Široki Brijeg spriječio cijepanje Hrvatske

Velika dvorana širokobriješkog kina Borak bila je u srijedu pretijesna za više od sedam stotina posjetitelja koji su željeli vidjeti Tri dana, doku­mentarac koji slici Domovinskog rata daje novu, do sada prilično nepoznatu dimenzi­ju. Naime, u Hrvatskoj gotovo da i nije po­znato da su prije dvadeset godina, 7. svib­nja 1991., muškarci, žene i djeca Zapadne Hercegovine svojim tijelima puna tri dana blokirali cestu Mostar - Široki Brijeg i tako zaustavili kolonu od stotinu tenkova JNA koji su iz mostarske vojarne krenuli prema Sinju kako bi prepolovili Hrvatsku i odvojiliDalmaciju od ostatka zemlje. Širokobriješki redatelj i novinar Večernjeg lista Zdenko Jurilj punih je godinu dana prikupljao ar­hivsku građu, stare videosnimke i zapovi­jedi tadašnje JNA, ali i obilazio sve zemlje bivše države kako bi pronašao sudionike tog događaja i snimio njihova svjedočan­stva o najvećoj nepoznatoj bitki Domo­vinskog rata koja je dobivena bez ijednog ispaljenog metka.

Nepokolebljivi pred tonama čelika

- Rat u Bosni i Hercegovini nije počeo 1992., kada su ispaljene prve granate, već godinu dana prije, netom nakon masakra policajaca u Borovu Selu i tjedan dana pri­je referenduma o hrvatskoj samostalnosti. Vrh tadašnje JNA samostalno je, bez odlu­ke Predsjedništva države, razmještao svoje najjače jedinice na budućem ratištu, a da tenkovi nisu zaustavljeni u Pologu, malom mjestu između Mostara i Širokog Brijega, rat bi vrlo vjerojatno bio mnogo teži. Na žalost, o svemu tome vrlo se malo zna i logičan korak bilo je snimanje dokumen-tarca koji će razjasniti nepoznate detalje ovog dramatičnog događaja - kaže Jurilj. Do materijala je bilo iznimno teško doći jer se tih svibanjskih dana 1991. sve događalo stihijski.

Čelništvo tadašnje općine Lištica, koja je potom preimenovana u Široki Bri­jeg, doznalo je za velike pokrete tenkova gotovo slučajno, od žene koja je radila u ki­osku preko puta vojarne. Ona je telefonom dojavila da se nešto čudno događa kada je oklopna kolona počela tutnjati kroz grad u smjeru tridesetak kilometara udaljenog Širokog Brijega.

- Atmosfera je več tada bila naelektrizira­na, svi su bili na oprezu. Samo tjedan dana prije u Slavoniji je nastradalo 12 policajaca, barikade su bile na cestama u okolici Kni­na, cijela regija odzvanjala je zveckanjem oružja. Kada se doznalo za tenkove koji napreduju prema Širokom Brijegu, ljudi su samoinicijativno izašli na cestu, postrojili se i blokirali put. Nije riječ o desetak ili pet­naest ljudi nego o stotinama, pa i tisućama koje su na cesti stvorile golemu kolonu ko­ja je u tišini dočekala tenkove, kaže Jurilj. Kolona oklopnjaka duga više od kilometra stala je pred ovim ljudskim nenaoružanim zidom koji se nije micao ni na prijetnje da će tenkovima prijeći preko njih i prokrčiti si put.

- Nije nam bilo svejedno, pred nama su sta­jale stotine tona čelika i oklopa, ali povlače­nje s ceste nije dolazilo u obzir, to nam jed­nostavno nije bila opcija. Branili smo naše domove, branili smo Hercegovinu i cijelu Hrvatsku, ne oružjem, već svojim tijelima, kaže jedan od sudionika ljudske barikade u Pologu. I nitko nije zapucao na mladiće u tenkovima, već su Hercegovke toj djeci, ročnicima koji su se nalazili na odsluženju vojnog roka, čak počele kuhati i kavu te im je donositi na oklopnjake.

- Dok sam jednom mladiću pružala šalicu s kavom, pogledao me i pitao je li otrova­na. Rekla sam mu da ja u njemu ne vidim vojnika, već svoga sina koji se u to vrijeme

također nalazio na odsluženju vojnog ro­ka, kaže u filmu jedna Širokobriježanka. Iako su iz Beograda dolazile zapovijedi da se tenkovima krene dalje, da se sve ruši i gazi kako bi se oklopnjacima osigurao pro­laz, tenkovi se nisu nikamo pomaknuli jer za takav pokolj po uzoru na Tienanmen ni general-major Milovan Zorc, zapovjednik 4. sarajevskog korpusa JNA, kojemu su naređivali general Aleksandar Spirkovski i načelnik generalštaba Blagoje Adžić, ni ročnici nisu bili spremni. Ljudi su se s ceste sklonili tek nakon što je hrvatski predsjed­nik Franjo Tuđman s vrhom JNA uspio do­govoriti premještanje tenkova, ali ne u Sinj, kao što je bilo planirano, već u Kupres. Ova akcija znatno je utjecala na daljnji tijek Do­movinskog rata jer bi dolaskom tenkova u Sinj Hrvatska bila suočena s mnogo jačim Mladićevim Kninskim korpusom koji bi na strateški najslabijoj točki između Splita i Zadra mogao nastupiti s više od stotinu dodatnih tenkova i gotovo sigurno pre­sjeći Hrvatsku na dva dijela. Kako bi što vjernije prikazali događaje, Jurilj i njegovi kolege Tomislav Bubalo, Tomislav Topić i Antoni Ćorić vodili su se načelom novi­narske objektivnosti, oslikavajući događaje s aspekta ljudi koji su goloruki stali pred tenkove i oklopnjake, ali i iz kuta tadašnjih vojnika u oklopnjacima, pa čak i samog vr­ha tadašnje JNA i Jugoslavije. Ne samo da su uspjeli intervjuirati ročnike koji su tri dana bili blokirani u vozilima već su uspjeli doći i do tadašnjeg zapovjednika mostar­ske vojarne Milojka Pantelića, pa čak i do predsjednika Predsjedništva SFRJ, zlogla­snog Borisava Jovića.

- Željeli smo prikazati ovaj događaj objek­tivno, sagledati ga sa svih strana. Upravo smo zbog toga intervjuirali sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u blokadi u Pologu, od vojnika i naroda do članova tadašnjeg Predsjedništva poput Borisava Jovića ili Stjepana Mesića, kaže Tomislav Bubalo, jedan od suautora filma. Među voj­nicima koji su bili u tenkovima nalazio se i danas poznati hrvatski glumac Leon Lučev koji je u to doba služio vojni rok.

Leon Lučev u službi JNA

- Kada smo dobili bojno streljivo, vidjeli smo daje vrag odnio šalu, da je riječ o ne­čem ozbiljnom. Situacija nije bila nimalo bezazlena, kaže Lučev u ovom dokumentarcu. Koliko je opsežan i detaljan Juriljev projekt govori i podatak da su na njegovu premijeru tijekom Mediteran film festiva­la u Širokom Brijegu došli i povjesničari iz Hrvatske koji su zadivljeni ozbiljnošću i povijesnom težinom filma.

- Film je rađen isključivo od neobjavlji­vanog materijala, čak i amaterskih snim­ki koje nismo vidjeli ni mi koji se bavimo proučavanjem povijesti Domovinskog rata. Uz takav pristup te izjave svjedoka koje su prikupljene gotovo znanstveno objektiv­no Juriljev film Tri dana predstavlja važno dokumentarističko remek-djelo, ali i važan historiografski prilog, kaže Petar Bašić, po­vjesničar Hrvatskog instituta za povijest koji je prisustvovao premijeri filma. Zbog atraktivnosti, ali i vrlo ozbiljnog pristupa događajima, za Tri dana već je na premijeri vladao nezapamćen interes, a gotovo polo­vica onih koji su poželjeli pogledati film nije uspjela ući u dvoranu u kojoj se nije samo sjedilo na stolcima već i stajalo u prolazima između redova. Zbog toga će nakon zavr­šetka Mediteran film festivala biti priređe­na dodatna projekcija u Širokom Brijegu, a film zatim kreće u svoj pohod po festi­valima i kinima. - Tri dana jedan je od naj­složenijih filmova koje sam radio, a sudeći prema dosadašnjim reakcijama publike, ali i filmskih kritičara, dobro je napravljen i ima velike šanse za uspjeh, kaže Jurilj.

Anketa