vojnih postrojbi nastale su 94. pukovnija „Josip ban Jelačić“ i 95. pukovnija „Marinko Bošnjak“, koja je ime dobila po dozapovjedniku brigade, pukovniku Marinku Bošnjaku, koji je poginuo u sukobu sa snagama MOS-a 16. lipnja 1993. godine. Također ustrojavanjem Treće gardijske motorizirane brigade Jastrebovi, u njezin sastav ušle su II. pješačka bojna i oklopna bojna koje su smještene u Kiseljaku, u vojarni koja nosi ime brigadira Mate Lučića Maturice, ratnog načelnika stožera brigade „Josip ban Jelačić“, poginulog u sukobu sa snagama MOS-a 10. svibnja 1993. godine.

No, ono što je zajedničko svim preživjelim pripadnicima postrojbe koja 20. prosinca ove godine slavi svoj 20. rođendan je ogorčenje što se istina o pravednoj borbi Hrvata za opstanak u središnjoj Bosni još uvijek ne zna.

Borba za opstojnost

„Istina o stradanju Hrvata u Kiseljaku, Kreševu i Fojnici ne zna se ni danas, ni u Sarajevu, ni u Zagrebu pa ni Hercegovini. Mi smo nadljudskim naporima uspjeli opstati u središnjoj Bosni, mimo svih očekivanja svjetskih moćnika. Danas političkim putem ponovno vodimo borbu za našu opstojnost i ravnopravnost za koju smo se već izborili u Domovinskom ratu. Većina branitelja su nezaposleni i nalaze se na rubu egzistencije, a od 352 djece poginulih branitelja ( Kiseljak 148, Fojnica 139, Kreševo 65), zaposleno je samo njih 29. Manji dio se školuje, ostali su uglavnom otišli s ovih prostora, nažalost. Našim herojima obrane sudi, od Haaga do Sarajeva i Zenice, a istodobno, one koji su nas 14 mjeseci držali u okruženju i od ove tri općine pokušali napraviti drugi Vukovar, nitko ne poziva na odgovornost. 418 poginulih pripadnika brigade Josip Ban Jelačić obvezuje nas da svjedočimo istinu o obrani Hrvata ovih prostora, bez koje nam nema budućnosti niti ravnopravnosti s drugim narodima koji žive u BiH“, zaključuje brigadir Mario Bradara, jedan od zapovjednika brigade „Josip ban Jelačić“.

| VLM | HB.org |